U splitskoj konkatedralnoj crkvi Sv. Petra u subotu, 27. veljače 2016. održana je Misa s obredom ređenja novoga vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdana.
U ulaznoj procesiji u crkvu su ušli izabranik mons. Jure Bogdan s dvojicom svećenika pratitelja. U pratnji mons. Bogdana je župnik sv. Marka u Makarskoj i kanonik Prvostolnog kaptola u Splitu mons. Pavao Banić, inače rodom iz Donjeg Doca kao i novi biskup. Mons. Banić je od tamo prvi svećenik poslije Drugoga svjetskog rata. Drugi pratitelj je vicerektor Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, svećenik Varaždinske biskupije vlč. Marko Đurin.
Uz glavnog zareditelja splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića i suzareditelje, zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i dosadašnjega vojnog biskupa Jurja Jezerinca, u koncelebraciji je i apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico, predsjednik BK BiH vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, nadbiskup Martin Vidović, riječki nadbiskup Ivan Devčić, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, drugi hrvatski nadbiskupi i biskupi, kao i biskupi iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Austrije, Slovenije i Slovačke. Tu su i svećenici pitomci Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu kojima je mons. Bogdan donedavno bio rektor, kao i predstavnici drugih papinskih rimskih zavoda, predstavnici drugih vojnih ordinarijata, direktor Međunarodnog vojnog hodočašća, te vojni i policijski kapelani, kao i ostali svećenici. Euharistijskom slavlju nazoče predstavnici političkog, kulturnog, znanstvenog i gospodarskog života Hrvatske, Dalmacije i grada Splita, kao i predstavnici rodnog mjesta biskupa Bogdana, te veleposlanici Hrvatske i Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici, kao i rodbina i prijatelji novoga biskupa.
Uvodeći u euharistijsko slavlje nadbiskup Barišić je istaknuo da se „Crkva Božja u hrvatskom narodu danas radosno otvara i svečano slavi novi Božji dar za njezin rast”.
Nakon Službe riječi u kojoj je prvo čitanje pročitao komodor Predrag Stipanović, zapovjednik HRM, psalam pjevao prof. Ivan Bošnjak, drugo čitanje čitao Jure Bogdan, nećak imenovanoga biskupa mons. Bogdana, te evanđelje don Ante Gabrilo, đakon, uslijedio je sam Obred ređenja.
Puk predvođen zborom otpjevao je himan „O dođi Stvorče, Duše Svet”, a potom je glavnom zareditelju fra Marko Medo, TOR svećenik vojnog ordinarijata u RH predstavio izabranika.
Uslijedilo je čitanje Bule o imenovanju koju je pročitao nuncij u RH Alessandro D’Errico.
Bula datira od 30. studenoga 2015. kada je obznanjeno Papino imenovanje.
Bula započinje riječima „Franjo biskup, sluga slugu Božjih dragom sinu Juri Bogdanu, svećeniku Metropolitanskog sjedišta Splitskomakarskoga, dosadašnjemu rektoru Papinskoga hrvatskoga zavoda Sv. Jeronima u Rimu, postavljenom za vojnoga ordinarija u Hrvatskoj, pozdrav i apostolski blagoslov”. Također u buli piše: „Molimo za te, ljubljeni sine, po zagovoru blažene Djevice Marije obilne darove Duha Tješitelja, da njima pomagan mogneš vršiti službu vlastitu vojnom ordinariju marljivo, mudro, razborito i iznad svega s ljubavlju, koja je osobita krepost pastira, jer pastirsku službu onoliko vršimo koliko volimo. Neka svjetlo i mir Kristov budu uvijek s tobom i s predragim vojnim kapelanima i tebi povjerenim vjernicima u dragoj Hrvatskoj”.
Uslijedila je propovijed nadbiskupa Marina Barišića. “Don Jure, potječeš iz malih, ali slavnih Poljica. Rođen i kršten, pozvan i zaređen si za svećenika na naslov Splitsko-Makarske nadbiskupije. Zahvalni smo za Tvoje pastoralno i odgojno djelovanje u našoj Nadbiskupiji i ponosni na Tvoje dugogodišnje rektorsko služenje Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu”, rekao je na početku propovijedi nadbiskup Barišić.
Određen poljičkim geografskim podnebljem i duhovnim ozračjem, nosiš u sebi gene bogoljublja, čovjekoljublja, domoljublja. Poput čvrstog mosorskog dolita odlikuje te ustrajnost i toplina otvorenosti, gostoprimstva, uslužnosti, posvećene pažnje i vremena za druge. Onaj koji Te je u skrovitom Docu prepoznao i pozvao u svoje svećeništvo, uputio Ti je poziv u pozivu na veće i dublje prijateljstvo. Ponekad Ga ne razumijemo ili ne čujemo dobro, ali On zna navratiti i ne zaboravlja svoje. Danas ulaziš u Crkvu kao svećenik don Jure, a biskupskim ređenjem izaći ćeš s većim “činom” – darom punine svetog reda, kao apostol i otac koji je brat, prijatelj i učitelj, istaknuo je nadbiskup i metropolit Marin Barišić.
Ređeniku mons. Juri Bogdanu je posvijestio: “Životvornom snagom Duha Svetoga pozvan si u Godini milosrđa Božjega biti pastir i prorok Dobroga Pastira, Lica Božjeg milosrđa, biti prvi promicatelj tjelesnih djela milosrđa i navjestitelj duhovnih djela praštanja, pomirenja, spasenja”. Biskup je u ulozi Zaručnikova prijatelja, poslužitelj, a ne gospodar Božjega milosrđa, istaknuo je nadbiskup Barišić, dodajući da je biskupski štap produžena ruka bližnjima u nevolji. Nadbiskup je zatim protumačio okupljenim vjernicima značenje i simboliku biskupske službe te ređenika i sve one koji pripadaju Vojnoj biskupiji potaknuo na međusobnu ljubav, prijateljstvo s Dobrim Pastirom i otvorenost Božjoj riječi. “Riječ Božja ozdravlja naše uho, oko i srce, da možemo dobro čuti, jasno vidjeti i s ljubavlju svjedočiti milosrđe Božje. Saslušati drugoga znak je uvažavanja i jedan vid milosrđa. Slušanje Riječi Božje uključuje socijalnu i društvenu, humanu i liturgijsku dimenziju”, istaknuo je nadbiskup Barišić. Rekavši da Vojna biskupija zahvaća sve dimenzije Domovine: kopno, more i nebo, te pozdravljajući vjernike Vojne biskupije, splitsko-makarski nadbiskup je ustvrdio: “Poslije demokratskih promjena i u slobodnoj Hrvatskoj vojnike, policajce i časnike doživljavamo svojima. Čak se može reći da su oni jedna od religioznijih i humanijih kategorija društva koja zavrjeđuje visoko poštovanje. To su svojevrsni redovnici i redovnice koji časno vrše svoju službu, nose uniformu i polažu prisegu. Već u Novom zavjetu toliki rimski časnici u Isusu iz Nazareta otkrivaju Radosnu vijest Kraljevstva Božjega koje daleko nadvisuje svako nacionalno kraljevstvo, kao i međunarodno Rimsko Carstvo”. Čestitavši Vojnoj biskupiji na novome biskupu, nadbiskup Barišić je čestitao i novome biskupu “na plemenitim ljudima i dobrim vjernicima koji će zajedno s Tobom i Tvojim suradnicima još više doprinositi svijesti zajedništva, odgovornosti, poštenja i poštivanja propisa u našem društvu, a osobito živjeti svoju otvorenost i usmjerenost prema onoj jedinoj i trajnoj Kristovoj zapovjedi ljubavi”. Na kraju propovijedi preporučivši novoga biskupa i sve članove Vojne biskupije i cijelu Crkvu u Hrvata zagovoru Nebeske Majke, nadbiskup Barišić je poželio da svi budemo prepoznatljiv znak Lica Božjeg milosrđa u svijetu.
Nakon homilije nadbiskupa Marina Barišića, glavnog zareditelja, pred njim je izabranik mons. Jure Bogdan izrekao obećanja.
Mons. Bogdan je tako obećao da će milošću Duha Svetoga, sve do smrti vršiti službu što mu je od apostola povjerena i što će mu se polaganjem ruku predati, da će vjerno i ustrajno propovijedati Kristovo evanđelje, da će poklad vjere, što je po predaji još od apostola uvijek i svugdje sačuvan u Crkvi, čuvati čistim i cjelovitim, da će Kristovo Tijelo, njegovu Crkvu, graditi i trajno ostati u njegovu jedinstvu sa zborom biskupa, pod vlašću nasljednika blaženoga Petra apostola, da će vjerno iskazivati posluh nasljedniku blaženoga Petra apostola, da će kao dobar otac brinuti za sveti Božji narod, zajedno sa svojim suradnicima u službi prezbiterima i đakonima, i upravljati ga na put spasenja. Također je obećao da će radi imena Gospodinova, biti ljubazan i milosrdan prema siromasima i tuđincima i prema svima koji oskudijevaju, da će kao dobar pastir tražiti zalutale ovce i ponovno ih dovoditi Gospodnjem ovčinjaku, te da će se moliti bez prestanka svemogućemu Bogu za sveti narod i besprijekorno obavljati službu vrhovnog svećeništva.
Potom se izabranik prostro na tlo, a narod je pjevao litanije Svih Svetih predvođen bogoslovima Klementom Radosoljićem i Lovrom Juragom.
Uslijedilo je polaganje ruku i molitva ređenja, pri čemu je izabranik kleknuo pred glavnoga zareditelja, koji je u tišini položio ruke na glavu izabranika, a potom su isto učinili i drugi biskupi u znak kolegijalnog čina cijeloga biskupskoga zbora koji prima novoga člana. Ujedno je to znak blagoslova i snage Duha Svetoga, ali i poruka „nisi sam, ja sam s tobom”, a biskup se otvara Duhu Svetom koji sve čini novim.
Potom je glavni zareditelj položio otvoren evanđelistar nad glavu izabranika, te izmolio molitvu ređenja. U nastavku je svetim uljem krizmom u znaku križa pomazao glavu novozaređenom biskupu, te mu predao evanđelistar da evanđelje naviješta riječju i životom.
Nadbiskup Barišić je biskupu Bogdanu stavio prsten na ruku. Prsten s motivom starokršćanskog križa iz 6. st. koji je pronađen u Donjem Docu, dar je biskupove rodbine s očeve strane. Stavio mu je i mitru, koja je s misnicom i štolom dar rodbine novoga biskupa s majčine strane. Također novom biskupu je predan štap, inače dar obitelji, tj. braće i sestara novoga biskupa, a potom se novozaređeni biskup simbolično sjeo na stolac ispred oltara, a okupljeni su ga pozdravili pljeskom. Dok je zbor pjevao skladbu, nadahnutu geslom novozaređenog biskupa „Sve na veću slavu Božju”, biskup Bogdan je s glavnim zarediteljem, suzarediteljima, i s prisutnim biskupima razmijenio cjelov mira.
Prsni križ (pektoral) novome biskupu darovali su svećenici-studenti i poglavari iz Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Svom novom biskupu, vojni i policijski kapelani su darovali kalež koji se koristi u misi ređenja.
Kao darovna molitva otpjevana je skladba „Na slavu Božju” za koju je tekst napisao don Ante Mateljan, a glazbu Šime Marović.
Nakon popričesne molitve, uime Hrvatske biskupske konferencije novome biskupu čestitao je njezin predsjednik zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Posebno je zahvalio biskup Jurju Jezerincu za odano i vjerno obnašanje službe prvog vojnog ordinarija u teškom i zahtjevnom vremenu. Čestitajući novome vojnome ordinariju, nadbiskup Puljić je rekao da preuzima pastoralnu skrb u vojnoj biskupiji koja se rađala u teškom vremenu obrane Domovine, te prije nego je dekretom Svete Stolice bila osnovana, ona je već bila zaživjela petogodišnjom službom „ravnateljstva za dušobrižništvo vojnika” koje je vodio mons. Jezerinac, a koji je nakon potpisanog „Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske”, 20. ožujka 1998. imenovan prvim vojnim ordinarijem u RH. Nadbiskup Puljić je istaknuo i simboliku što je Vojna biskupija pod zaštitom Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta čiji se pralik čuva u Muzeju u Splitu.
U ime kolega hrvatskih biskupa, želim Vam srdačnu dobrodošlicu u zbor naše biskupske konferencije. Budite nam dobar suradnik i mudar savjetnik, istaknuo je predsjednik HBK u čestitki, dodajući: „Neka Vas Marija, Majka Crkve i majka biskupa i svećenika prati svojim zagovorom i pomaže u odgovornoj službi poučavanja i odgajanja u vjeri. Ona je ulijevala sigurnost i snagu našim hrabrim braniteljima, pa su s krunicom oko vrata stali na braniku Domovine. A sveti Jure, neustrašivi Božji vitez koga ste stavili i u svoj grb, zaštitnik vitezova i vojnika, ratara i pastira neka Vas krijepi da naviještate trajne i vječne vrjednote pred suvremenim krivim antropologijama i ideologijama koje i danas šire poluistine o čovjeku i svijetu”. Uime hrvatskih biskupa nadbiskup Puljić darovao je biskupu Bogdanu sliku sa Zrinjevca iz Zagreba.
U ovoj prigodi riječ zahvalnosti izrekao je i dosadašnji apostolski administrator Vojnoga ordinarijata biskup Juraj Jezerinac.
Ovo je trenutak milosti kojom dragi Bog dodiruje jednu svoju ljubljenu zajednicu, Crkvu koja se nalazi u Hrvatskoj vojsci i policiji. Ova milost je njegov dodir, a dodir je vidljiv po izboru, imenovanju, posvećenju i postavljanju novog vojnog ordinarija mons. Jure Bogdana, rekao je biskup Jezerinac. Osvrćući se pak na svoju službu vojnoga biskupa rekao je: „Vrijeme mojeg služenja je vrijeme početaka Vojne biskupije, mnogih pitanja, dilema, promišljanja i traženja. Vrijeme oblikovanja Vojnog ordinarijata, stvaranja suodnosa s redovitim crkvenim dijecezama i mjesnim biskupima, vrijeme prvih sustavno pastoralnih dodira s vojnicima, časnicima i dočasnicima, policajcima, osobljem osobito dvaju ministarstava (obrane i unutarnjih poslova); to je vrijeme nade, posrtaja, optimizma i osobito velikog pouzdanja u ljudsku dobrotu i duboku potrebu Boga u onima zbog kojih je ustanovljena i postoji Vojna biskupija. Vrijeme je to kada se kao duboka bol osjećala rana naših hrvatskih branitelja, rana koja je krvarila toliko i tako da joj kraja nismo vidjeli. Ipak, sve ovo bilo je meni i mojim suradnicima izvor nade, govor o smislu postojanja ove biskupije kao i prostor u kojemu smo smjeli i mogli zagrliti toplinom Božjeg srca sve što je kruta stvarnost Domovinskog rata prouzročenog srpskom agresijom i hladnim ljudskim srcima učinila”. Biskup je posebnu zahvalu izrekao dosadašnjim suradnicima, vojnim i policijskim kapelanima, Samostalnom odjelu za potporu MORH-a i Samostalnoj službi MUP-a za suradnju, kao i svim vojnicima i policajcima, djelatnicima Ministarstava obrane i unutarnjih poslova, svim suradnicima, kao i onima koji su s njim i za njega molili. U zahvali se spomenuo i svih medija koji imaju neprocjenjivu ulogu u govoru istine i stvaranju slobode koju istina rađa.
Ostaje mi na kraju poželjeti i moliti da novi vojni ordinarij bude vidljiva prisutnost Božjega milosrđa, kako Bog ljubi svoju Crkvu. Znam da će ga dragi Bog u tome pomagati, oblikovati i podržavati. A moje je moliti i zahvaljivati, ostati povezan i na raspolaganju za sve dobro, ako još negdje mogu nešto dobro učiniti, rekao je na kraju biskup Jezerinac.
Na kraju se obratio i novi vojni ordinarij Jure Bogdan.
Zahvaljujem Bogu na svemu dosadašnjem u životu: na zdravim kršćanskim korijenima iz Donjega Doca, na domu i hrvatskoj domovini, na Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, na svim ljudima koje je Božja providnost stavila na moj životni put, na daru vjere, na daru svećeničkog zvanja, na mnogim dobrima kojima me je Gospodin u životu obilno obdario, rekao je biskup Bogdan, te se prisjetio mnogih odgojitelja i nastavnika, od djetinjstva do svećeničkog ređenja i sve do danas, no s posebnom zahvalnošću i s osjećajima duboke zahvalnosti posebno je spomenuo svoje duhovne učitelje čiji zemni ostaci počivaju u kripti konkatedralne crkve, a to su dvojica splitsko-makarskih nadbiskupa Frane Franić i Ante Jurić. K tomu je dodao, kako su mu primjeri „mučenika evanđelja i vjernosti Petrovu nasljedniku” bl. Alojzija Stepinca, neslomivog karaktera biskupa Ćirila Banića, mučenika svete potvrde bl. Miroslava Bulešića, te mnogih hrabrih pastira svjedoka vjere u XX. stoljeću, bili i jesu poticaj, kako živjeti i svjedočiti svoju vjeru, u zgodno i nezgodno vrijeme.
Nadalje, biskup Bogdan je izrekao zahvalu papi Franji na imenovanju, kao i zareditelju i suzarediteljima, te svim hrvatskim i drugim biskupima koji su mu u službi Zavoda sv. Jeronima i iskazivali veliko povjerenje, a danas u biskupstvu, moleći se Duhu Svetome na njega položili ruke. Izrekao je i zahvalu svim prisutnima, a posebno svećenicima studentima, sadašnjima i bivšima iz Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, kao i kolegama, rektorima članovima Kolegija papinskih zavoda u Rimu na čelu s predsjednikom rektorom Kanadskog papinskog zavoda p. Erickom Silvestreom.
Novu životnu dionicu pozvan sam evanđeoski živjeti i kršćanski svjedočiti u Vojnome ordinarijatu u Republici Hrvatskoj u eklezijalnom zajedništvu s univerzalnom Crkvom. Moj glavni zadatak je dušobrižnička skrb za vjernike katolike pripadnike oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske.
Računam u prvome redu na moje svećenike iz Vojnog ordinarijata koji su danas ovdje u koncelebraciji i koji su svoju ljubav, sinovsko poštovanje i odanost prema svome novom biskupu iskazali kaležom s kojim smo danas slavili presvetu Euharistiju. Računam na sve vojnike, časnike i redarstvenike s njihovim obiteljima. U molitvenoj zahvalnosti za svaki Božji dar u životu, s posebnim poštovanjem spominjem se danas svih hrvatskih branitelja, kako živih tako i preminulih. U mojoj biskupskoj službi računam na sve ljude dobre volje kojima je stalo do boljitka i duhovnog napretka naše zemaljske domovine. Uvijek s jasnim ciljem: Per visibiliam ad invisibiliam! Izgrađivati živu Crkvu, čestite zrele katolike koji će biti kvasac dobra u ovome svijetu, „duša ovoga svijeta”, odlični građani hrvatskog društva, poručio je biskup Bogdan, te zaključio „želio bih biti pastir, otac i brat povjerenih mi duša, dnevno snažen Božjom riječju i tijelom njegovim, u Duhu Drugoga vatikanskoga sabora koji je zaključen prije 50 godina, u duhu kanona Kristove Crkve „sub Petro et cum Petro”. U novoj službi, želio bih biti predvodnik Božjeg naroda koji mi je povjeren, u duhu i stilu Božanskog učitelja. Želim da Božja riječ bude svjetiljka mojim stopama i svima koji su povjereni mojoj pastirskoj skrbi. Zahvaljujem svima koji ste na bilo koji način pridonijeli današnjem slavlju, poglavito vama koji nas preko elektroničkih medija povezujete s mnogima koji nisu s nama u ovoj konkatedralnoj crkvi. Molite se za mene. A ja, u biskupskoj službi, Bože sačuvaj da bih se ičim dičio osim križem Gospodina našeg Isusa Krista po kojem nam je spasenje i otkupljenje. Moje poslanje povjeravam Majci Crkve, Gospi od milosti, presvetoj Djevici. Omnia ad maiorem dei gloriam. Sve na veću slavu Božju, rekao je na kraju biskup Bogdan. (Svi govori mogu se u cijelosti pročitati u našoj rubrici Dokumenti)
Potom je izrekao tri blagoslovna zaziva, te udijelio blagoslov. Euharistijsko slavlje zaključeno je pozdravom Domovini himnom „Lijepa naša”; te pozdravom Nebeskoj Majci s pjesmom „Zdravo Djevo”.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao združeni zbor koji su činili Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma, Split, Mješoviti zbor konkatedrale sv. Petra, Split, Mješoviti zbor župe Gospe Fatimske, Blatine-Škrape, Split, Mješoviti zbor župe sv. Marka, Makarska, Klapa HRM „sv. Juraj” i Klapa Hrvatske policije „sv. Mihovil”. Pjevanjem je ravnao mo. don Šime Marović, kapelnik splitske Prvostolnice i kanonik Prvostolnog kaptola, Split, a na orguljama pratio prof. Mirko Jankov.
IKA
Split, 27. veljača 2016.
