Na blagdan Svih svetih franjevačkoga reda u petak, 29. studenoga 2019., u samostanu i crkvi na Širokome Brijegu, Hercegovačka franjevačka provincija proslavila je svoj „Kapitul na rogožinama“, duhovnu obnovu, uz đakonsko ređenje dvojice bogoslova. Sudjelovali su gotovo svi članovi Provincije, njih oko 80.
Kapitul su započeli molitvom Srednjeg časa te pozdravom mjesnog gvardijana fra Ivana Marića.
Nakon toga skup je pozdravio te tematski progovorio o tom danu mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki. „Držim ovo velikim Božjim darom da sam danas ovdje na Širokom Brijegu u ovom bratskom zajedništvu s vama. Prvi put sam bio ovdje na Humcu 1973., prije 46 godina kao novak“, kazao je biskup Semren te pozdravio sve nazočne. „Nalazimo se u 800. obljetnici susreta sv. Franje sa sultanom Malikom Al-Kamilom 1219. u Damietti, u Egiptu. Susret se dogodio za vrijeme Pete križarske vojne, gdje se pokazuje Franjino temeljno uvjerenje da su svi ljudi braća i sestre, da je bratstvo i sestrinstvo ne samo svih ljudi nego i svih stvorenja neraskidivo povezano s vjerom u jednoga Boga, koji voli sva svoja stvorenja. Evo nas na početku provincijskog kapitula na rogožinama na svetkovinu Svih Svetih Franjevačkog reda. Ovom prigodom želja nam je i duhovno se obnoviti. Stoga kapitul na prvome mjestu izražava spontanu želju koju braća osjećaju da se nađu zajedno kako bi iskusili i uzajamno si priopćili najdublji osjećaj svog bratstva okupljenog u ime Gospodnje. Takvo je najizravnije značenje paradigmatskog susreta Franje s braćom koja su se vratila s prvog poslanja evanđeoskog svjedočenja. Njihova želja da se zajedno bratski okupe u Gospodinu i njihova zajednička radost koju su iskusili na skupu, izražavaju osnovni element tog prvog susreta i već čine osnovnu podlogu praktičnih sadržaja koji se nalaze sažeti u shemi ‘informativni izvještaj, priznavanje i popravljanje, uputa’“, rekao je biskup Semren te potaknuo subraću da se otvore Duhu Svetomu kako bi i u današnje vrijeme „svojim životom svjedočili evanđelje, naviještali ga u zajedništvu s Crkvom te doživljavali osobnu i zajedničku radost u tom navještaju“, kazao je biskup Semren.
„Za blagdan Svih Svetih Franjevačkog reda odabran je baš datum 29. studenoga. To je dan kad je papa Honorije III. posebnim pismom 1223. godine, odobrio Pravilo sv. Franje Asiškog. Podsjetimo se da je ‘Pravilo i život Manje braće: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći’. Evanđelje za Franju nije bilo samo knjiga, obično slovo, nego – sam Krist. Pravilo u temeljnim obrisima zacrtava put franjevačke svetosti. Franjevačka duhovnost bi se mogla sažeti u misao vodilju sv. Pavla i sv. Franje: ‘Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist’ (Gal 2,20) i ‘Ne živjeti samo sebi, nego i drugima koristiti’. Slaveći provincijski kapitul na rogožinama ne smijemo zaboraviti bratski život koji uključuje dvije osobite odrednice: biti s Kristom tj. živjeti u zajednici s Kristom, te sudjelovati u njegovu poslanju što uključuje propovijedati kraljevstvo Božje, (kontemplacija i evangelizacija) (Mt 3,14-15). Od intimnog života s Kristom (biti s Kristom), apostolsko-karitativni život crpi izvor, dinamizam i dosljednost.Iz zajedništva s Kristom proizlazi djelo evangeliziranja… Sv. Franjo, i po njemu franjevačko bratstvo, otkriva svoj pravi identitet u jedinstvu i dopunjavanju već spomenutih stvarnosti: kontemplacije i evangelizacije. Ove odrednice pronašao sam i u vašem provincijskom bratstvu i želio bih da budu posebno naglašene i još izričitije življene u poslanju koje ste primili kao Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM“, rekao je biskup Semren.
Nazočnima se prigodno obratio i nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje. Sržnim i mudrim riječima približio je svoje poslanje.
Svoj pozdrav nadbiskupu Hoseru, biskupu Semrenu i svoj braći franjevcima uputio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko te ukratko podsjetio na povijest ovih okupljanja. „Prema nekim povjesničarima, prvi ovakav kapitul održan je već 1215., prema drugima 1217., a sigurno znamo da je održan najkasnije 1221. godine i na njemu je sudjelovalo od 3 do 5 tisuća braće. Jordan Janski bilježi da je taj kapitul održan (počeo) 23. svibnja 1221. kao generalni kapitul, da su na njemu bili čak i novaci, ukupno oko tri tisuće braće, da je trajao sedam dana. Braća su boravila na prostranu i ograđenu polju pod sjenicama, a jeli su i spavali raspoređeni oko 23 stola“, podsjetio je provincijal fra Miljenko.
„Vjerojatno taj isti kapitul, ali bez navođenja godine, opisan je i u djelu nepoznatog autora pod naslovom Zgode bl. Franje i drugova, gdje stoji da je kapitul održan na ravnici pored Sv. Marije Anđeoske, a sudjelovalo je više od pet tisuća braće. Nazočan je bio i sv. Dominik. Braća su sjedila u skupinama po 60, 100 ili 300 ‘u božanskom razgovoru ili u molitvama i suzama, ili u vježbama ljubavi, i to u takvoj tišini da se nije čula nikakva buka niti šum… ili bi molili ili plakali ili razgovarali o spasenju duše. Na tom polju imali su različite šatore raspoređene u grupe i napravljene uokrug i pokrivene trskom. Zbog toga je ono bilo nazivano polje rogožina (a kapitul se zvao kapitul na rogožinama). Njegujući tu tradiciju, i mi smo se okupili danas ovdje, u našoj kolijevki, u samostanu na Širokome Brijegu“, kazao je u svom pozdravu provincijal Šteko.
Nakon toga uslijedilo je Misno slavlje za pokojnu braću Hercegovačke franjevačke provincije. Svetu misu u samostanskoj i župnoj crkvi na Širokom Brijegu predvodio biskup Semren uz koncelebraciju okupljenih fratara koji su se spomenuli i 24 fratara koji su tu pokopanu od njih 66 koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu i poraću. Tom prigodom molili su i za domovinu.
„Izvanrednom duhovnom pronicljivošću: očinskom, bratskom, majčinskom, sv. Franjo je u svojoj braći, uza sve njihove nesavršenosti, otkrivao odlike kojima se i sam osjećao obogaćen, te je sveudilj za njih blagoslivljao Božju darežljivost. Znao je reći: ‘Dobar je onaj manji brat koji slijedi način života i posjeduje osobine ove svete braće: vjeru brata Bernarda zajedno s ljubavlju za siromaštvo; prostodušnost i nevinost brata Leona koji je doista sjajio svetom čistoćom; uljudnost, plemenitost i dobrostivost brata Anđela koji je bio prvi soldat što je ušao u Red; lijep izgled i prirođeno plemenito vladanje brata Masea; uznesen duh kontemplacije brata Egidija u najvećem savršenstvu; kreposnu i ustrajnu djelatnost brata Rufina koji je bez prekida molio, pa i u snu, pa ako je bio čime i zaposlen, uvijek je duhom bio s Bogom; strpljivost brata Junipera koji je dopro do stanja savršenog strpljenja, zajedno sa savršenim odricanjem od vlastite volje i žarkim nasljedovanjem Krista putem križa; tjelesnu i duhovnu snagu brata Ivana koji je u svoje vrijeme bio najjači čovjek; dobrotvornu ljubav brata Ruđera čiji je život i govor bio sam žar dobrotvornosti; brižljivost brata Lucida koji je bio sama aktivnost, ali nije nigdje htio ostati više od mjesec dana, pa i kad mu se negdje sviđalo, rado je to mjesto napustio govoreći: Nemamo stalnog boravišta ovdje, nego – na nebu’ (SP 85). Uz sve ove nabrojene osobine dodajemo i mučeništvo 66 širokobrijeških franjevaca žrtve komunizma“, kazao je biskup Semren u prigodnoj propovijedi.
Svoj doprinos svečanosti u liturgiji darovali su svojim služenjem i pjevanjem bogoslovi, novaci i postulanti Hercegovačke franjevačke provincije te kolege ređenika, đakoni iz drugih franjevačkih provincija i biskupija.
KTA
Široki Brijeg, 30. studeni 2019.
