U srijedu 1. lipnja 2016. g., udruženje „Snaga žene“, zajedno s pedesetak majki srebreničkih žrtava, bilo je u interreligioznoj posjeti u Banja Luci, gdje su za cilj imale posjetiti katedralu sv. Bonaventure, Saborni Hram Hrista Spasitelja i novoobnovljenu Ferhat-pašinu džamiju, poznatija kao Ferhadija, a sve u znaku pomirenja, oprosta i mira.
Udruženje su dočekali i primili pomoćni banjolučki biskup mons. Marko Semren i vlč. Boris Jorgić. Biskup Semren ih je pozdravio, zaželivši im dobrodošlicu u ime biskupa Komarice, koji je bio službeno odsutan te ih ohrabrio poticajnim riječima u dvije slike. Prva govoreći o „Snazi žene“ naglasio je da je snaga žene u nježnosti pozivajući se na „majku koja je roditeljica ljudskog života i njezina je povezanost s djecom najdublja, najjača, najnježnija i najživotnija, zato zauzima posebno i uzvišeno mjesto u životu čovjeka od djetinjstva do zrelosti. Čovjek ima osjećaj da je majčina ruka nježna i kad postane hrapava i da je moćna i kad postane fizički posve nemoćna. Majčinstvo je i najveća obveza i odgovornost, ali i sreća i blaženstvo“ … Te drugu sliku na primjeru jednog okruglog stola na temu religije i mira među narodima, gdje je brazilski teolog Leonardo Boff upitao Dalaj Lamu: „Svetosti, koja je najbolja religija?“ Biskup je istaknuo da je Teolog očekivao odgovor poput “tibetanski budizam”, ili “orijentalne religije, mnogo starije od kršćanstva”, ali Dalaj Lama se nakon kratke stanke nasmijao, te mu odgovorio da je „najbolja religija ona koja te najviše približava Bogu. To je ona koja te čini boljim.“ Priča nastavlja da je postavljeno pitanje: „A koja religija me čini boljim?“ Nakon čega je uslijedio odgovor: „Ona koja te čini milosrdnijim, samilosnijim, otvorenijim, punijim ljubavi, humanijim, odgovornijim, moralnijim… Religija koja to – uspijeva postići u tebi je najbolja religija.“
Biskup Semren govoreći o Povratku na svoja ognjišta citirao je književnika Mešu Selimovića koji ističe da su „zavičaji naši počeci i svršetci, naše kolijevke i naše grobnice, oni su nas prihvatili, privezali i obilježili. Zavičajnost nas povezuje u jednu zajednicu i upućuje uvijek na rodni kraj“.
Mi smo ljudi vremenita bića, živimo u vremenu, nismo mi nadvremeni. Ono što smo bili tj. naša prošlost, nas duboko određuje, ali naša je zadaća da ne budemo robovi ni svoje prošlosti, ni svoje sadašnjosti, ni svoje budućnosti nego da budemo otvoreni Istini koja nas sve oslobađa i nadilazi, koja nas sve povezuje u jednu zajednicu.
Nakon toga, biskup Semren predstavio je katedralu u Banjoj Luci, obično poznatu kao „Biskupova crkva“, jer ona nije župna crkva. Katedrala je posvećena sv. Bonaventuri (+1274.), a podignuta je 1885. – 1887. U ono vrijeme ovaj dio Banja Luke još nije bio naseljen, a Banjolučani su ga zvali „Polje“. Crkva je bila izgrađena u gotskom stilu i iznutra opremljena drvenim gotskim oltarima tirolske izrade. Na izričit zahtjev tadašnjih (austrougarskih) vlasti crkva nije smjela biti dulja od 18, ni šira od 9m. S tom veličinom nikada nije potpuno odgovarala svojoj svrsi, ali je i kao takva vjernicima služila sve do snažnog potresa 27. listopada 1969., kad je teško oštećena, te ju se moralo srušiti. Nova je podignuta na mjestu stare 1972-73. te je izgrađena u obliku šatora, s dvostrukom simbolikom. U Starom je zavjetu Božja nazočnost među ljudima nazivana „šatorom Božjim“, a nakon potresa mnogo je ljudi bilo prisiljeno privremeno stanovati pod šatorima. Zvonik uz katedralu, na kojemu se nalazi pet zvona i sat, sagrađen je 1990. Katedrala je posve dovršena i temeljito obnovljena, te posvećena 1. prosinca 2001., o 120. obljetnici osnutka biskupije. Potom je slijedilo kratko druženje uz kavu u dvorani biskupskog Ordinarijata i ispraćaj naših gostiju.
Udruženje „Snaga žene“ osnovano je 1999. godine na inicijativu grupe žena i djeluje na području Tuzlanskog kantona, Istočne Republike Srpske, kao i u drugim krajevima BiH. Udruženje „Snaga Žene“ pruža psihološku, socijalnu, medicinsku, pedagošku i pravnu pomoć ženama, adolescenticama i djeci (izbjeglim, raseljenim, domicilnim licima i povratnicama) koji su pretrpjeli različita traumatska iskustva uslijed ratnih i poslijeratnih događanja u Bosni i Hercegovini. Udruženje podržava svoje klijentice u uspostavljanju psihološke ravnoteže, ojačavanju porodičnih veza, te u njihovim nastojanjima da se što bolje uklope u svakodnevna društvena zbivanja.
TABBBanja Luka, 1. lipnja 2016.
