ZAVRŠNA PORUKA S PLENARNOG ZASJEDANJA VIJEĆA EUROPSKIH BISKUPSKIH KONFERENCIJA (CCEE)
Plenarno zasjedanje predsjednika europskih biskupskih konferencija, na kojem je sudjelovao i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, održano je od 13. do 16. rujna 2018. u Poznańu, u Poljskoj na temu: “Duh solidarnosti u Europi”. Nakon zasjedanja Tajništvo Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) uputilo je Poruku sa spomenutog zasjedanja, a prenosimo je u cijelosti:
Plenarno zasjedanje Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) na temu “Duh solidarnosti u Europi”, Poznań, 13. – 16. rujna 2018.
1. Okupljeni na zasjedanju u Poznańu, u Poljskoj, kao biskupi Vijeća europskih katoličkih biskupskih konferencija, predano posvećeni razmišljanju o duhu solidarnosti u Europi, prije svega želimo izraziti svoju blizinu Svetome Ocu Franji. Jamčimo mu svoje molitve i zahvaljujemo mu na dragocjenoj poruci koju nam je uputio i pozivu predsjednicima katoličkih biskupskih konferencija iz cijelog svijeta da se u veljači 2019. okupe i zajedno razmišljaju o zlostavljanju djece. Papa nas u svojoj poruci poziva na jačanje veza komunikacije i zajedništva među europskim Crkvama, s posebnim naglaskom na mlade generacije. Svoju duboku zahvalnost izražavamo i Poznańskoj nadbiskupiji i njezinu nadbiskupu, mons. Stanisławu Gądeckom, koji je su našu godišnju plenarnu skupštinu organizirali na najbolji mogući način. Činjenica da je ona održana u Poznańu pokazuje našu obnovljenu predanost evangelizaciji ljudske i kršćanske vrijednosti solidarnosti. Naime, nakon što je bila tragičnim poprištem dvaju svjetskih ratova, Europa mora razviti duh međusobnog razumijevanja i suradnje, udišući dobar zrak solidarnosti s oba svoja kršćanska plućna krila – istočnim i zapadnim.
2. Naše poslanje kao pastira dovodi nas među ljude i naša srca slušaju vapaj koji se izdiže iz srca ljudi shrvanih tolikim tjelesnim i duševnim patnjama, bilo da je riječ bliskima ili dalekima. Sve nailazi na duboki odjek u našim srcima, katkad je to odjek radosti a katkad opet boli. Među mnogim temama o kojima smo imali priliku raspravljati, posebnu smo pažnju posvetili solidarnosti, što nas je dovelo do toga da smo se usredotočili na volonterski rad, čiju je važnost predstavio dr. P. Wojciech Sadłoń, kojem od srca zahvaljujemo. U volonterstvo su uključeni milijuni kršćana diljem Europe. To je izvanredan i kapilarni rad kojim se može, s jedinstvenom dinamikom ljubavi, doprijeti do mnogih siromašnih i marginaliziranih ljudi koji žive u našim društvima obilja. Ovo je vrlo živo poglavlje u životu naših Crkava koje, preko kršćana uključenih u dobrovoljni rad, mogu biti poput Dobrog Samarijanca iz evanđeoske prispodobe. Želimo izraziti svoju blizinu, ohrabrujuću podršku i zahvalnost kršćanima koji se bave volonterskim radom, bilo organiziranim bilo spontanim, sustavnim ili povremenim.
3. Želimo stvoriti snažniju, dosljedniju i sveobuhvatniju izgradnju koju se danas traži, počevši od duhovne izgradnje kao prianjanja uz našega Gospodina Isusa Krista: što se više hranimo njegovom Riječju i sakramentima, to više rastu svijest o tome koliko je karitativni rad potreban i kvaliteta našeg svjedočenja. Duboko smo uvjereni da iskustvo vjere i karitativna služba moraju biti tijesno povezani za dobro sviju i stvorenoga svijeta. Svjesni smo da je to način na koji možemo doprijeti do mnoge braće i sestara koji su u potrebi, ali i da se dadne novi zamah našoj pastoralnoj djelatnosti te da, kako je papa Franjo napisao u Evangelii gaudium, evangeliziramo nove oblike siromaštva: nedostatak poštovanja prema životu, raspad obitelji, nametanje rodne kulture, ograničenje sloboda, uključujući vjersku slobodu, te migranti i izbjeglice. U to je uključena i tema ekumenskog i međureligijskog dijaloga i, šire uzevši, društvenoga dijaloga. Oni su veoma potrebni u ovom osjetljivom razdoblju kroz koje prolazi naš kontinent, zbog sve većih napetosti koje doživljava. I na tome planu kršćani, uključeni u volonterstvo, mogu njegovati značajne sinergije u okviru obnovljene solidarnosti za pravdu, mir i djelatnu supsidijarnost.
4. Solidarnost je odraz trojstvene ljubavi: naime, iz trinitarnog krila svaka osoba dolazi i nosi njegovu sliku koja joj daje jedinstveno i nepovredivo dostojanstvo. Kao Crkva pozvani smo neprestano se obraćati na Trojstvenu ljubav kako bismo solidarnost i služenje doživljavali nadasve kao razmjenu duhovnih darova koji karakteriziraju naše kršćanske i katoličke tradicije europskog kontinenta. U vezi s tim, obogaćeni onim što je izašlo na vidjelo tijekom našega zasjedanja, moramo razaznati daljnje putove suradnje među našim Crkvama.
5. Biskupi su također razgovarali o pitanju migracija, u svjetlu različitih situacija i odluka koje su donijele pojedine vlade te u svjetlu evanđelja. Mi nismo geopolitički stručnjaci, ali kao pastiri smo uronjeni u stvarni život naših zajednica u svim okolnostima. Svjesni smo da je riječ o složenom fenomenu, ali zajedno sa Svetim Ocem Franjom potvrđujemo da je solidarnost nezaobilazni put prema rješavanju nacionalnih, međunarodnih i globalnih problema. Ovaj put uključuje prihvaćanje i integraciju u svim oblicima. Individualistička kultura koja kao da prevladava kao “jednoumlje”, vodi čisto ekonomicističkom pogledu na stvari gdje solidarnosti nema mjesta, gdje se slabije smatra teretom, a migrante promatra kao strance.
Gospu Žalosnu, čiji smo spomendan proslavili tijekom našeg zasjedanja, molimo za milost da štiti europski kontinent i da svojom majčinskom zaštitom podupre ove naše napore.
KTA/IKA
Poznań, 17. rujan 2018.
