UVOD
Moći su u Crkvi oduvijek bile predmetom posebnog štovanja i pažnje jer su tijela blaženika i svetaca, koja čekaju uskrsnuće, na ovoj zemlji bila živi hram Duha Svetoga i sredstvo njihove svetosti, koju je Apostolska Stolica priznala beatifikacijom i kanonizacijom.[1] Moći blaženika i svetaca ne smiju se izlagati štovanju vjernikâ bez odgovarajuće potvrde crkvene vlasti koja jamči njihovu vjerodostojnost.
Tradicionalno se znamenitim moćima smatraju tijela blaženika i svetaca ili veliki dijelovi tijelâ ili čitava zapremina pepela nastalog spaljivanjem. Tim moćima dijecezanski biskupi, eparsi i svi oni koji su im u pravu izjednačeni, i Kongregacija za kauze svetih posvećuju posebnu brigu i pažnju kako bi se zajamčilo njihovo čuvanje i štovanje te izbjeglo njihovu zloupotrebu. Treba ih, stoga, čuvati u zapečaćenim urnama za to određenima i držati na mjestima na kojima se može jamčiti njihovo sigurno čuvanje, poštivati njihova svetost i promicati njihovo štovanje.
Neznamenitim moćima se, pak, smatraju mali dijelovi tijelâ blaženika i svetaca ili predmeti koji su bili u izravnom doticaju s njima. Njih se po mogućnosti mora čuvati u zapečaćenim posudama. Neka ih se čuva i časti pobožnim duhom, izbjegavajući svaki oblik praznovjerja i trgovine.
Slična disciplina neka se primjenjuje u vezi s posmrtnim ostacima (exuviae) sluga Božjih i časnih slugu Božjih, kojih su kauze beatifikacije i kanonizacije u tijeku. Sve dok nisu uzdignuti na čast oltarâ beatifikacijom ili kanonizacijom, njihovim se posmrtnim ostacima ne smije iskazivati nikakvo javno štovanje niti one povlastice koje su pridržane samo tijelu onoga koji je proglašen blaženim ili svetim.
Ova uputa zamjenjuje Dodatak upute Sanctorum Mater[2] i upućen je dijecezanskim biskupima, eparsima i onima koji su u pravu s njima izjednačeni, kao i onima koji sudjeluju u postupcima vezanim uz moći blaženika i svetaca te posmrtne ostatke slugu Božjih i časnih slugu Božjih, kako bi se olakšalo primjenu onoga što se traži u tako važnoj stvari.
U ovoj uputi predstavljen je kanonski postupak kojeg se treba držati pri utvrđivanju vjerodostojnosti moći i posmrtnih ostataka kako bi se zajamčilo njihovo čuvanje i promicalo štovanje moći putem mogućih specifičnih postupaka: kanonsko pregledavanje (recognitio), uzimanje dijelova i izrađivanje moćnika, prenošenje urne i otuđenje moći. Izloženo je, usto, sve ono što je nužno ispuniti da bi se dobio pristanak Kongregacije za kauze svetih za provedbu tih postupaka kao i način postupanja kojega se treba držati prilikom hodočašća moći.
PRVI DIO
Traženje pristanka Kongregacije za kauze svetih
Članak 1
Za poduzimanje eventualnih radnji na moćima ili posmrtnim ostacima mjerodavan je biskup biskupije ili eparhije, u kojima se čuvaju, s prije dobivenim pristankom Kongregacije za kauze svetih.
Članak 2
§ 1. Prije poduzimanja bilo kojeg postupka na moćima ili posmrtnim ostacima mora se ispuniti sve što je propisano mjesnim građanskim zakonom i, u skladu s tim zakonom, dobiti pristanak nasljednika.
§ 2. Neka prije beatifikacije časnoga sluge Božjega mjerodavni biskup pozove nasljednika da daruje posmrtne ostatke Crkvi na način koji je pravno priznat od građanskih i crkvenih vlasti, da bi se moglo osigurati njihovo čuvanje.
Članak 3
§ 1. Neka mjerodavni biskup pošalje pročelniku Kongregacije za kauze svetih zahtjev kojim traži pristanak Ureda za postupke koje planira poduzeti.
§ 2. Neka u istom zahtjevu biskup navede točno mjesto na kojem se čuvaju moći ili posmrtni ostaci (grad, naziv crkve, kapele, javnog ili privatnog groblja itd.) i potvrdi da je ispunjen propis o kojem se govori u čl. 2 § 1 ove upute.
Članak 4
§ 1. Ako biskup želi izvršiti prijenos (odnosno trajni premještaj) unutar granica iste biskupije ili eparhije, neka Kongregaciji navede mjesto na kojem će biti smještene moći ili posmrtni ostatci (grad, naziv crkve, kapele, javnog ili privatnog groblja itd.), prilažući odnosni nacrt.
§ 2. U slučaju prijenosa u drugu biskupiju ili eparhiju, neka biskup pošalje Kongregaciji, zajedno s nacrtom novog mjesta u kojem će biti smještene moći ili posmrtni ostatci (grad, naziv crkve, kapele, javnog ili privatnog groblja itd.), pisani pristanak biskupa koji će ih primiti.
Članak 5
§ 1. Ako se moći ili posmrtni ostaci moraju otuđiti (odnosno trajno im prenijeti vlasništvo) unutar granica iste biskupije ili eparhije, neka mjerodavni biskup, zajedno sa zahtjevom o kojem se govori u čl. 3 § 1 ove upute, pošalje Kongregaciji primjerak pisanog pristanka otuđitelja i budućeg vlasnika.
§ 2. Kada moći ili posmrtni ostaci trebaju biti otuđeni u drugu biskupiju ili eparhiju, neka mjerodavni biskup, zajedno sa zahtjevom o kojem se govori u čl. 3 § 1 ove upute, pošalje Kongregaciji primjerak pisanog pristanka biskupa koji će ih primiti, pisani pristanak otuđitelja i budućeg vlasnika, kao i nacrt novog mjesta na kojem će biti smješteni.
§ 3. Za otuđenje znamenitih moći, ikona i dragocjenih slika Istočnih Crkava mjerodavna je bilo Kongregacija za kauze svetaca bilo patrijarh s pristankom Stalne sinode.[3]
§ 4. Ako moći nekog blaženika ili sveca treba nositi na hodočašće (odnosno privremeno premjestiti) u druge biskupije ili eparhije, biskup mora dobiti pisani pristanak svakog biskupa koji će ih primiti i poslati o tome primjerak Kongregaciji, zajedno sa zahtjevom, o kojem se govori u čl. 3 § 1 ovog upute.
DRUGI DIO
Biskupijski ili eparhijski dio mogućih posebnih postupaka koje se treba poduzeti
Naslov I
Početni čini
Članak 6
Pošto se dobije pristanak Kongregacije, koji se daje putem otpisa, biskup može postupati držeći se ove upute, pomnjivo izbjegavajući svaki znak nepropisnog štovanja sluge Božjega ili časnog sluge Božjega koji još nije proglašen blaženim.
Članak 7
Biskup područja na kojem se nalaze moći ili posmrtni ostaci može djelovati osobno ili preko nekog svećenika svog ovlaštenika.
Članak 8
Neka biskup osnuje sud, odlukom imenujući one koji će obavljati službe biskupskog ovlaštenika, promicatelja pravde i bilježnika.
Članak 9
Neka biskup ili biskupski ovlaštenik imenuje medicinskog stručnjaka (anatomopatologa, liječnika sudske medicine ili drugog liječnika specijalista) i, ako je potrebno, pomoćnika medicinskog stručnjaka (tehničara za autopsiju), kao i druge osobe zadužene za obavljanje tehničkih poslova.
Članak 10
Neka biskup ili biskupski ovlaštenik imenuje, k tome, barem dvoje vjernika (svećenici, redovnici/e, laici/laikinje) kojima će biti povjeren zadatak da potpisuju spise u svojstvu svjedokâ.
Članak 11
Postulator i vicepostulator kauze mogu sudjelovati po pravu.
Članak 12
Svi oni koji sudjeluju u postupcima moraju prije toga položiti prisegu ili obećati da će vjerno obavljati svoju službu i da će čuvati službenu tajnu.
Naslov II
Posebni postupci
Poglavlje I
Kanonsko pregledavanje
Članak 13
§ 1. Na dan i u sat koji su za to određeni, biskup ili biskupski ovlaštenik i svi oni o kojima se govori u čl. 8-11 ove upute, trebaju se okupiti na mjestu gdje se čuvaju moći ili posmrtni ostaci.
§ 2. U pregledavanju mogu sudjelovati također one osobe koje biskup ili biskupski ovlaštenik bude smatrao potrebnim.
§ 3. Neka se svakako izbjegava obavještavati javnost o tome događaju.
Članak 14
§ 1. Prije vađenja moći ili posmrtnih ostataka iz mjesta na kojem se čuvaju, ako postoji vjerodostojna isprava o posljednjem ukopu, kanonskom pregledavanju ili prenošenju, neka je bilježnik glasno pročita, kako bi se moglo utvrditi podudara li se ono što piše u ispravi s onim što je utvrđeno u tom trenutku.
§ 2. Ako ne postoji vjerodostojna isprava ili ako su urna ili pečati koji su na nju stavljeni polomljeni, neka se postupa krajnje brižljivo kako bi se stekla sigurnost da su to doista moći blaženika ili sveca odnosno posmrtni ostaci sluge Božjega ili časnog sluge Božjega o kojem je riječ.
Članak 15
Moći ili posmrtni ostaci neka se polože na stol, pokriven prikladnim platnom, kako bi ih stručnjaci za anatomiju mogli očistiti od prašine i druge prljavštine.
Članak 16
§ 1. Pošto se dovrše ti postupci neka stručnjaci za anatomiju pomno pregledaju moći blaženika ili sveca odnosno posmrtne ostatke sluge Božjega ili časnoga sluge Božjega.
§ 2. Neka, k tome, analitički utvrde sve dijelove tijela, detaljno opišu njihovo stanje i sastave o tome izvješće koje će potpisati i priložiti spisima.
Članak 17
Ako se u kanonskom pregledavanju pokaže da je potrebno ili korisno pristupiti konzervacijskim zahvatima neka se oni, nakon što se dobije biskupov pristanak, izvrše, primjenjujući najvrsnije tehnike na onim mjestima i na one načine koje utvrde stručnjaci za anatomiju i drugi stručnjaci.
Članak 18
Ako se kanonsko pregledavanje ne može dovršiti na samo jednoj sjednici, neka se mjesto na kojem se ono provodi drži pod ključem i neka se primjene nužne mjere opreza kako bi se izbjeglo svaku krađu ili opasnost oskvrnjivanja. Neka ključ čuva biskup ili biskupski ovlaštenik.
Članak 19
§ 1. Nakon što se učini sve što je potrebno za konzervaciju moći ili posmrtnih ostataka i tijelo ponovno sastavi, neka se sve, ako je potrebno, položi u novu urnu.
§ 2. Ako se moći ili posmrtne ostatke stavlja u novu odjeću, neka ona, što je više moguće, po svom izgledu bude nalik prethodnoj.
§ 3. Neka se biskup ili biskupski ovlaštenik pobrine da nitko ne uzima bilo što iz urne niti u nju što stavlja.
§ 4. Neka se, ako je moguće, pobožno čuvaju stara urna i sve ono što je u njoj pronađeno; u protivnom neka se unište.
Članak 20
Zapisnik o svemu što je učinjeno neka se stavi u patronu na kojoj će biti biskupov pečat te neka se stavi u urnu.
Poglavlje II
Uzimanje dijelova i izrađivanje moćnika
Članak 21
§ 1. Neposredno uoči kanonizacije nekog blaženika ili beatifikacije časnog sluge Božjega ili zbog drugih opravdanih razloga spomenutih u zahtjevu o kojem se govori u čl. 3 § 1 ove upute, tijekom zakonitog kanonskog pregledavanja, može se pristupiti, prema uputama stručnjaka za anatomiju, uzimanju malih dijelova ili fragmenata, koji su već odvojeni od tijela.
§ 2. Neka te fragmente biskup ili biskupski ovlaštenik preda postulatoru ili vicepostolatoru kauze radi izrađivanja moćnika.
Članak 22
Neka biskup, pošto sasluša mišljenje postulatora kauze, odluči o mjestu na kojem će se čuvati uzeti fragmenti.
Članak 23
§ 1. Zadaća je postulatora kauze pripremiti i potpisati potvrdu o vjerodostojnosti moći.
§ 2. Ako postulatur ne postoji, zadaća je dijecezanskog biskupa, eparha ili onoga koji mu je po pravu izjednačen, ili njihovog ovlaštenika, pripremiti i potpisati potvrdu o vjerodostojnosti moći.
Članak 24
Nije dopušteno rastavljanje tijela, osim ako biskup nije dobio pristanak Kongregacije za kauze svetih za izrađivanje moćnika sa znamenitim moćima.
Članak 25
Potpuno su zabranjeni trgovanje (odnosno razmjena moći u naravi ili novcu) i prodavanje moći (odnosno ustupanje vlasništva nad moćima po dogovorenoj cijeni) kao i njihovo izlaganje na svjetovnim mjestima ili onima za koje nije dobiveno odobrenje.[4]
Poglavlje III
Prenošenje urne i otuđenje moći
Članak 26
§ 1. U slučaju prenošenja posmrtnih ostataka sluge Božjega ili časnog sluge Božjega unutar granica iste biskupije ili eparhije, neka urna bude zatvorena i omotana trakama koje su učvršćene biskupovim pečatom i neka se, bez ikakve svečanosti, stavi na isto ili novo mjesto ukopa, izbjegavajući svaki znak nepropisnog štovanja u smislu Odluka Urbana VIII. o neiskazivanju štovanja[5].
§ 2. Ako je riječ o moćima nekog blaženika ili sveca, dopušteni su možebitni znakovi javnog štovanja prema važećim bogoslužnim odredbama.
Članak 27
§ 1. Ako se moći ili posmrtne ostatke trajno prenosi u drugu biskupiju ili eparhiju, pošto se ispuni propis čl. 2 § 1 ove upute, neka biskup biskupije ili eparhije u kojoj se čuvaju imenuje jednog vjernika (svećenika, redovnika/redovnicu ili laika/laikinju) da obavi službu čuvara-nosača.
§ 2. Čuvar-nosač pratit će ih do njihova konačnog odredišta u mjesto koje odredi biskup biskupije ili eparhije koja će prihvatiti moći ili posmrtne ostatke, držeći se onoga što je propisano čl. 26 ove upute.
Naslov III
Završni čini
Članak 28
§ 1. Neka bilježnik zabilježi sve izvršene postupke u za to određeni zapisnik, koji potpisuju biskup ili biskupski ovlaštenik, promicatelj pravde, stručnjaci za anatomiju i dva svjedoka, o kojima se govori u čl. 9-10 ove upute, kao i bilježnik, koji ovjerava spise svojim potpisom i pečatom.
§ 2. Neka se u zapisnik uvrsti otpis pristanka Kongregacije za kauze svetih.
Članak 29
§ 1. Neka se zapisnik svih izvršenih postupaka, zatvoren i zapečaćen pečatom biskupa ili biskupskog ovlaštenika, čuva u biskupijskoj ili eparhijskoj kuriji i neka se jedan primjerak pošalje Kongregaciji za kauze svetih.
§ 2. Ako je dopušteno fotografiranje ili snimanje izvršenih postupaka, neka ih se priloži zapisniku i čuva, zajedno s njime, u biskupijskoj ili eparhijskoj kuriji.
Članak 30
Slike i podaci, dobiveni tijekom anatomskih postupaka i svih izvršenih radnji, ne smiju se širiti ili objavljivati bez pismenog dopuštenja mjerodavnog biskupa i možebitnog nasljednika.
TREĆI DIO
Hodočašće moći
Članak 31
§ 1. Moći nekog blaženika ili sveca mogu se nositi na hodočašće u različita mjesta unutar granica iste biskupije ili eparhije. U tome slučaju, neka mjerodavni biskup zaduži čuvara-nosača da prati moći na različitim mjestima.
§ 2. Za hodočašća izvan biskupije valja se pridržavati čl. 5, § 4 i čll. 32-38 ove upute.
Članak 32
§ 1. Mjerodavni biskup može predsjedati postupcima osobno ili preko svećenika svog ovlaštenika, imenovanog ad hoc.
§ 2. Neka biskup ili biskupski ovlaštenik imenuje bilježnika i druge osobe koje su zadužene za tehničke poslove.
Članak 33
Svi koji sudjeluju u postupcima dužni su prije toga položiti prisegu ili obećati da će vjerno obavljati svoju službu i da će čuvati službenu tajnu.
Članak 34
§ 1. Pošto se ispuni sve ono o čemu se govori u čl. 2, § 1 ove upute i nakon što se primi otpis pristanka Kongregacije, biskup ili biskupski ovlaštenik, bilježnik i osobe zadužene za tehničke poslove neka pođu na mjesto na kojem se čuvaju moći.
§ 2. U tome činu mogu sudjelovati one osobe koje biskup ili biskupski ovlaštenik bude smatrao korisnima.
Članak 35
§ 1. Ako, nakon što se urna izvadi, postoji vjerodostojna isprava o posljednjem kanonskom pregledavanju ili posljednjem hodočašću, neka je bilježnik glasno pročita, kako bi se moglo utvrditi odgovara li ono što je zapisano u ispravi onome što je ustanovljeno u danom trenutku.
§ 2. Ako ne postoji vjerodostojna isprava o ukopu, prethodnom kanonskom pregledavanju ili posljednjem hodočašću, ili pak ako su urna ili pečati koji su na nju stavljeni slomljeni, neka se postupa s najvećom pomnjom kako bi se stekla sigurnost da su to uistinu moći blaženika ili sveca o kojemu se radi.
Članak 36
Neka biskup ili biskupski ovlaštenik imenuje jednoga vjernika (svećenika, redovnika/redovnicu ili laika/laikinju) kao čuvara-nosača, koji će pratiti moći tijekom čitavog hodočašća.
Članak 37
S obzirom na štovanje blaženika tijekom hodočašća moći, treba se držati postojećih propisa: “U prigodi hodočašća znamenitih moći nekog blaženika […], mogućnost bogoslužnih slavlja u njegovu čast daje Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata za pojedine crkve u kojima se moći izlažu na štovanje vjernicima i za dane u kojima će se one ondje nalaziti. Molbu podnosi organizator hodočašća”[6].
Članak 38
§ 1. Po završetku hodočašća neka se moći ponovno postave na njihovo izvorno mjesto.
§ 2. Zapisnik o svim izvršenim postupcima, koje sastavi bilježnik, zatvoren i zapečaćen pečatom biskupa ili biskupskog ovlaštenika, neka se čuva u biskupijskoj ili eparhijskoj kuriji i neka se jedan primjerak dostavi Kongregaciji za kauze svetih.
ZAKLJUČAK
Rješavanje ostalih možebitnih pitanja pripada sudu i razboritosti biskupa i biskupskog ovlaštenika.
U Rimu, u Kongregaciji za kauze svetih, 8. prosinca 2017.,
na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.
Angelo kard. Amato, S.D.B.
prefekt
+ Marcello Bartolucci
naslovni nadbiskup Bevagne
Tajnik
___________________________
[1] “U Crkvi se prema predaji časte sveci; također se drže u časti njihove vjerodostojne relikvije i slike”: Drugi vatikanski koncil, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium, 4. prosinca 1963., br. 111.
[2] Usp. AAS 99 (2007), 465-517.
[3] Usp. kann. 887 i 888 CCEO.
[4] Usp. kan. 1190 § 1 CIC; kan. 888 § 1 CCEO.
[5] Zabranjeni su, na primjer: ukop ispod oltara; slike na kojima je sluga Božji ili časni sluga Božji prikazan sa zrakama ili aureolom; njihovo izlaganje na oltarima; ex voto kod groba ili uz slike sluge Božjega ili časnoga sluge Božje; itd.
[6] Usp. Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Priopćenje o odobrenju štovanja u prigodi hodočašća znamenitih moći blaženikâ (Notificazione circa la concessione di culto in occasione del pellegrinaggio di reliquie insigni di Beati), Ur. br. 717/15 od 27. siječnja 2016.; Apostolska konstitucija Pastor bonus, čl. 69.
(ika)
