SVEČANI PROGRAM U POVODU 25 GODINA PONOVNOG UVOĐENJA KATOLIČKOG VJERONAUKA U ŠKOLE

Nakon svečanog Euharistijskog slavlja u večernjim satima, 21. lipnja 2017. u samostanskoj crkvi sestara Kćeri Božje ljubavi posvećenoj Kraljici svete krunice, koja je i svetište blaženih Drinskih mučenica, prigodnim programom u dvorani Katoličkog školskog centra sv. Josipa u Sarajevu nastavljeno je obilježavanje 25. obljetnica uvođenja katoličkog vjeronauka u odgojno-obrazovni sustav u BiH u Bosni i Hercegovini.

Ravnatelj Nacionalnog katehetskog ureda Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (NKU BK BiH) vlč. Tomislav Mlakić uputio je u ime organizatora riječi dobrodošlice svima okupljanima počevši od kateheta i katehistica iz svih krajeva Bosne i Hercegovine preko predstojnika Katehetskih ureda iz Mostara i Banje Luke don Ante Pavlovića i don Marka Vidovića i kolege ravnatelja NKU Hrvatske biskupske konferencije vlč. Ivice Pažina i provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića te drugih svećenika do brojnih redovnica raznih družbi među kojima provincijske predstojnice Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije i Milosrdnica sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne s. Kate Karadža i s. Julijane Djaković kao i predstojnice Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije s. Blaženke Valentine Mandarić. Ravnatelj Mlakić poseban pozdrav uputio je i nazočnim biskupima: pomoćnom biskupu banjolučkom mons. Marku Semrenu, biskupu mostarsko-duvanjskim i apostolskom upravitelju trebinjsko-mrkanskom mons. Ratku Periću, predsjedniku Vijeća za katehezu i novu evangelizaciju BK BiH, zatim nadbiskupu đakovačko-osječkom mons. Đuri Hraniću, predsjedniku Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju Hrvatske biskupske konferencije i predsjedniku Komisije za katehizaciju Vijeća europskih biskupskih konferencija, nadbiskupu Luigiju Pezzutu, apostolskom nunciju u BiH, te kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom i predsjedniku Biskupske konferencije BiH. Zahvalio je i Pivačima sv. Jakova iz Šibenika i Skupini DominikS iz Žepča, kojim je ravnala sestra M. Blanke Iličić, što su svojim pjevanjem uljepšali večer svim nazočnima.

O počecima vjeronauka u školi, trenutnom stanju te nedoumicama i perspektivama govorio je u svom izlaganju kardinal Puljić. Podsjetio je da su se u ožujku 1991. u Zadru, na zasjedanju tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije, na kojoj su sudjelovali i biskupi iz BiH, donijeli odluku o ponovnom uvođenju katoličkoga vjeronauka u javne osnovne i srednje škole. Dodao je da su se konfesionalni model vjeronauka u BiH u isto vrijeme odabrale Katolička Crkva, Pravoslavna crkva i Islamska zajednica u BiH. Kazao je da je Biskupska konferencija BiH 2000. godine donijela Polazišta, stavove i odluke katoličke Crkve u BiH o vjerskom odgoju i obrazovanju katoličke djece i mladeži u predškolskim ustanovama te osnovnim i srednjim školama.

„U ovim stavovima i odlukama naših biskupa sadržane su sve bitne točke oko definiranja naravi, statusa i organiziranja katoličkog vjeronauka u školama. Iste godine, BK BiH je donijela i Upute o namještanju vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama, a od 2001. godine, vjeronauk se cjelovito uvodi u školski odgojno-obrazovni sustav i izvodi s dva sata tjedno prema školskom planu i programu… Sve su naše biskupije osnovale Katehetske urede čija je uloga da, u skladu s navedenim zakon ima, planiraju, organiziraju, provode je nadziru vjerski odgoj i izobrazbu u školama i drugim odgojno-obrazovnim institucijama u BiH“, rekao je kardinal Puljić te iznio statističke podatke o broju vjeroučitelja koji su u školskoj 2016./17. godini vjeronauk u školama.

„U Banjolučkoj biskupiji vjeronauk predaje 36 vjeroučitelja: 18 laika, 9 časnih sestara i 9 svećenika. Vjeronauk se održava u 9 srednjih škola s 1432 učenika i u 39 osnovnih s 2442 učenika. Na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije redovito se održava nastava katoličkoga vjeronauka u 64 osnovne i srednje škole koje rade prema nastavnom planu i programu na hrvatskome jeziku. Izuzetak su škole u Jablanici i Konjicu koje rade prema bošnjačkom nastavnom planu i programu. U osnovnim školama nastavu katoličkog vjeronauka pohađa oko 21.300 učenika a u srednjim školama oko 10.800 učenika ­ ukupno oko 32.100 učenika u osnovnim i srednjim školama. Nastavu održava 148 vjeroučitelja i vjeroučiteljica, i to 2 dijecezanska svećenika, 15 svećenika franjevaca, 22 redovnice i 109 vjeroučiteljica i vjeroučitelja laika. Na području Vrhbosanske nadbiskupije, nastavu katoličkog vjeronauka pohađa 11367 vjeroučenika u osnovnim i 5585 vjeroučenika u srednjim školama – 16952 učenika. Vjeronauk u 97 osnovnih i 41 srednjoj školi, predaje 125 vjeroučitelja: 81 vjeroučitelj laik, 29 časnih sestara i 15 svećenika“, kazao je kardinal Puljić te, u duhu Poruke biskupa BK BiH od 19. travnja 2016., jasno poručio da ih „ispunjaju ponosom brojni naši vjernici koji, u ozračju nevjerice u budućnost na ovim prostorima, vole Boga, Crkvu, svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu, svoj narod, svoje bližnje i sve narode i ljude s kojima žive“.

Nadbiskup Hranić održao je prigodno izlaganje o vjeronauku u školi kao doprinosu odgojno-obrazovnom sustavu. „Uvođenjem katoličkoga vjeronauka u javne škole Crkva je htjela odgovoriti na svoje navjestiteljsko poslanje koje je primila od Isusa Krista. Istodobno je htjela buditi u suvremenom čovjeku svijest o onome religioznom u njemu kao bitnom dijelu njegova ljudskog identiteta te tako pridonijeti njegovu cjelovitom razvoju…Konfesionalni model vjeronauka, kakvog susrećemo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, dopušta da se učenik u okviru svoga obrazovanja sučeljava i s religioznim pitanjima, da raste u spoznajama o religiji, ali da se smije istodobno i upustiti u otajstva vjere, odnosno religije“, rekao je nadbiskup Hranić.

„Konfesionalni vjeronauk može ekumenskim i međureligijskim dijalogom, koji se s drugim i s drugačijim (vjerskim identitetima) odvija unutar školskog sustava, pridonijeti međusobnom uvažavanju i prihvaćanju, suživotu i miru. Konfesionalni vjeronauk tako ima društvenu dimenziju kao svoju bitnu sastavnicu… Za Crkve i vjerske zajednice koje organiziraju vjeronauk u školi to nije neka politička opcija, nego je daleko više od prihvaćanja drugoga i drugačijega: to je iskrena ljubav prema drugome i drugačijemu, koji u sebi nosi i očituje nešto od bogatstva Božjega bića i punine Istine. Takvo zajedništvo različitih identiteta ne može ostvariti čovjek, niti društvo, nego samo Bog kojega u naše ljudsko društvo unosi vjeronauk. Bosna i Hercegovina je u tom smislu, kao nijedna druga zemlja na ovim prostorima, pozvana biti prvim svjedokom takvoga dijaloga te sve nas, koji s tom zemljom prijateljujemo na različite načine, može i mora poučavati kako se zajedno uči i živi. I mi, kao Crkva u Republici Hrvatskoj, spremni smo učiti od Crkve u Bosni i Hercegovini“, rekao je nadbiskup Hranić ističući važnost suradnje na razini dviju Biskupskih konferencija.

Uslijedila su svjedočenja tri katehistice i jednog katehete iz četiri biskupije u BiH. Katehistica Davorka Eljuga iznijela je svoje petnaestogodišnje iskustvo vjeroučitelja u Drugoj osnovnoj školi u Širokom Brijegu koja broji 888 učenika i ukupno je 72 nastavnika od kojih 5 vjeroučiteljica laikinja i jedan franjevac. „Učiti druge o vjeri, pomagati im, suosjećati i učiti od drugih, Božji je to dar i milost. Učiti u Isusovoj školi ljubavi i života, i ta iskustva dijeliti sa svojim učenicima, otkrivati djeci Krista i snagu njegove Riječi, približiti im sadržaje vjere Crkve, učiti ih moliti i kršćanski živjeti, dnevna je to zadaća, ali i radost vjeroučitelja u školi. To sam duboko iskusila i sada to svjedočim. Jednako tako znam, da kao vjeroučiteljica, mogu biti svojim učenicima vjerodostojna, ako im vlastitim svjedočenjem kršćanskoga života potkrjepljujem poruku vjere u kojoj ih u nastavi vjeronauka svakodnevno poučavam“, kazala je vjeroučiteljica Davorka ističući potrebu da svakog dana uči od svojih učenika i s njima zajedno u vjeri raste. Zahvalila je odgovornima u Crkvi što su prepoznali važnost vjerskog odgoja i vjeronauka u školi, i što ste nama vjernicima laicima dali mogućnost i priliku da u tom važnom djelu Crkve aktivno sudjeluju, zajedno sa svećenicima i časnim sestrama.

Svjedočanstvo o predavanju vjeronauka u školi u Brčkom govorila je vjeroučiteljica Mara Kobaš koja je 2009. diplomirala teologiju u Sarajevu i od tada radi kao vjeroučiteljica u osnovnoj školi u Brčkom. „Brčko je multinacionalna i multireligiozna sredina i moje iskustvo rada u takvoj sredini sa kolegama drugih religija (pravoslavna i islamska) je veoma dobro i pozitivno. To što svatko vodi svoju djecu na konfesionalni vjeronauk ne predstavlja nikakav problem ni kod nas niti kod djece. Često smo mi kolege vjeroučitelji sva tri vjeronauka znali spojiti učenike i obraditi neke zajedničke teme. Uveli smo u praksu, pred kraj školske godine, zajedno voditi učenike u posjet vjerskim objektima u našem gradu, gdje bi nas vjerski službenici rado primili, pokazali vjerski objekt i počastili djecu. Rad u ovako multireligioznoj sredini mi se čini veoma zanimljiv i ponosna sam što svoje učenike odgajam u duhu tolerancije i zajedništva. Posebno bih istaknula svoje iskustvo rada s djecom iz mješovitih brakova, a ima ih dosta, koje iziskuje puno više rada, strpljenja i ljubavi. Takvoj djeci je mnogo teže prenijeti vjersko znanje jer im nedostaje vjerska praksa i vjernički život u obitelji“, kazala je vjeroučiteljica Marina napominjući da predaje u 3 osnovne škole i ukupno ima 24 učenika u 11 odjela. Istaknula je dobru i plodonosnu suradnju vjeroučitelja sa župnicima i župnim zajednicama u Distriktu Brčko s kojima dogovaraju pastoralne aktivnosti.

Potom je vjeroučiteljica Mirjana Perić progovorila općenito o svom vjeroučiteljskom iskustvu u Srednjoj školi u Stocu koja ima 17 odjela s ukupno 285 učenika, a djeluje po dva nastavna plana i programa, u dvije smjene. „Vjeroučiteljski rad u Srednjoj školi Stolac za mene je prekrasno iskustvo koje me ispunja radošću i zadovoljstvom jer osjećam da su moji mladi otvoreni vjerskom odgoju i vjeronaučnim temama koje obrađujemo, da žele dublje upoznati vlastitu vjeru, naročito u poveznici s njihovim konkretnim životnim pitanjima, problemima i interesima. S njima imam i dobre međuljudske odnose i komunikaciju. Čini mi se da se to događa kad im se potpuno posveti, razumije njihovu dobi i probleme, i životom posvjedoči istine kršćanske vjere i morala koje im u nastavi posredujemo. U tom pogledu osjećam i posebnu odgovornost, i obvezu dobre pripreme za svaki susret, za svaki sat. Također sam mogla iskusiti da stolački mladi traže istinske obzore nade i sigurnosti koji im suvremeni svijet i naše društvu ne pružaju. Neki se zbog toga gube, i žele napustiti svoja ognjišta. Vjeronauk im u tom pogledu pomaže tražiti i pronaći sigurna uporišta kršćanske nade u Kristu i Crkvi. Oni to i očekuju. I vidim mnogo dobra u mojim mladima“, kazala je vjeroučiteljica Mirjana. Istaknula je i dobru suradnju sa svećenicima i uključenost vjeroučenika u život i djelovanje svojih župnih zajednica, a najviše kroz ministriranje, liturgijska čitanja, pjevanje, župne karitativne djelatnosti, kulturno-umjetnička društva, volontiranje kroz čitavu crkvenu godinu i briga za stare, bolesne i potrebite u svojim župama.

S posebnim zanimanjem saslušano je svjedočanstvo banjolučkog svećenika don Marka Vidovića koji je govorio o svom petnaestogodišnjem vjeroučiteljskom iskustvu u općini Prijedor. „U gradu Prijedoru, gdje je istoimena župa sv. Josipa, nalazi se pet osnovnih škola u koje idu i djeca koja pohađaju kat.vjeronauk. Vjeronauk je u ove škole uveden tek prije četiri godine. Jedna je od tih škola jd škola za djecu s posebnim potrebama u koju ide 2 djece. Ukupan broj djece je 15 a broj sati tjedno je 8. Tri sata se održavaju za po jedno dijete, tri sata po dvoje djece i dva sata po troje djece. Tri sata se održavaju paralelno s pravoslavnim vjeronaukom, a ostali sedmi sat prve smjene i dođe dijete na pred sat iz druge smjene ili zadnji sat druge smjene. Učionica za vjeronauk je jedna od slobodnih učionica koju nam dodijele na početku školske godine. Napominjem da je u RS-u vjeronauk jedan sat tjedno… Najveći problem je što se taj vjeronauk ne može održati u dva dana, nego se ima svaki dan jedan ili dva sata. Vjeroučitelja laika nemamo, nema norme, a svećenici izbjegavaju jer je prevelika obveza. Nadalje, situacija je specifična. Dvanaestero djece je iz mješovitog braka, a samo tri roditelja redovito idu na sv. Misu. Ali, ima u svemu ovome nešto zadivljujuće. Zamislite: curica sada završila deveti razred. Zadnje tri godine jedino katoličko dijete u cijeloj školi u centru Prijedora. Zamislite taj uzrast, te godine! Pa, ona je meni primjer. Ona meni. Ona se ne stidi. To je hraabroooost. To je svjedočenje. Ne mora ništa znati, a zna. Naveo sam ovu jednu. Ali,i svi ostali su takvi. Ma nije to jednostavno. Oni su, na neki način, obilježeni, manjina. U pet škola petnaestero! Možda su baš to ona ‘od kamenja podignuta djeca Abrahamova’“, kazao je don Marko napominjući da se u školi susreće, razgovara, šalim i s vjeroučiteljima koji predaju pravoslavni vjeronauk i s kojima gaji dobre odnose.

„Neki su svećenici a neki laici. Odnosi su baš dobri. Zna se dogoditi da, ako nešto nenadano iskrsne, zadržimo katoličku i pravoslavnu djecu zajedno na satu i tako zamijenimo jedni druge i time spriječimo nered u školi. Također, za patrone idemo jedni drugima što je kod vjernika dobro primljeno. Cijelo ovo vrijeme sam nastojao biti svijetli lik svećenika i vjeroučitelja. Osim s djecom, puno je kontakata, razgovora, diskusija, šala i s drugim nastavnicima. Godilo mi je kada sam osjetio ili su oni međusobno govorili kako Katolička Crkva ‘lansira’ dobar kadar. Istina, pazio sam na međuljudske odnose. Lijepo je biti vjeroučitelj“, kazao je don Marko.

KTA
Sarajevo, 27. lipanj 2017.