Mnogobrojni vjernički puk Bosanske Posavine oprostio se u subotu, 1. travnja 2017. na Plehanu od dva svoja velikana: dr fra Andrije Zirduma i fra Ilije Matanovića, franjevaca provincije Bosne Srebrene.
Ta dva franjevca koja su rođeni i pripadaju Plehanskom distriktu preminula su istoga dana u srijedu, 29. ožujka u jutarnjim satima; fra Andrija je preminuo u bolnici u Slavonskom Brodu u 81. godini života, 58. godini redovništva i 54. godini svećeništva, a fra Ilija Matanović u bolnici u Orašju, u 75. godini života, 38. godini redovništva te 46. godini svećeništva.
Misa zadušnica s ispraćajem služena je u subotu, 1. travnja za fra Andriju u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu, koju je uz desetoricu svećenika predvodio generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivan Ćurić, a za fra Iliju u župnoj crkvi sv. Marka u Potočanima kod Odžaka uz desetoricu svećenika predvodio je doborski dekan preč. Jakov Filipović.
Uz lijesove pokojnika istoga dana sprovodnu Misu u plehanskoj crkvi sv. Marka, evanđeliste na Plehanu pred mnogobrojnim pukom, brojim redovnicama predvodio je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski. Uz stotinjak svećenika i redovnika suslavili su provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, pomoćni banjolučki biskup mons. Marko Semren te domaći gvardijan fra Anto Tomas.
I dok je jeka tuge za ta ta dva „hrasta bosanska“, koja su istoga dana „pala“ – odnosno preselila se Gospodinu, dodirivala taj pusti kraj u kojem su franjevci prisutni još od srednjeg vijeka, tješila je kršćanska nada da su sada u miru s Gospodinom.
Posvjestio je to u svojoj homiliji kardinal Puljić tješeći puk naglasivši da se kao kršćani prepoznajemo da smo Kristovi po tome koliko Riječ Božju slušamo i vršimo Njegovu volju. Ustvrdio je da su fra Andrija i fra Ilija živeći svoj redovnički poziv doista to i ostvarili. Riječi sućuti uputio je kardinal Puljić rodbini pokojnika te časnoj provinciji Bosni Srebrenoj.
U ime provincije Bosne Srebrene sažalnicu rodbini i plehanskoj zajednici uputio je provincijal Marinčić. Govoreći o kršćanskoj nadi, ustvrdio je, da je da su put nade pokojni fra Andrija i fra Ilija izabrali odlukom da budu franjevci i nikada se poslije na tom putu nisu pokolebali, već su ljudima bili doista pravi navjestitelji Kristove radosne vijesti spasenja i nove nade. Posvješćujući što su sve dobra ta dvojica franjevac za svoga plodnog redovničkog života učinila izdvojio je fra Andrijin rad kao profesora i znanstvenika, istraživača franjevačke prošlosti. Naglasio je njegovu upornost, uloženi trud i ljubav prema baštini, koja je u tim krajevima bila zatajivana. Naglasio je da tome svjedoče i djela kulturne i umjetničke vrijednosti koje je prikupljao. Govoreći o pokojnom fra Iliji ustvrdio je da je živio život u jednostavnosti, čisto i snažno, pristupajući svakom zadatku odgovorno. Ustvrdio je da je njegova osobitu ljubav prema prirodi, svjedočila njegovu franjevačku dušu. „Znao je dopustiti u svom pastoralnom radu da ga dotakne nevolja drugoga te tako konkretno navijesti Božju ljubav prema čovjeku. Posvuda je radio nesebično, skrovito i nenametljivo te tako na franjevački način vršio svoju svećeničku službu darivajući sebe Bogu i drugim ljudima, slijedeći u tome Krista.“, rekao je provincijal.
Ustvrdivši da nam od pokojnika ostaje samo ono što su razdali zahvalio je pok. fra Andriji i fra Iliji na ustrajnom svjedočenju ljudske plemenitosti unatoč svim teškoćama vremena u kojem su živjeli.
Domaći gvardijan fra Anto je kratko ocrtao život i djelo pokojnika.
Fra Andrija Zirdum, krsnim imenom Josip, rođen je 1937. godine u Žeravcu u obitelji Blaža i Anice, koji su imali jedanaestero djece. Troje ih je odabralo duhovni poziv te je uz fra Andriju brat Velimir, također svećenik Bosne Srebrene, a pok. sestra Veljka bila je članica Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu. Fra Andrija je za svećenika zaređen 1963. godine. Vršio je službu profesora povijesti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, odgojitelja franjevačkih novaka i župnog vikara u različitim župama. Autor je velikog broja značajnih povijesnih knjiga i studija i kolekcionar veoma vrijedne zbirke umjetnina “Žeravac”. Za vrijeme i poslije zadnjega rata djelovao je u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu sve do 2008. kada se preselio u svoj rodni Žeravac gdje je sve do svoje bolesti bio na službi župnog vikara.
Fra Ilija Matanović rođen je u Donjem Svilaju 28. veljače 1942. u obitelji Joze i Anice. Imao je osmero braće i sestara od kojih je brat Zlatko također svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene. Za svećenika je zaređen 1971. godine. U svojoj je provincije obnašao različite službe. Bio je gvardijan u samostanu na Plehanu, župnik u Sivši, Breškama, Potočanima i Špionici te župni vikar u Sivši i Potočanima. Zadnjih sedam godina boravio je i djelovao u župi Potočani.
Pok fra Andrija i fra Ilija pokopani su jedan do drugoga na fratarskom groblju na Plehanu. Sprovodne obrede predvodio je provincijal Marinčić.
Misu kao i obrede pokopa pjesmom su animirale brojne redovnice predvođene orguljašem iz Tuzle Zlatkom Špoljarićem.
KTA
Plehan, 3. travanj 2017.
