U petak, 12. svibnja 2017. obilježena je 22. obljetnica mučeničke smrti s. Cecilije Grgić i vlč. Filipa Lukende. U Presnače su pristigle sestre iz većeg broja zajednica Provincije Majke Divne, kao i sestre iz Zagreba, ali i rodbina i prijatelji sestre Cecilije i vlč. Filipa. Sveta misa koju je predvodio mons. Marko Semren pomoćni biskup banjalučki započela je u prijepodnevnim satima, dok je u koncelebraciji sudjelovalo desetak svećenika. Sve nazočne pozdravio je mons. Ivica Božinović i zaželio dobrodošlicu. Liturgijsko pjevanje vodila je s.M.Blanka Jeličić.
U prigodnoj propovijedi biskup Semren je podsjetio na spomendan sv. Leopolda Mandića koji se slavi 12. svibnja, na dan kad su s. Cecilija i vlč. Filip podnijeli svoju mučeničku smrt, na četiri stotine godina vinkovske karizme i važnosti molitve za duhovna zvanja. Biskup Semren istaknuo je da je potrebno „susresti Isusa” kako bi se došlo do promjene u našem životu, jer takva “ljubav preobražava“. Citirao je riječi pape Franje prema kojima “nemamo pravo zaboraviti svoju prošlost”. „Narod koji zaboravlja svoja sjećanja nema budućnosti. Drage sestre, draga braćo, nemate pravo zaboraviti vašu povijest. Ne da se svetite, nego da stvarate mir“, kazao je biskup Semren.
Osvrnuo se i na Evanđelje toga dana o Isusu pastiru i vuku koji želi ugrabiti ovce te kazao: “U današnjem mentalitetu biti podložan, biti ‘ovca’, dati se voditi je neprihvatljivo. Danas čovjek ne želi biti ‘ovca’, tj. želi voditi samog sebe, proglasiti samog sebe mjerilom sebi. Takav čovjek postaje izgubljen”, upozorio je biskup Semren te dodao:
“Misao s. Cecilije koja bila vodilja njenog života je: ‘Oslanjajući se jedino na pomoć svoga Boga…’ koje je vlastoručno napisala za svoje zavjete, predajući svoj život Bogu, i ono za što i nije znala da će život donijeti. Misao vodilja koja je vodila vlč. Filipa bila je ‘Meni ste učinili što učiniste jednome od ovih najmanjih’. Život takovog predanja moguć je ‘ako smo jedno s Isusom Kristom’, jer, najveće je dobro ‘biti s Kristom’.” Na kraju je istaknuo: „Božja je ljubav trajna, zapečaćena. On daje pečat našoj ljubavi. Amen“.
Nakon Svete mise, sestre, svećenici i rodbina naše s. Cecilije i vlč. Filipa krijepili su se za zajedničkim stolom i u zajedničkom druženju.
12. svibnja 1995. u noći između dva i četiri sata miniranjem je srušena župna crkva u Presnačama, a župni stan je spaljen. U njemu su tada izgorjeli župnik Filip i katehistica s. Cecilija. Na temelju njihovih posmrtnih ostataka pronađenih u prostoriji župnog ureda, liječnik patolog je napisao u svom nalazu: „Partes corporis humani in statione carbonificationis. Mors violenta. Homicidium“ (Dijelovi ljudskog tijela u stanju pougljenjenja. Nasilna smrt. Ubojstvo.). Pokopani su 14. svibnja na katoličkom groblju „Sv. Marko“ u Banjoj Luci. Spomen na njih čuva se također u „Spomen sobi“ župne kuće u Presnačama, mjestu njihova stradanja, mjestu molitve i sjećanja na „presnačke mučenike“. (kta/j.ć.)
J.Ć.
Presnače, 16. svibanj 2017.
