POZDRAVNA RIJEČ PREDSJEDNIKA BK BIH KARDINALA PULJIĆA NA POČETKU 71. REDOVITOG ZASJEDANJA BK BIH
Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine započeli su 3. studenog 2017. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata u Sarajevu svoje 71. redovito zasjedanje. Pozdrav sudionicima koji je na početku zasjedanja uputio predsjednik BK BiH nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić prenosimo u cijelosti:
Nakon molitve Bogu za naš rad, želim u prvom redu pozdraviti sve članove naše Biskupske konferencije: mons. Franju Komaricu, biskupa banjolučkog, mons. Ratka Perića, biskupa iz Mostara, mons. Tomu Vukšića, vojnog ordinarija, i mons. Peru Sudara, pomoćnog vrhbosanskog biskupa, te mons. Marka Semrena, pomoćnog biskupa banjolučkog. Pozdravljam i našeg vrlog suradnika generalnog tajnika mons. Ivu Tomaševića.
U svoje ime i u ime svih članova naše Biskupske konferencije pozdravljam našeg dragog gosta, delegata Hrvatske BK, mons. Tomislava Rogića, šibenskog biskupa. Apostolski nuncij mons. Luigi Pezzuto će uzeti učešća u 11 sati, a u njegovoj pratnji bit će savjetnik Nuncijature mons. Giuseppe Trentadue.
U proteklom razdoblju od našeg 70-og zasjedanja, održanog sredinom srpnja ove godine u Banjoj Luci, društveni život u BiH obilježili su brojne političke napetosti i intrige, koje su stvarale negativnu klimu u javnosti i urušavale nadu ljudima ove zemlje. Iz te političke napetosti nastajala je nesigurnost ljudi pa su brojni odlazili iz svoje domovine Bosne i Hercegovine. Prema objavljenim podacima, zadnjih pet godina je odselilo oko 150.000 građana BiH. Samo u ovoj 2017. godini se iselilo 35.377 stanovnika ove lijepe zemlje. Najveće posljedice osjećaju Hrvati koji su i inače manje brojni od druga dva konstitutivna naroda.
Osim toga, na terenu su Hrvati zabrinuti, jer nisu jednakopravni. Posebno ih boli kada njihovim izabranim predstavnicima partneri u vlasti ironično postavljaju pitanje, u čemu su to Hrvati zakinuti? Mnogi Hrvati, koji su u ogromnoj većini katolici, u nekim dijelovima BiH bolno doživljavaju da nemaju svojih predstavnika u vlasti pa se osjećaju otpisani kao narod i na margini života. Ne bi smjela biti važnija stranka od naroda koji želi biti ono što jest i opstati na svojoj grudi. S tugom u srcu moram primijetiti da je gotovo sve ispolitizirano i obojeno stranački tako da nije važan čovjek ili građanin, nego tko je koje stranke i je li „naš“ ili „njihov“ odnosno je li na „našem“ ili na „njihovom“ teritoriju pa se prema tome dijele prava. U dragoj nam domovini Bosni i Hercegovini brojni su ljudi, tamo gdje su u manjini, već godinama precrtani i od većine drugih i drugačijih, ali i od većine u vlastitom narodu. Tako se opravdava licemjerje po kojem se i veliki dio svoga naroda stavlja u stanje potrebe za skrbnikom pa čak i niječe njihovo postojanje u velikom dijelu vlastite domovine, a da se u isto vrijeme za njih istinski ništa ne čini. Biti na strani slabog i nemoćnog sigurno je put Božji i put istinskog čovještva pa tako i put Crkve, ali i istinske politike.
Uvjeren sam da nije samo moje mišljenje nego i razmišljanje ogromne većine stručnih ljudi da je za brži napredak Bosne i Hercegovine nužno mijenjati daytonski okvir s ciljem stvaranja normalne funkcionalne države jednakopravnih naroda i građana u svakom dijelu zemlje. Također je nužno stvaranje pozitivnog ozračja koje je itekako povezano sa stanjem duha i moralnih vrijednosti u čemu i Crkva, kao i mnogi drugi segmenti društva, nužno treba nastaviti davati svoj doprinos. Javno mnijenje i brojne političke zakulisne igre u mnogim ljudima ubijaju nadu pa se na moralno-duhovnoj razini osjeća velika potreba obnove i hrabrenja u nadi kako bi sve veći broj ljudi odvažnije prihvaćao život s pouzdanjem u Boga.
Nadamo se da će i predstavnici vlasti u Banjoj Luci napokon preuzeti financiranje tamošnjeg Katoličkog školskog centra po uzoru na vlasti u šest drugih gradova u Bosni i Hercegovini. Na žalost, ni nakon deset godina od potpisivanja i ratificiranja Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice još uvijek se nije krenulo s mrtve točke u njegovu provođenju. Iako najčešće nailazimo na otvorena vrata u bolnicama i zatvorima širom Bosne i Hercegovine, na čemu smo zahvalni svim ljudima dobre volje, ipak ne možemo bez provedbenog zakona urediti pastoralnu skrb u tim ustanovama. Još uvijek nije ni taknuto pitanje denacionalizacije pa se crkvena, ali i druga imovina otuđuje po nekoliko puta bez suglasnosti vlasnika. Nije riješeno osiguranje vjerskih službenika, a ni kod izgradnje vjerskih objekata nismo oslobođeni plaćanja PDV-a. U jednom dijelu BiH uveden je porez na nekretnine iako crkvena imovina nije vraćena pa moramo plaćati porez na nekretnine.
Dostojno je i pravedno Bogu zahvaliti za ljeta koja preživjesmo. U tom duhu nedavno smo proslavili 25. ljeta biskupstva mons. Ratka Perića, zaređenog u teškom ratnom vremenu. Još jednom izričem čestitke i želje za dobro zdravlje i uspješno vođenje mjesne Crkve.
Obilježili smo 100 godina fatimskih ukazanja, svaka biskupija na svoj način.
Pred nama je dnevni red u kojem su već pomalo uobičajene točke, ali i neke posebne predviđene za ovo zasjedanje. Želim učinkovit rad i bratsko razumijevanje kako bi što bolje i uspješnije, i nakon ovog zasjedanja, donijeli ohrabrenje našim vjernicima.
Još jednom sve pozdravljam i želim blagoslovljen rad po zagovoru naše nebeske Majke!
KTA
Sarajevo, 3. studeni 2017.
