POZDRAV BISKUPA KOMARICE NA OBILJEŽAVANJU 150-OBLJETNICE MARIJA ZVIJEZDA U BANJOJ LUCI
Pod geslom „Marija Zvijezda u Banjoj Luci, Europa u Bosni i Hercegovini“, u kripti trapističke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci, 21. lipnja 2019. priređen je prigodni program i otvorena izložba u povodu 150. obljetnice opatije i samostana redovnika trapista Marija Zvijezda pokraj Banje Luke. Pozdrav svim nazočnima uputio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica. Pozdrav biskupa Komarice donosimo u cijelosti:
„Bio je to gusti šljivik, a među mnogobrojnim stablima uokolo ležale su kolibe i zakupčevo (kmetova) kućica. Jedna koliba je bila potpuno prazna, zakupac (kmet) ju je koristio kao staju za telad i ponekad za pečenje rakije, držao bi tamo i prasad. Zamolio sam ga, i tu nam je kolibu prepustio za stanovanje. I u takvu „divotu“ sam uveo svoju braću, nakon dvije godine rvanja i borbe. Bio je to nezaboravni dan, spomendan sv. Alojzija, 21. lipnja 1869, kada smo prvi put tamo spustili umorne glave na počinak“.
Tako je zapisao u svojim memoarima uistinu veliki, Božji čovjek i istinski humanist – redovnik trapist Franz (Franjo) Pfanner, nedovoljno shvaćen i prihvaćen u svome vremenu, a u našem vremenu i u ovom kraju nedovoljno poznat – kao uostalom i stotine njegove redovničke braće, koji su od toga povijesnog dana za ovaj grad i kraj – sve do danas živjeli i radili za duhovno i materijalno dobro ovdašnjih stanovnika – katolika i nekatolika!
Danas sam – vjerujem kao i svaki od Vas radostan i Bogu zahvalan, što smo se u ovom lijepom crkvenom zdanju okupili na ovoj prigodnoj svečanosti u povodu velikog, jedinstvenog Jubileja – 150-te obljetnice dolaska pionira europske kulture i civilizacije u ovaj kraj i zemlju. Ima i nas, dragi i poštovani prijatelji i ovdje nazočnih iz više europskih zemalja pa čak i predstavnika afričkog kontinenta, iz Južno-afričke unije, s neuništivih tragova, velikog Europljanina i ujedno velikog Afrikanca Sluge Božjega Franza Pfannera.
Od srca Vas sve i svakog osobno pozdravljam, izražavam srdačnu dobrodošlicu i zahvaljujem.
Kako mi je nemoguće, iz razumljivih razloga sve Vas poimence spomenuti, uzimam sebi slobodu da pozdravim i izrazim zahvalnost za dolazak na ovu svečanost barem jednom broju od Vas, nazočnih:
– Vašoj Eminenciji, Vinku kard. Puljiću, nadbiskupu i metropoliti vrhbosanskom, predsjedniku BK BiH, i rodnom sinu ove župe i kraja u njemu drage nam „Marije Zvijezde“;
– Vašoj prečasnosti, Dom Armandu, opatu i izaslaniku Generalnog poglavara Trapističkog reda iz Rima;
– Vašoj ekscelenciji mons. Henryku Jagodzinskom, savjetniku i otpravniku poslova iz Apostolske nuncijature u Sarajevu;
– Vama, oče Thamsanqa Njiyela, predstavniče redovničke Družbe „Mariannhila“ iz Afrike, koju je osnovao isti Franz Pfanner;
– Tebi dragi prof. dr. Franjo Topiću, dugogodišnji predsjedniče HKD „Napredak“ iz Sarajeva, suorganizatore ove svečanosti;
– Tebi dragi mons. Ivo Tomaševiću, generalni tajniče naše BK;
– Vama poštovani Muris efendijo izaslaniče odsutnog banjolučkog muftije Nusreta Abdibegovića,
Jednako tako upućujem srdačnu dobrodošlicu i zahvalnost za Vaš dolazak:
– Vašoj ekscelenciji Valentinu Inzku, viskom predstavniku u našoj zemlji,
– Vama poštovani gospodine Ivica Poljičko, državni tajniče i izaslaniče ministrice kulture u Vladi RH;
– Vama poštovana gospođo Rašeljka Bilić, voditeljice službe za muzejsku djelatnost u Upravi za arhive, knjižnice i muzeje u Vladi RH;
– Vama poštovana gospođo Valentina Šarčević, vršiteljice dužnosti otpravnika poslova u veleposlanstvu RH;
– Vama poštovana gospođo Jasminka Keser tajnice u veleposlanstvu RH;
– Vama poštovani gospodine Marine Gregoroviću vojni izaslaniče u veleposlanstvu RH;
– Vama poštovana gospođo Sabina, zamjenice veleposlanice Republike Austrije u BiH;
– Vama poštovani gospodine Zlatko Kramariću, generani konzule RH u Banjoj Luci;
– Vama poštovani gospodine Igore Radojčiću gradonačelniče našeg grada;
– Vama poštovani gospodine Josipe Jerkoviću dopredsjedniče RS;
– Vama poštovana gospođo Matea Brstilo Rašetar, ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja;
– Vama poštovana gospođo Drino Ćavar, predsjednice udruge „Kristov stol“ i predstavnice biciklista koji su vozočastili svojim biciklima iz hrvatskih gradova do trapističkog samostana „Marija Zvijezda“;
Cistercitski red strožeg opsluživanja Trapisti vuče porijeklo iz monaške tradicije evanđeoskog života, koja se nalazi u Pravilu samostana svetog Benedikta iz Nursije (Italija) osnivača velezaslužnog reda Benediktinaca, koji je živio pod kraj 5. i u prvoj polovici šestog stoljeća. Glavno mu geslo je ORA ET LABORA. Moli i radi. Kao godina „rođenja cistercita“ ušla je u povijest Reda i Crkve 1098. Red reformiranih cistercita je osnovan u Francuskoj pol. 17. st. Cistercitski način života je cenobitski, tj. isposnički. Cisterciti monasi traže Boga i nasljeduju Krista pod opatom (poglavarom zajednice tj. samostana, opatije) u stalnoj zajednici, koja je škola bratske ljubavi. Budući da su sva braća jedno srce i jedna duša, sve im je zajedničko. Noseći teret jedni drugih, ispunjavaju Kristov zakon i sudjeluju u njegovim patnjama, nadajući se, da će ući u kraljevstvo nebesko. Tako im piše u njihovim redovničkim pravilima. Kao ljudima vjernicima, lako nam je shvatiti i prihvatiti činjenicu, da bez Božje Providnosti nije se u povijesti ljudskog roda pojavio niti utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist, niti njegova Crkva, niti veliki sveti Benedikt, otac zapadnog monaštva, a niti jedan osobiti „fenomen katoličke crkvene povijesti“, kako ga s pravom naziva – tj. Sluga Božji Franz Franjo Pfanner, član cistercitskog reda strožeg opsluživanja trapističkog reda, velezaslužan za opće dobro – duhovno i materijalno – na sreću naših predaka a i našu – u ovom dijelu naše zemlje odn. europskog kontinenta, te u istočnom dijelu velike države afričkog kontinenta – Južne Afrike.
Izuzetna i mnogostruka kulturna i civilizacijska baština njegova rada i njegove redovničke braće u ovom samostanu – kasnije opatiji „Marija Zvijezda“ osnovana prije 150 godina a u kojoj su djelovale desetine i stotine samostanske braće, iz 16 europskih zemalja, zadužuju i ovu našu – a i buduće generacije ne samo članova Banjolučke biskupije, nego i drugih stanovnika ovog grada i regije da – ne samo odamo priznanje i zahvalnost ovim izuzetno požrtvovnim, nesebičnim i samozatajnim ljudima, našoj braći u vjeri Bogu i istomišljenici u zauzimanju za potrebe ljudi, nego da i u duhu te dragocjene baštine i sami danas i sutra živimo i djelujemo – moleći i radeći za opće dobro ovog grada, kraja, zemlje i regije.
Još jednom – od srca hvala svima Vama, na dolasku na ovu jedinstvenu svečanost u ovom našem gradu, a posebno hvala svima Vama kao i onim nenazočnima, koji su se nesebično potrudili oko organiziranja ovog jubileja i materijalno pomogli da se ova svečanost – današnja i sutrašnja – dogodi u jednom kulturnom i civilizacijskom ozračju – kako joj to i dolikuje. Zahvaljujem posebno svima onima – među vama nazočnima i nenazočnima, koji ćete, zajedno sa mnom i mojim suradnicima pomoći u ispravljanju više decenijske nepravde, ovdašnjoj Katoličkoj Crkvi, vraćajući oduzete crkvene imovine i otvaranju u njoj novih mogućnosti i za opće dobro stanovnika svoga grada, zemlje, ali i cijele regije. Današnji događaj nas na to sve potiče i zadužuje!