Biskup banjolučki mons. Franjo Komarica uputio je, kao domaćin, 13. srpnja 2017. na početku 70-og redovnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koje je toga dana započelo u zgradi Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, svoj pozdrav. Pozdrav biskupa Komarice prenosimo u cijelosti:
Vaša Uzoritosti, nadbiskupe i metropolito Vinko, predsjedniče naše BK,
Vaša Ekscelencijo, mons. Luigi Pezutto, apostolski nuncije u našoj zemlji,
draga braćo biskupi, članovi naše BK;
Tomo Vukšiću, Pero Sudaru, Marko Semrenu,
dragi izaslaniče spriječenog biskupa Ratka Perića, mons. Željko Majiću,
vrlo cijenjena braćo biskupi, predstavnici susjednih nam Biskupskih konferencija,
mons. Nikola Kekiću, biskupe križevački, predstavniče HBK,
mons. Ladislave Nemetu, zrenjanski biskupe i predsjedniče Međunarodne BK sv. Ćirila i Metoda,
mons. Antone Jamniku, pomoćni biskupe ljubljanski, predstavniče Slovenske BK,
dragi mons. Ivo Tomaševiću, gen. tajniče naše BK,
Izražavam svima Vama srdačnu dobrodošlicu na ovo 70. redovno zasjedanje naše BK u središtu moje biskupije. Od srca želim i zajedno s Vama molim svjetlo Duha Svetoga da i ovaj naš zajednički rad bude što plodniji za dobro naše domovinske Crkve, ali i za sve druge naše sugrađane.
Već sada zahvaljujem svima Vama, kojima će biti moguće ostati i u subotu, 15. srpnja o. mj., na liturgijskom slavlju, na blagdan sv. Bonaventure, crkvenog naučitelja i nebeskog Zaštitnika moje katedrale i biskupije. Zajedno ćemo zahvaljivati Bogu za dar vjere i vjernosti Kristu njegovih vjernika, redovnica i svećenika u ovoj biskupiji, te moliti Božju zaštitu, pomoć i utjehu za budućnost ove biskupijske zajednice.
Dozvolite mi, iznijeti nekoliko najznačajnijih događanja, koja su se zbila u mojoj biskupiji od našeg prošlogodišnjeg zasjedanja, u ovo isto vrijeme.
1. Početkom siječnja ove godine pohodila nas je crkvena delegacija iz Južne Koreje, na čelu s nadbiskupom Seoula i apostolskim upraviteljem teško uništene biskupije Pyongyang u Sj. Koreji, kardinalom Andrijom YeomSoo-jungom. Na njegov prijedlog uspostavili smo i službeno svakodnevnu molitvenu povezanosti jednih za druge članova naših mjesnih Crkava.
Početkom svibnja nas je pohodio iz Vatikana kardinal Peter Turkson, dugogodišnji predsjednik Papinskog vijeća „Justitiaetpax“, a sada predsjednik Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj, novoimenovanog tijela Svete Stolice. Sudjelovao je između ostalog i na zajedničkom zasjedanju članova Komisija „Justitiaetpax“ BK BiH, HBK i SŠK.
S toga je zasjedanja, crkvenoj i svjetovnoj javnosti – domaćoj i stranoj – upućena Zajednička izjava o aktualnoj situaciji katoličke populacije u ovoj – u mnogo čemu – nesređenoj i nefunkcionalnoj državi, koja je već 22 godine „poluproktetorat“ Međunarodne zajednice, ali je nažalost i sada prostor nesigurnosti umjesto da joj se omogućilo da bude ono, što ogromna većina njenih stanovnika želi – zona mira.
U spomenutoj Izjavi je iznesen „moralni sud“ „da se svim građanima ove naše predugo zgažene države – pa tako i ovdašnjim katolicima mora omogućiti pravo na izgrađivanje svoje budućnosti, kao što je to slučaj i u svakoj drugoj suvremenoj europskoj prosperitetnoj i funkcionalnoj pravno uređenoj državi, a što se tijekom svih poratnih godina onemogućavalo“. Također je istaknuta „gorka i dramatična činjenica da su katolici u BiH danas fizički najugroženiji dio Katoličke Crkve na cijelom europskom kontinentu“.
2. Imali smo – u nizu raznih kulturnih događanja i jedan, osobito važan, za iznošenje na svjetlo dana nepoznate pa i krivotvorene naše crkvene povijesti.
U organizaciji naše Europske akademije održan je u travnju Međunarodni znanstveni skup na temu „Dubičkiarhiđakonat u Srednjem vijeku i njegovi tragovi kroz kasnija stoljeća“. Nastupilo je 20-ak znanstvenika iz BiH, Hrvatske i Mađarske.
Zbornik radova kanimo izdati još ove godine.
3. U kontekstu izuzetno dramatične situacije s našim prognanicima i izbjeglicama, na koju smo upozoravali i zajednički kao BK i pojedinačno sve poratne godine, imao sam tijekom proteklih mjeseci veći broj usmenih i pismenih obraćanja na razne kompetentne adrese u domovini i inozemstvu, pa tako i na vodstvo nove Vlade RH.
Održan je ovdje u Banjoj Luci i Sabor hrvatskih prognaničkih udruga s područja Sjeverozapadne i Sjeverne Bosne, s kojega je poslana Vladi RH Promemorija sa 17 zaključaka o otvorenim pitanjima, aktualnim problemima i inicijativama prognanika.
Osnovan je nakon toga u Zagrebu i Savez tih udruga. Nažalost, vidnog nekog pomaka na bolje još uvijek nema, a vrijeme prolazi.
Opći je dojam da bez ozbiljnije Međunarodne intervencije – samo je pitanje vremena da u BiH potpuno nestane katolika, unatoč nespornoj činjenici da se Katolička Crkva u našoj zemlji – u prošlosti i u sadašnjosti dosljedno zalagala i zalaže za čovjekovo dostojanstvo i za osnovna ljudska prava i da to svim silama brani.
Također, ima se dojam kako su brojni naši sugrađani, osobito obespravljeni prognanici i izbjeglice obeshrabreni, uplašeni i bezvoljni, zbog preduge ovisnosti o hiru i samovolji onih, koji imaju u rukama vlast. Mnogi nemaju potrebne svijesti o vlastitoj suodgovornosti za ovakvo stanje s njima i njihovom budućnošću. A upravo bi ti obespravljeni, prognani i zbjegli naši sugrađani morali uzeti u svoje ruke sudbinu svojih zagarantiranih osnovnih prava i potražiti zajedno njihovu zaštitu i osiguranje i kod najviših mjerodavnih instanci – pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Za takav jedan novi korak je doista krajnje vrijeme.
Međunarodna zajednica, odgovorna za našu zemlju mora stvoriti preduvjete za veće i odlučnije preuzimanje suodgovornosti naših obespravljenih sugrađana za njihovo ponovno zadobivanje prava na vlastitu imovinu, na dom i domovinu, na održiv povratak svakoga koji to želi. Želje i nastojanja prognanih da se vrate nisu samo legitimne nego su utemeljene na europskim vrijednostima: demokraciji, slobodi, socijalnoj pravdi, ali i partnerstvu, toleranciji i pomirenju.
Poznato nam je očito protuslovlje sadržano u odredbama Visokog Predstavnika za provođenje mirovnog sporazuma, da samo politika u BiH odlučuje tko, kada i kamo se smije i može vratiti. Ako političarima nedostaje svijest odgovornosti za posao koji su dužni obavljati, to ne znači da se naši sugrađani trebaju osjećati bespomoćni i izručeni poput roblja Državi, koju takvi neodgovorni političari vode, nego se trebaju više aktivirati. I previše je do sada prošlo vremena, a da bi se smjelo odgađati! Ako se građani naše zemlje doista žele izbaviti iz kandža nacionalističkih vodećih grupa, onda se moraju odlučnije sami postaviti na noge i pokazati svoju punoljetnost i svoje kritičko razumijevanje i djelovanje. Zato i zajednička tužba Europskom sudu svih obespravljenih, osobito prognanih i izbjeglih kojima se na razne, perfidne načine kontinuirano osporava održiv njihov povratak, može a i trebala bi dati jedan novi, važan i snažan impuls procesu pomirenja i trajnog, pravednog mira u našoj zemlji, a time i u cijeloj ovoj regiji. Povratak prognanih i izbjeglih je možda i najvažnije sredstvo da se poništi dalekosežno zlo nedopustivog i sramotnog etničkog čišćenja. Poznato je da su odluke Europskog suda obvezujuće za dotične države i zadužuju Vlade dotičnih država da promijene svoje zakone i svoju praksu glede prava obeštećenih o obespravljenih.
Sva dosadašnja naša brojna zajednička i pojedinačna nastojanja nas biskupa oko izgradnje pravne države i pravednog i trajnog mira za članove naših biskupijskih zajednica i za sve druge naše sugrađane, rezultirali su do sada da je čaša našeg uspjeha polupuna, a ne poluprazna. Zato i svi daljnji naši napori – zajednički i pojedinačni kao i napori svih naših istinoljubivih i pravdoljubivih sugrađana – trebaju služiti istom cilju – da tu čašu dopunimo do vrha!
Molimo Krista Spasitelja, Gospodara svih ljudi i naroda, da nam u tim našim naporima pomogne!
Hvala na strpljenju.
Franjo Komarica,
biskup banjolučki
