U organizaciji Pedagoškog vijeća Sustava katoličkih škola za Europu u Sarajevu se od 8. do 10. siječnja 2016. u prostorijama Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu održava 20. po redu seminar za djelatnike Katoličkih školskih centara Bosne i Hercegovine. Na seminar je pristiglo oko 400 djelatnika ovih škola iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, Travnika, Žepča, Bihaća i Banje Luke, kako bi povodom 20. obljetnice ovog obrazovnog događaja razmišljali na temu „Kako smo se mijenjali“.
Riječima dobrodošlice sve nazočne je pozdravio vlč. Mario Ćosić, domaćin i ravnatelj KŠC-a „Sv. Josip“, a seminar je otvorio pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar, promicatelj katoličkog školstva u BiH. Kao posebnost ovog jubilarnog seminara, izvedena je predstava Mali princ, koju je pripremila Osnovna škola KŠC-a „Sv. Franjo“ Tuzla.
Kako je već uobičajena praksa da prvi dan seminara bude duhovnoga karaktera, i ove je godine tema iz duhovnosti stvorila ugodnu klimu u kojoj su se odvijala sva ostala događanja seminara. Predavanje na temu „Duhovni rast kao preduvjet uspješnoga rada u katoličkim školama“ izložio je mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki. U prvom dijelu svoga predavanja mons. Hranić ukazao je na novost pedagogije božićnog otajstva i na objavu Božje milosrdne ljubavi. Tumačeći pojam milosrđa, mons. Hranić je kazao da nas „Bog ljubi i miluje srcem majke. Njegovo milosrđe je kao maternica koja ovija, nosi i štiti nas kao svoju djecu. I biti milosrdan prema drugome znači misliti na drugoga, osjećati za njega i reagirati utrobom majke, koja nikada ne osuđuje i koja uvijek pronalazi olakotne okolnosti za grijehe i slabosti svoje djece, koja proživljava trpljenje i bol svoga djeteta te ne odustaje dok ga ne izbavi i spasi od zla.“
Budući da je identitet i poslanje Crkve uprisutnjivati osobu Isusa Krista u stvarnost ovoga svijeta i Njegovim evanđeoskim kvascem zahvatiti čitav svijet i sva područja ljudskoga djelovanja, Katoličke škole su posebnost u ovom evangelizacijskom poslanju Crkve. U tom je vidu, u drugom dijelu predavanja, mons. Hranić razradio nekoliko točaka, kojima je cilj probuditi svijest svakog djelatnika o smislu njegova rada u katoličkoj školi i njegove uloge u društvu, a to su: Katolička škola i njezin identitet te identitet profesora i drugih djelatnika u katoličkoj školi; Katolička škola u srcu Crkve; Kulturni identitet katoličke škole; Katolička škola u službi društva; Zajedništvo unutar katoličke škole; Duhovni rast kao osobni odgovor Isusu Kristu; Duhovni rast kao preduvjet ostvarenja vlastitog poslanja profesora u katoličkoj školi; Duhovni rast kao izraz odgovornosti za katolički identitet škole; Cjelovito promaknuće čovjeka u katoličkoj školi; Katolička škola u kontekstu pluralizma suvremenog društva.
Vrhunac prvog dana seminara bilo je euharistijsko slavlje u crkvi Kraljice sv. krunice, koje je predvodio nadbiskup Hranić u zajedništvu s biskupom Sudarom, ravnateljima i drugim svećenicima KŠC-a i nazočnošću brojnih sudionika seminara. Nadbiskup Hranić je u svojoj božićnim vremenom inspiriranoj homiliji razmišljao o otajstvu odbijanja Boga. Dramatičan izričaj iz Ivanova Evanđelja: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“, nije iscrpljen u povijesti traženja prenoćišta, niti u moralnim pozivom da mislimo na beskućnike u dalekom svijetu i po našim gradovima, ovaj izričaj „dodiruje najunutarnjiji razlog zbog kojega svijet tolikima ne nudi utočište: a to je naša ljudska samodostatnost i oholost koja zatvara vrata Bogu, a onda i ljudima“, naglasio je nadbiskup Hranić. Komentirajući suvremenu stvarnost Nadbiskup je rekao da je to stvarnost u kojoj živimo kao da Boga nema; u kojoj sami određujemo što je dobro, a što zlo; u kojoj tražimo samo svoja prava; u kojoj umjesto dobrote i ljubavi, solidarnosti i osjećaja za druge, zbog težnje za ostvarenjem vlastitih interesa u svijet oko sebe unosimo samodostatnost, egoizam, napetosti i razdore; u kojoj je dominirajuća tendencija suvremene škole da sve ono što ne služi računici minimalnog troška i maksimalnog profita treba biti odstranjeno. A „Božić znači da se Bog utjelovio, da se ušatorio među nama ljudima, da se dogodio Božji prodor u našu stvarnost, u našu povijest i naš život. Bog čije je lice uvijek okrenuto prema nama, dolazi k nama, da bismo ponajprije mi bili bliže sebi i jedni drugima. To zahtjeva obraćenje našega srca: da Božja milost pretvori naše kameno srce u srce od mesa, sposobno otvoriti se Isusu, a onda i drugim ljudima s kojima se on poistovjetio,“ naglasio je nadbiskup Hranić.
Nakon prvoga dana, rad seminara je nastavljen u duhu sagledavanja dosadašnjih seminara, važnosti stručnog usavršavanja, svjedočenja pojedinih profesora o utjecaju seminara na izgradnju njihove osobnosti i bogaćenje njihove stručnosti.
U seminaru nije nedostajalo ni sportskih natjecanja, a kreativne radionice su, uvedene zadnjih godina seminara, postale ugodno iznenađenje mnogima. (kta)
