BISKUP SEMREN ZAREDIO ZA ĐAKONE DVOJICU KANDIDATA HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE

Pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, na blagdan Svih svetih franjevačkoga reda, 29. studenoga 2019., u samostanskoj i župnoj crkvi na Širokom Brijegu predvodio je svečano Euharistijsko slavlje te zaredio za đakona bogoslove Hercegovačke franjevačke provincije: fra Zlatku Ćorića i fra Renata Galića. Koncelebriralo je oko 60 svećenika, članova Hercegovačke franjevačke provincije, koji su se toga dana, na čelu s provincijalom fra Miljenkom Štekom, okupili u Širokom Brijegu na duhovnu obnovu poznatu kao „Kapitul na rogožinama“ te posebno molili za pokojne članove svoje Provincije.

„Lijepo je kao braća živjeti zajedno i slaviti u zajedništvu sa svim svetima Franjevačkog reda. Iz ovog zajedništva toplo pozdravljamo vas kandidate za đakone: fra Zlatka i fra Renata, vaše roditelje, braću i sestre, rodbinu, prijatelje i znance koji su došli radovati se zajedno s nama. Ističemo da poziv na Bogu posvećeni život počinje susretom sa Isusom Kristom i to u Crkvi koja je pozvana sva biti u službi drugih. Snagom svoga ređenja, đakon je posebni i živi izraz tog zajedničkog poziva, da bude poslužitelj ljubavi, svjedok i promicatelj osjećaja za zajednicu i obiteljskog duha Božjeg naroda (usp. Pontificale Romanum. it. str. 15). Prijeka je potreba kršćana, osobito svećenika, đakona, redovnika – Bogu posvećenih osoba, suvremeno čovječanstvo voditi i dovoditi k Isusu Kristu, Uskrslom, Živom, koji se uprisutnjuje u našim okupljanjima na sv. Misi. I ne zaboravimo, draga braćo, Crkva nas treba: potreban joj je naš polet, naša spoznaja, naša vjera, naše obraćenje i zauzetost za Božje kraljevstvo u znaku Kristova križa i uskrsnuća“, kazao je biskup Semren na uvodu u Misno slavlje.

Nakon što su predstavili kandidate za ređenje te oni izrekli svoj „Evo me“, biskup Semren uputio je prigodnu homiliju ističući da je đakonsko ređenje radostan i ganutljiv trenutak za cijelu Crkvu a osobito za mjesnu Crkvu. „To je znak da Duh Sveti nastavlja dijeliti darove uskrsloga Krista koji živi kroz vjekove, za život Božjega naroda koji putuje u vremenu. U konkretnim okolnostima današnjice po tim darovima pridružujemo se bezbrojnom mnoštvu koje dolazi od svakog jezika i puka. Svakom ređenju prethodili su poziv i odgojni hod. Tako je i sa ovim našim đakonima. Bog poziva na najrazličitije načine u nepredvidivim životnim situacijama. Pozvani je u sebi osjetio nešto jače od njega samoga, jače od njegovih dječjih i mladenačkih snova, planova i ideala. To je najčešće jedva primjetljiv šapat. Treba ga dobro osluhnuti, napeti pozornost, ako ga se želi čuti. Božji glas nije nikada neka naredba: to je poziv na slobodni radikalni izbor. Pozivom Bog jamči svoju prisutnost kao prijateljsku snagu, podršku u iskušenjima, hrabrost da pozvani može dati svjedočanstvo o Njemu. Zato, ne treba se bojati velikodušno odgovoriti na poziv što ga Bog upravlja pojedincu. Dragi đakoni, u daru vašega života u službi Bogu i ljudima naći ćete svoju sreću i razvitak cijelog svoga bića. Ovo je za vas dan velike odluke. Budite hrabri. Bog je s vama, a i mi vas pratimo svojom molitvom i blizinom“, rekao je iskup Semren.

„Svaki je poziv zalaganje za velikodušno i radosno služenje. Đakon znači sluga, poslužitelj, naravno u kršćanskom smislu. Za naše đakone to je povlastica, plemenita titula. Oni će biti veći što bude veća njihova plemenitost. Đakon će pomagati biskupu i njegovu prezbiteriju u službi riječi, oltara i ljubavi. Đakon pomaže u službi Božje riječi. On je u kršćanskoj zajednici pozvan naviještati evanđelje i tako odgajati savjesti, stvarati “mentalitet vjere”, izgrađivati nepokolebive kršćanske ličnosti. Kažemo, naviještati evanđelje, a ne neku ideologiju kojom bismo procjenjivali evanđelje. Da, naviještati evanđelje, a ne ‘ljudske predaje’ (Mk 7, 8). Naviještati evanđelje, a ne neku politiku koja je obično kratkoga daha. Da, naviještati evanđelje u njegovoj iskrenosti, izvornosti i cjelovitosti, bez dodavanja suvišnih umetaka ili farizejskih tumačenja koje ga svode na razinu ljudske znanosti. Polje na koje je đakon pozvan naviještati evanđelje široko je koliko cijeli svijet. To je evangelizacija odraslih, braka i obitelji, mladih, starijih i bolesnika, kulture, vjerski rubnih i posebnih skupina, evangelizacija udruga i pokreta, sredstava društvenog priopćavanja, u župnoj katehezi i u školskom vjeronauku. Evangelizacija koja izvire iz srca postaje pjesma Božanskoj ljubavi, kao što veli psalam: “O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka. Đakon je u službi Euharistije koja je u središtu bića i aktivnosti Crkve, svih sakramenata i svakog djelovanja milosrđa, ljubavi i pravde… Đakon je u službi djela ljubavi. To što propovijedamo i slavimo pretače se u djela ljubavi, napose prema siromašnima, odbačenima“, kazao je biskup Semren u svojoj propovijedi pozivajući sve okupljene da mole za novozaređene đakone fra Zlatka i fra Renata.

Nakon tog uslijedio je sam čin đakonskog ređenja koje je, delegacijom mjesnoga biskupa mons. Ratka Perića, podijelio biskup Semren. Nakon ređenja novi đakoni služili su kod oltara.

Svoj doprinos svečanosti u liturgiji darovali su svojim služenjem i pjevanjem bogoslovi, novaci i postulanti Hercegovačke franjevačke provincije te kolege ređenika, đakoni iz drugih franjevačkih provincija i biskupija.

Fra Zlatko Ćorić od roditelja Damira i Radice r. Marić, rođen je 20. veljače 1990. u Mostaru, gdje je i kršten 25. ožujka iste godine, a krizman 30. svibnja 2004. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Mostaru od 1996. – 2008. U Postulaturu je ušao 3. rujna 2012. u Mostaru. U novicijatu je bio na Humcu od 13. srpnja 2013. – 5. srpnja 2014. Prve privremene zavjete položio je 5. srpnja 2014. na Humcu. Lektorat je primio 23. listopada 2014. i akolitat 14. listopada 2015. u Zagrebu. Svečane zavjete položio je 15. rujna 2019. u Međugorju. Filozofsko-teološki fakultet pohađao je na KBF u Zagrebu od 2014. – 2019. Diplomirao je 19. rujna 2019. Molbu za primanje sv. reda đakonata napisao 15. studenog 2019. te pozitivan odgovor nakon svih izvida dobio 18. studenog 2019. Sudjelovao je na duhovnim vježbama u Slanome od 18. – 22. studenog 2019. Ispovijest vjere (usp. kan, 833,6), Izjavu i prisegu vjernosti pri preuzimanju službe koja se ima obavljati u ime Crkve, izrekao je i potpisao u samostanu u Slanome 18. studenog 2019. Puk koji je, u skladu s kann. 1043 i 1051, § 2, pitan o prikladnosti fra Zlatka za sveti red đakonata nije imao nikakvu primjedbu.

Fra Renato Galić od roditelja Ferde i Marije r. Martinović, rođen je 26. studenog 1992. na Širokome Brijegu, gdje je i kršten 3. siječnja 1993., i krizman 20. svibnja 2007. Osnovnu i srednju školu pohađao je na Širokome Brijegu od 2000. – 2011. U Postulaturu je ušao 3. rujna 2012. u Mostaru, a novicijat je proveo na Humcu od 13. srpnja 2013. – 5. srpnja 2014. Prve privremene zavjete položio je 5. srpnja 2014. na Humcu. Lektorat je primio 23. listopada 2014., a akolitat 14. listopada 2015. u Zagrebu. Svečane zavjete položio je 15. rujna 2019. u Međugorju. Filozofsko-teološki fakultet pohađao je na KBF u Zagrebu od 2014. – 2017. i u Rimu na Pontificia università Antonianum od 2017. do 2019. Diplomirao je 11. studenoga 2019. Molbu za primanje sv. reda đakonata napisao 15. studenog 2019. te pozitivan odgovor nakon svih izvida dobio 18. studenog 2019. Sudjelovao je na duhovnim vježbama u Slanome od 18. – 22. studenog 2019. Ispovijest vjere (usp. kan, 833,6), Izjavu i prisegu vjernosti pri preuzimanju službe koja se ima obavljati u ime Crkve, izrekao je i potpisao u samostanu u Slanome 18. studenog 2019. Puk koji je, u skladu s kann. 1043 i 1051, § 2, pitan o prikladnosti fra Renata za sveti red đakonata nije imao nikakvu primjedbu.

KTA
Široki Brijeg, 30. studeni 2019.