Uz rodbinu mnogobrojne prijatelje, osamdesetak svećenika i redovnika te dvadesetak redovnica pokopan je u Tolisi na samostanskom groblju u četvrtak, 24. svibnja 2018. fra Tomislav Ćaćić, svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Misu zadušnicu u samostanskoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije uz osamdesetak svećenika predvodio je mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki. Prigodnu homiliji održao je fra Zdravko Dadić, definitor provincije Bosne Srebrene, sin toga kraja. Sažalnicu kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog pročitao je mons. Luka Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. Sprovodne obrede predvodio je fra Zdravko Dadić. On je također i ocrtao život i djelo pok. Fra Tomislava.
Fra Tomislav je rođen 8. veljače 1931. u Donjoj Tramošnici, pod krsnim imenom Marko od oca Nike i majke Mande r. Pavlović. Osnovnu školu završio je u Gornjoj Tramošnici 1943. nakon čega se upisao u franjevačko sjemenište u Visokom. Franjevački habit obukao je 1949. u Kraljevoj Sutjesci gdje je boravio kroz godinu dana novicijata. Studij teologije pohađa u Sarajevu nakon čega biva zaređen za svećenika 1956. Poslije ređenja kroz dvije je godine služio vojni rok. Pastoralno je djelovao u samostanima i župama: Guča Gora, Vareš, Kraljeva Sutjeska, Dubrave. Odlukom starješinstva 1964. godine u gradnji nove zgrade Teologije u Sarajevu radi novčane potpore s još četvoricom franjevaca biva poslan u biskupiju Essen u Njemačkoj. Nakon povratka u domovinu 1969. pastoralno služi u Zenici, Tramošnici i Tuzli, nakon čega vodi Hrvatsku katoličku misiji u Aachenu od 1972. do 1979. godine. Po povratku u provinciju djeluje u Bučićima, Tramošnici i Beogradu, Dubravama, Bugojnu i Špionici. Godine 1990. ponovno odlazi u Njemačku u biskupiju Freiburg gdje djeluje do 2204. kada dolazi u mirovinu u samostan na Rašćići-Tolisa. Nakon ratnih razaranja dosta je pomagao obnovu svoga rodnog kraja: Donje i Gornje Tramošnice i posebice se zalagao za ponovnu izgradnju crkava, škola i obiteljskih kuća angažirajući svoja brojna poznanstva po inozemstvu. Od 2004. povukao se u mirnu redovničku starost u franjevačkom samostanu u Tolisi gdje je 2006. proslavio svoju zlatnu misu (50. obljetnicu svećeništva) i 2016. dijamantnu misu (60. obljetnicu). Volio je poljoprivredu te je po povratku iz Njemačke nabavio razne strojeve i alate. Vrlo je rado vrijeme provodio uređujući voćnjak gdje je posadio i brinuo se o velikom šljiviku.
Volio je svoje franjevaštvo i živio ga je u svome konkretnom životu. Brinuo se da među braćom u zajednici vlada zajedništvo te ih je znao nasmijati svojim dosjetkama i šalama, najčešće na svoj račun. Bio je vedar i veseo, ali mudar čovjek, uvijek spreman za razgovor, za dati očinski savjet. Bio je jednostavan, otvoren kako za svoju braću franjevce tako i rodbinu, prijatelje, prema svakome čovjeku. U zajednici je često znao pohvaliti, ali i pažljivo opomenuti da se sačuva zdrav duh bratstva i zajedništva. Zadnjih je godina zapisivao svoja sjećanja od dolaska u sjemenište, koja na žalost nije uspio dovršiti. U njima su svoje mjesto našli najviše oni zanimljivi radosni događaji. Kako je na službi u Njemačkoj bio sam,sebi je sam i kuhao, a o većim događanjima znao je počastiti sve svoje vjernike, pripremiti za njih i po 1.000 sarmi, nekoliko pečenki, kojima su se posebno radovali Nijemci.
Okrijepljen svetim sakramentima fra Tomislav je nakon kraće bolesti preminuo u ponedjeljak, 21. svibnja u bolnici u Osijeku u 88. godini života 69. godini redovništva i 62. godini svećeništva.
KTA/B.L
Tolisa, 25. svibanj 2018.
