SVEČANO PROSLAVLJEN BLAGDAN SVIJEĆNICE I ZAVRŠETAK GODINE POSVEĆENOG ŽIVOTA U BANJOLUČKOJ BISKUPIJI
Na blagdan Svijećnice ili Prikazanja Gospodinova u hramu, 2. veljače u katedrali sv. Bonaventure svečano je proslavljen Dan posvećenog života i završetak Godine posvećenog života. Euharistiju je predslavio pomoćni biskup banjolučki mons. dr. fra Marko Semren i uz suslavlje dekana banjolučkog dekanata fra Ive Orlovca i još 3 svećenika, uz asistenciju đakona Banjolučke biskupije vlč. Borisa Jorgića.
Prije sv. Mise u prostorijama Ordinarijata redovnici i redovnice imali su predavanje na temu „Milosrđe u Starom i Novom zavjetu“, koje je održao banjolučki dekan fra Ivo Orlovac, te nakon toga su imali priliku za sakrament sv. Ispovijedi.
Na Misi su sudjelovali brojne časne sestre s teritorija Banjolučke biskupije: Sestre Klanjateljice Krvi Kristove na čelu s poglavaricom Družbe s. Bernardom Krištić, sestre Milosrdnice svetog Vinka Paulskog predvođene s. Monikom Martić, sestre Misionarke Ljubavi (bl. Majke Terezije) predvođene poglavaricom s. Alodinom Sebastian, sestre grkokatolkinje sv. Vasilija Velikog iz Prnjavora i sestre grkokatolkinje Službenice BDM iz Banja Luke, te redovnici franjevci iz župe i samostana Petrićevac i trapisti iz župe i samostana Marija Zvijezda.
Na početku Mise biskup Semren je blagoslovio svijeće nakon čega je uslijedila procesija oko katedrale uz pjevanje Šimunova hvalospjeva. Uslijedila je pjevana slava, zborna molitva i čitanja, a đakon je pročitao odlomak Evanđelja koji govori o prikazanju Isusovu u Hramu i susretu sa starcem Šimunom i proročicom Anom.
Biskup Semren je u propovijedi, na završetku Godine posvećenog života, istakao kako „redovnički život je dar Duha u Crkvi, ističe ne samo narav dara, nego također stvarnost u kojoj je dar dan: Crkvu“. Pozvao je na promišljanje: „Je li zajedničkim trudom, zalaganjima i projektima došlo do pozitivnog pomaka u životu i djelovanju Bogu posvećenih osoba u svjetlu postavljenih ciljeva: sa zahvalnošću se sjetiti prošlosti, s nadom prigrliti budućnost i sa strašću živjeti sadašnjost. (…) Je li se pomak dogodio i na drugim razinama, primjerice, u kojoj su mjeri redovnici krenuli prema rubovima, prema svima koji su u potrebi ili u Crkvi i društvu zapostavljeni? Ova pitanja mogu ostati na razmišljanje svakoj zajednici, ali i svakoj Bogu posvećenoj osobi.“ Rekao je da je sretna okolnost da je završetak Godine posvećenog života obilježen početkom Izvanrednog jubileja milosrđa. Pojasnio je da se redovnice, redovnici i ostale Bogu posvećene osobe trebaju osjetiti pozvanima navješćivati svima Božje milosrđe. Dodao je da, u skladu s tim, današnji blagdan prikazanja Isusa u hramu osvjetljuje značenje i ulogu Isusa u spašavanju čovjeka i svijeta.
Biskup Semren je kazao kako se „hram jeruzalemski častio kao mjesto osobite Božje nazočnosti. (…) Dijete u naručju starca je znakovit susret koji upućuje na tajnu ljudskog života sa svojim početkom i svršetkom. (…) Danas je i dan naših djedova i baka, starih teta i ujna, stričeva i ujaka… Kolika su djeca današnjice upućena u kršćanstvo od «starije generacije».“ I zaključio da „Isus je Božja vjernost, ispunjenje nade, svjetlo koje nema zalaza i koje je prosvjetljenje svih naroda. Stoga i nas poziva da budemo vjerni Kristu, da budemo Njegov znak kao prispodobe i čudesa i Njegovo svjetlo u današnjem svijetu, veseli navjestitelji radosti Božje Riječi i Božjeg milosrđa, osobe same Božje Riječi i Božjeg milosrđa, da po nama Božja Riječ i Božje milosrđe postanu očevidnim.“
Godina posvećenog života, prema odluci pape Franje, započela je u nedjelju, 30. studenoga 2014. a završila na blagdan Svijećnice 2. veljače 2016. Moto Godine posvećenog života bio je: „Posvećeni život u Crkvi danas: Evanđelje, prorokovanje, nada“. Gore spomenuti redovi djeluju i rade također pod određenim motima njihovih utemeljitelja i utemeljiteljica, kao što su:
„Moli i radi“ sv. Benedikt (trapisti), „Služiti tamo gdje je najveća potreba“ (zajednice sestara službenica BDM), „Milosrdna Ljubav osvaja svijet“ sv. Vinko Paulski (sestre Milosrdnice), „Mir i dobro“ sv. Franjo (Red Manje Braće – franjevci) i „Ljubav prema Bogu i dragom bližnjem“ sv. Marija de Mattias (sestre Klanjateljice Krvi Kristove). (tabb)
