U Debeljacima, u župi Presnače pokraj Banje Luke, 20. rujna 2017. pokopana je Ruža Ošap, teta banjolučkoga župnika vlč. Vladislava Žarka Ošapa. Nebeski Otac je pozvao k sebi pokojnu Ružu u 77. godini života.
Svetu misu zadušnicu u grobljanskoj kapelici Sv. Jakova u Debeljacima, rodnom mjestu Pokojnice, predvodio je mons. dr. Marko Semren, pomoćni banjolučki biskup uz koncelebraciju deset banjolučkih svećenika, a sudjelovale su brojne časne sestre iz raznih družbi: Klanjateljice Krvi Kristove, Misonarke ljubavi, Milosrdnice, Klarise i Služavke Maloga Isusa. Pridružili su im se i vjernici iz župe Presnače i banjolučkih župa kao i brojni prijatelji izbliza i izdaleka.
Uvodeći u Misu biskup Semren je istaknuo da, “za sve one koji vjeruju i ljube, grob nije zatvorena rupa, nego otvorena vrata u novi uskrsli život” te pozdravio sve nazočne kojima je poželio snagu i utjehu “naše svete vjere”.
Biskup Semren uputio je i prigodnu propovijed koju donosimo u nastavku:
Draga obitelji Ošap: vlč. Vladislave Žarko, cijenjena rodbino i prijatelji pokojne Ruže, izražavam Vam sućut zbog smrti pokojne Ruže u ime biskupa ordinarija dr. Franje Komarice, svih svećenika Banjolučke biskupije i u osobno ime. S uskrsom grob postaje vrsta kolijevke uskrsnog života. Naša se smrt veže uz Božju ljubav, dobiva smisao u ljubavi kao i Kristova smrt koja se preobrazila u pobjedu života Kristovim uskrsnućem. Stoga ćemo i mi biti spašeni uskrslim Kristom.
Braćo i sestre, da bismo upoznali život + Ruže, potrebno je znati što je ona u životu voljela, za što je živjela. Jer u biti čovjek živi i umire za ono što voli. I obratno: čovjek istinski voli samo ono za što je spreman živjeti i umirati. Psalam kaže: „Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset (Ps 90,10) …, a naša Ruža umrla je u 77. godini. Ruža je rođena 28.5.1941. u Debeljacima kod Banja Luke kao osmo dijete Luke i Mande r. Prankić. Oca nije upamtila jer je poginuo 1943. Nije se udavala kao ni njezina sestra Mara (+1994.) koje su odgajale i podizale Vladislava Žarka i bile odane Crkvi i svećenicima do kraja. Bila mu je kao majka. Svoga bratića, svećenika vlč. Vladislava – Žarka pratila je cijelog svog života. Odlazila je s njime na župe u kojima je on radio: Bosanska Gradiška, Drvar i Banja Luka. Posebno je molila i postila u čast Blažene Djevice Marije i sv. Josipa za duhovna zvanja. Živjela je po načelu: Moli i radi. Kao vrsna šnajderica pomagala je mnogim mještanima. Proljetos je imala teži moždani udar od kojeg se nije uspjela oporaviti. Tako je posljednje mjesece svog života nosila svoj križ ležeći u postelji. Bila je predana volji Božjoj. Umrla je opremljena sakramentima umirućih u Okučanima, u domu za starije i nemoćne osobe „Dragi bližnji“ koji drže Sestare Klanjateljice krvi Kristove, u ponedjeljak, 18. rujna 2017.
U životu je bila strpljiva i marljiva. Živjela je od vjere u Isusa Krista kao njegova vjerna učenica, pomažući kao domaćica svom bratiću vlč. Vladislavu Žarku, župniku u različitim župama u naviještanju evanđelja. Mnogi svećenici dolazeći svom kolegi kao i mnogi vjernici osjetili su njezinu gostoljubivost. Predanost Bogu te strpljivost, brižnost i poniznost odgovaraju vjerničkom životu naše pokojnice i nadam se da odgovaraju svima nama koji smo žalosni, jer danas moramo reći zbogom jednoj dragoj osobi s povjerenjem, unatoč dubokoj žalosti i boli zbog rastanka. Ne pokazuje li nam pokojničina predanost Bogu da smijemo zaista imati razloga uzdati se u onoga koji nas uzima u svoje ruke, koji nas ljubi i u kojega se smijemo pouzdati.
Naš pokojna sestra Ruža vratila je svoj zemaljski život u 77. godini u Božje ruke. Bila je pripremljena na smrtnom času s vjerom u raspetog i uskrslog Isusa Krista. Njezin cilj a i naš cilj je zaštitnička ruka Božja, koja je i na Golgoti bila cilj raspetoga Isusa Krista koji je taj trenutak pretvorio u trenutak spasenja. Kao što Otac uskrisuje mrtve i vraća im život, tako i Sin vraća život komu hoće. Ovo je razlog neizmjerne radosti za vjernika: znati da će biti oživljen od Isusa Krista, znati da od njega dolazi život, jer ovaj zemaljski život sa svim svojim ljepotama i darovima ipak ne uspijeva ispuniti očekivanja našega srca.
Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni. Veće ljubavi nema od ove da se Bog daruje u Sinu da spasi čovjeka, da spasi svijet. To je Božje sebedarje svijetu. To je njegov konkretni dar. Bog je dao svoga Sina da se po njemu spasimo. Samo prava ljubav može spasiti ne osuđujući, te oprostiti i onda kada je iznevjerena. Evo razloga koji jača nadu svakog vjernika u Gospodina. Doći će uskrsnuće, i bit će uskrsnuće istine i pravde. Ova Kristova riječ je duboki poticaj i angažirani život u dobru, u svjetlu, temelj nade, ispunja vjernika izvanrednim zanosom prema dobru, žrtvi, vjernosti. Ruža (Teta) je to vjerom prihvatila i živjela prateći svoga bratića svećenika i pomažući mu na župama gdje je on služio Bogu i čovjeku, zato smo joj zahvalni.
Čvrsta vjera u Boga, sakramentalni život, svagdanja molitva, rad na župi kao domaćica i potpora župniku, jednom riječju potpuno sebedarje Bogu po služenju bio je smisao njezina života. Ovo je poruka koju nam daje danas naša draga pokojnica Ruža, kada se opraštamo od njezinih zemnih ostataka. Želimo joj i molimo da uživa blaženi život u Bogu Ocu po uskrslom Kristu u koga je vjerovala i od koga je živjela. Draga Ruže, počivaj u miru Božjemu u svome zavičaju. Amen.
***
Na kraju sprovodnih obreda riječi zahvale uputio je vlč. Ošap, bratić pok. Ruže, koje je pročitao mons. Ivica Božinović, mjesni župnik. U odabranim riječima zahvalio se prvo Nebeskom Ocu što je takvu ženu stavio na njegov životni i svećenički put a koja mu je bila dobra majka. Zahvalio se posebno pokojnoj teti Ruži za svu ljubav koju je svakodnevno darivala te molitve i žrtve za njega i sve svećenike i duhovna zvanja govoreći: „Na svim onim molitvama i postovima, a to su bile srijede i subote, od srca ti hvala. Onaj, u kojega si bez sumnje vjerovala, Krist Uskrsli, darovao ti u vječnosti, u koju si kročila, društvo sa svima svetima, koji su ti u ovom životu bili tako dragi, i kojima si se neprestano utjecala u zagovor, posebno Gospi našoj i sv. Josipu. Tvoj život, prožet molitvom i radom, a na kraju i velikim križem kojega si strpljivo prihvatila i nosila, duboko vjerujem da je urodio plodom: Biti s Bogom i u Bogu. Cijeli život bila si u zboru Isusovih „malenih“ i zato sad uživaj „radost Gospodara svoga“. Mi, Kristovi vjernici, nikada ne zaboravljamo da su evanđeoski maleni blagoslov i bogatstvo za svaku sredinu.“
Zahvalio se svima koji su bili uz tetu Ruži i uz njega posljednjih mjeseci njezine bolesti: posebno bolničkom osoblju u Banja Luci, KBC-u Dubrava, Stubičkim toplicama, Bolnici „Sv. Rafael“ na Strmcu kod N. Gradiške te sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove u čijem je Domu za stare i nemoćne „Dragi bližnji“ teta Ruža i umrla. Zahvalio se svima prisutnima posebnu biskupu Marku na utješnim riječima i predvođenju sv. Mise i obreda te svima koji su usmeno i pismeno izrazili svoju sućut, posebnu vrhbosanskom nadb. Vinku kard. Puljiću i banjolučkom ordinariju biskupu Franji. Na kraju je sve nazočne pozvao da, poslije obreda, nastave s druženje uz pripremljeni obitelji stol.
Nad samim grobom obredi su završeni zajedničkom molitvom za Pokojnicu koju su svi imali na otisnutoj prigodnoj sličici i pjevanjem Kraljice Neba.
KTA
Debeljaci, 21. rujan 2017.
