Sestre Milosrdnice Provincije Majke Divne održale su od 3. do 5. ožujka 2017. svoj Provincijski kapitul u njihovom sarajevskom samostanu na Stupu. Tema kapitula bila je 400. godina Vinkovske karizme (1617-2017) – „Stranac bijah i primiste me!”. Između ostaloga, na kapitulu su izabrane izaslanice za XVII. generalni kapitul Družbe koji će se održati u kolovozu ove godine.
Donosimo osvrt sudionice ovoga sastanka s. Margareta Brnada:
Živeći karizmu milosrdne ljubavi koju Družba baštini od svetoga Vinka Paulskog i svete Lujze de Marillac, sestre u njihovu duhu i pod njihovom zaštitom svjedoče svijetu ljubaznu susretljivost Boga Oca, Sina i Duha Svetoga prema svakomu biću.
Provincijski kapitul je zdenac te susretljivosti, poticaj naših utemeljitelja sestrama da „živu vodu” ponesu u pustinju svagdanjega života.
Jutarnje zrake sunca, dolazak izaslanica, riječi dobrodošlice i smijeh obasjale su kuću Provincije i ispunile je radošću. Izručili smo svoje živote Majci Divnoj, Zaštitnici Provincije, i povjerile joj da nas donese na oltar razlomljene ljubavi svoga Sina i zagovara nas.
Svetu misu je slavio i održao duhovno razmatranje fra Nikica Vujica.
„Razlamajući” Božju Riječ, razmišljali smo kako je Bog sve dobro stvorio. A kad je stvorio čovjeka na svoju sliku: „…bijaše veoma dobro.” Bijaše to simfonija stvaranja.
Čovjek se htjede izdići, biti Bog, a Bog se nije bojao obrnuti smjer i postati Čovjekom – ne slavnim čovjekom, već djetetom kojemu se od početka prijeti i koji svoju glavu na smrtnome času naslanja na drvo križa.
Što je to u ljudima da se Bog želio prignuti k njima i razmijeniti svoje božanstvo sa stvorenjima? To je ljubav Oca. To je njegova želja da drži čovječanstvo u svome zagrljaju. Mi mu, tako reći, nedostajemo. On želi da se čovječanstvo ponovno rodi po njegovoj ljubavi. Povijest spasenja govori o njegovoj potrazi za čovjekom.
Ta mistična spoznaja je dotakla srce Vinka Paulskoga koji je potpuno ispraznio srce od svojih ambicija i želja te ga ispunio prepoznavanjem Božjega utjelovljenja u siromasima i bolesnima. On je u sebi osjetio Božju nježnost i, iskusivši i proživjevši je, mogao ju je izlijevati na najmanje. Vinko bijaše violina u simfoniji Božjega savršenstva.
Propovjednik nas je podsjetio na Isusovu potrebu za predahom kod prijatelja, u popodnevnome posjetu Marti, Mariji, Lazaru. Ovih dana Isus dolazi predahnuti i odmoriti se s nama.
Vinkova obitelj je zaogrnuta plaštem 400. obljetnice početka njegove karizme, pod geslom: „Stranac bijah i primiste me!” (Mt 25,35)
U tome je duhu fra Nikica istaknuo kako je zapovijed: „Ljubi Boga svoga svim srcem svojim i svoga bližnjega kao sebe samoga!” bio život svetoga Vinka. Također je naglasio kako trebamo biti strpljive i postojane jer Božja snaga tada dolazi. Ljubav je strpljiva, Krist je bio strpljiv dok je prolazio zemaljskim kalom. Moram proći blatnjavim stazama, isprljati obuću ako želim živjeti ljubav. Bez strpljivosti nikada nećemo sazreti. Otvorimo se Bogu koji se objavljuje u tihome povjetarcu molitve.
Cilj Kapitula je bio duhovna obnova nas samih. Odvijao se po predviđenome dnevnom redu, u snažnim poticajima Duha i zamjetnome šumu Očevih koraka u događajima svagdanjega života. Kako bismo postale mudre sugovornice i znale čuti Božja pitanja, Bog stavlja čovjeka u brazde naše povijesti, a mi prepoznajemo Očevo lice u licu siromaha slijedeći primjer svojih utemeljitelja. Time ćemo jednom u vječnosti gledati Boga licem u lice.
Sastavni dio Kapitula bilo je i biranje izaslanica za XVII. generalni kapitul Družbe koji će se održati u kolovozu ove godine. Zahvalnim srcem za sve milosti, pjevajući Te Deum, završile smo Kapitul.
KVRPPBIH
Sarajevo, 9. ožujak 2017.
