Kardinal Peter Turkson, prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, iz Vatikana u pratnji banjolučkog biskupa mons. Franje Komarice, mons. Ive Tomaševića, tajnika BK BiH i mons. Miljenka Ančića, ravnatelja biskupijskog Caritasa Banjolučke Biskupije, pohodili su u nedjelju, 7. svibnja 2017. župe Derventskog dekanata, koji je u zadnjem ratu najstradaliji dekanat Bosanske Posavine.
U vodstvu derventskog dekana fra Ivana Marića pohodili su prvo župu sv. Ivana Krstitelja Bijelo Brdo. Tu ih je dočekao župnik vlč. Vlado Vrebac koji je zaželio dobrodošlicu visokom gostu iz Rima, Pokazao je ponovno izgrađenu župnu crkvu na mjestu one koja je srušena u nedavnom ratu te progovorio o svom pastoralnom radu s malobrojnim župljanima kao i brojnim svojim vjernicima koji su prognani a koji povremeno pohode svoju župu.
Ispred župne crkve u Derventi kardinala Turksona dočekao je, uz zvonjavu zvona, župnik vlč. Ivo Kopić sa sestrama Milosrdnicama sv. Vinka Paulskog koje djeluju u toj župi. Kardinal Turkson pogledao je i kriptu nekada minirane, a kasnije ponovno izgrađene župne crkve u kojoj je 23. travnja 1998. nekoliko sati bio zatočen nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić s grupom svećenika, redovnika, redovnica i vjernika. Kardinal Turkson pohodio je i kuću sestara Milosrdnica koje su mu pokazale svoju oduzetu zgradu u kojoj su nekada imale školu, a vlasti im je ne žele vratiti u posjed.
U večernjom satima pohodili su franjevačku župu i samostan sv. Marka na Plehanu, gdje su se susreli sa svećenicima redovnicima i redovnicama, koji žive i djeluju u župama Derventskog dekanata. Dočekali su ih domaćini plehanskim zvonima, potom se zajedno pomolili i zapjevali u kapelici sv. Ivana Krstitelja. Domaći gvardijan fra Anto Tomas pokazao im je prostorije privremenog samostana u kojem u teškim uvjetima žive trenutno šestorica franjevaca.
Kao u vrijeme prvih kršćana uz zajedničku večeru nazočni su svećenici, redovnici i redovnice imali priliku predstaviti se osobno i kroz svoje djelovanje u Derventskom dekanatu, a sve u cilju da kardinalu Turksonu što zornije predstave stvarnu sliku stanja u pastoralu tog dijela Bosanske Posavine. Zaključili su da su najveći problemi što se mogućnosti održivog povratka sustavno opstruiraju u tim krajevima podupirući projekte neodrživog povratka, zanemarujući mali broj povratnika koji su već u poodmakloj životnoj dobi, a ne pružajući nikakvu egzistencijalnu sigurnost mlađima koji bi možda i bili raspoloženi za povratak, ukoliko bi imali uvjete za to.
Između ostaloga, vlč. Josip – Jozo Batinić, župnik župe sv. Roka – Cer, kao problem je naveo medijsko nijekanje postojanja i bilo kakve mogućnosti povratka u ove krajeve, tako da ono malo ljudi koji bi se i odlučili na hrabri korak povratka, gube volju zbog medijske slike o bezvrijednosti i nemogućnosti života u tim krajevima.
Vlč. Rober Čabraja, trajni đakon iz župe Novo Selo, navodi problem nemogućnosti učešća u humanitarnim aplikacijama za pojedince, jer se u djelovanjima pojedinaca – ukoliko se ne udruže s već postojećim, a već ozlojeđenim zadružnim establišmentom – uopće ne prepoznaje nastojanje oko održivog povratka, iako su upravo to, u najviše slučajeva pravi primjeri borbe i provedbe održivog povratka.
Sestra Zorislava, predstojnica samostana Sestara Božjeg Milosrđa iz Dervente navela je prevelik broj socijalno ugroženih, starih i nemoćnih umirovljenika koji su prepušteni sami sebi kao alarmni poziv na buđenje kršćanske svijesti.
Fra Franjo Dalibor Stjepanović, vikar samostana i voditelj Terapijske zajednice Izvor na Plehanu naglasio je da svi ti problemi udaljavaju i sprečavaju pomoć iz katoličkih organizacija, jer se interesi akatoličkih i uopće amoralnih organizacija lažno predstavljaju kao dobrota, te svako djelovanje koje bi promicalo katoličke vrednote izvrgava ucjeni da se u borbi za nužna sredstva za preživljavanje moraju odricati i katoličkih nastojanja i vrednota.
Svi prisutni su prepoznali iste ili slične probleme te ih predstavljali kardinalu Turksonu.
Biskup Komarica je naglasio kako se povratak u Bosansku Posavinu i Republiku Srpsku uopće nije desio, a ne da je prestao. Pri tome je naglasio isto što je rekao i dekan fra Ivan Marić, u svom pozdravnom govoru kardinalu Turksonu, da se provedba Daytonskog sporazuma, u elementima koji se odnose na povratak prognanog stanovništva, u ovom dekanatu uopće nije dogodila, dok se istog sporazuma većinski prisutna etnička skupina drži u elementima koji njima jamče tzv. njihova prava.
Kardinal Turkson je pažljivo saslušao svako pojedinačno predstavljanje postojećeg stanja u Derventskom dekanatu, sve prijedloge kojim bi se omogućili i održivi povratak i egzistencijalni uvjeti za život. Naveo je kako Sveta Stolica drži do stanja katoličke crkve i povjerenog joj stada u ovoj pokrajinskoj Crkvi. Pri tome je otvoreno naveo mogućnost osnivanja posebne fondacije poput fondacija u Latinskoj Americi i na Bliskom Istoku, koja bi bolje analizirala situaciju na ovom području, te ponudila svoju konkretnu pomoć, prema svojim mogućnostima.
Po povratku u Rim, kardinal Turkson će iznijeti predstavljeno mu stanje koje će biti sigurno tema rasprava unutar Dikasterija. Do tada, poput putnika u Emaus, poziva braću svećenike, redovnike i redovnice na kršćansku strpljivost i ustrajnost, usprkos svim brigama i nevoljama, jer je u temelju kršćanske vjere uskrsnuće, a ne patnja i bol koji su, iako neželjeni, skoro uvijek prisutni. Na kraju susreta, u ime svećenika, redovnika i redovnica, kardinalu Turksonu na posjeti se za zahvalio biskup Komarica, a prisutne je pozvao ne konkretiziranje i definiranje svojeg pogleda na održivi povratak vjernika čime se jedino može osigurati i održivi povratak svećenika, redovnika i redovnica u ove krajeve.
KTA
Plehan, 8. svibanj 2017.
