Na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja 2019. središnja gradska župa u Banjoj Luci proslavila svoj patron. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Marko Vidović, župnik u Prijedoru, uz koncelebraciju domaćeg župnika don Žarka Vladislava Ošapa i još 14 svećenika. Iako je bio radni dan, ipak se okupilo lijep broj vjernika ove i drugih susjednih župa.
U prigodnoj propovijedi vlč. Vidović najprije je protumačio evanđeoski odlomak iz Evanđelja po Luki koji prikazuje pohod Blažene Djevice Mariji Elizabeti, majci sv. Ivana Krstitelja. Progovorio je i o počecima slavljenja ovog blagdana kojeg je širio osobito sv. Bonaventura, zaštitnik Banjolučke biskupije. „Susret s Isusom, makar još nerođenim, izazvao je radost u Ivanu koji je bio u utrobi svoje majke. Ovaj susret ispunio je radošću sve koji su u njemu sudjelovali. Sreća dolazi od riječi sresti – sretanje i zato susret s Bogom i ljudima uvijek usrećuje. Božji ljudi koji su otvoreni poticajima Duha Svetoga donose posebnu radost i sreću“, istaknuo je propovjednik. „Oni koji pripadaju Bogu imaju svoj obrazac ponašanja i oni su ‘kanal’ po kojima Bog djeluje u svijetu. Pozvao je nazočne da u svom životu unesemo onaj sadržaj koji je Marija kličući izrekla u hvalospjevu ‘Veliča’. Božji ljudi su sveti, dalekovidni i svjesni da ih je Bog izabrao za velika djela“, kazao je vlč. Vidović.
Tijekom Svete mise pjevao je župni zbor uz orguljsku pratnju gospođe Sanje Horvat.
Budući da župa ove godine obilježava 160. godina (1859.-2019.) otkako je njezino sjedište preneseno iz Rakovca pored Banja Luke u sam grad, tzv. „Latinsku Mahalu“ gdje se i danas nalazi, tiskan je prigodni letak (trolist) s osnovnim podacima o povijesti župe, duhovnim zvanjima, te molitva bl. Ivanu Merzu koji je u ovoj župi rođen i primio sakramente kršćanske inicijacije.
Nakon Svete mise uslijedila je okrjepa u dvorištu crkve i u župnoj kući.
Proslavi patrona prethodila je trodnevnica koju su predvodili: fra Dominko Batinić, župnik župe Trn u predgrađu Banje Luke, i vlč. Darko Anušić, župnik Mrkonjić Grada i upravitelj župe Liskovica. Prvog dana trodnevnice Sestre Misionarke ljubavi organizirale su klanjanje pred Presvetim, a drugog dana Sestre milosrdnice meditativnu molitvu krunice.
Tijekom priprave za proslavu patrona, župnik Ošap pohodio je 30-ak bolesnika u želji da i oni, duhovno okrijepljeni, dožive radost ove proslave.
Župa Banja Luka „broji“ svoja stoljeća koliko i sam grad Banja Luka koji se pod tim imenom prvi put spominje 1494. godine, a već 1495. spominju se u gradu redovnici, vjerojatno franjevci.
Fra Alojzije Mišić u petrićevačkom ljetopisu navodi da župa u Banjoj Luci postoji od 1503. Međutim, ukoliko je točna pretpostavka da je na području današnje Banje Luke bio Vrbaški Grad, onda je župa znatno starija. U popisu župa Zagrebačke biskupije Goričkoga arhiđakona Ivana iz 1334. spominje se i “crkva sv. Martina pod gradom”, koju povjesničar Bilogrivić smješta kraj ušća potoka Suturlije u Vrbas u Gornjem Šeheru. Najstarije sačuvane matice banjolučke župe potječu iz 1753. Iz njih su nam poznata imena 76 župnika te župe u posljednja dva i pol stoljeća. Župa je više puta mijenjala sjedište. Na sadašnje mjesto, nekoć zvano Latinska Mahala, preneseno je 1859., kada je tu sagrađena župna kuća i skromna kapelica. Sadašnja župna crkva sagrađena je 1891. Nakon potresa 1969., koji ju je znatno oštetio, temeljito je obnovljena, kao što je obnovljena i oprije 8 godina. Inače je to najstariji vjerski objekt grada Banja luke sačuvan u gabaritima od svoje posvete 1892. godine. Župna kuća sagrađena je 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najveći je dio kuće nacionaliziran i nikada nije vraćen Crkvi, kao što je nacionalizirano i cijelo crkveno zemljište od 2100 m2 na kojem je sagrađena crkva i župna kuća. Jedinstveno je to, ali istinito, da ova župa ne posjeduje ni zemljište na kojemu je crkva izgrađena, a kamo li nešto drugo.
Župa ima grobljanske kapelice: u Ducipolju, posvećenu sv. Josipu radniku, sa zvonom, sagrađenu 1980. a nakon rušenja je obnovljena 2005. godine; na groblju Sv. Marko; u Pavlovcu, posvećena Sv. Juraja, sagrađena 1973. i u cijelosti obnovljena prošle godine donacijom Ministarstva za prognana i raseljena lica kojemu je na čelu gosp. Davor Čordaš, a ove godine na Jurjevo blagoslovio je pomoćni banjolučki biskup mons. Dr. Marko Semren, te trošna drvena kapelica na groblju u Rekavicama. Valja istaknuti da se na području župe nalazi i katedrala Sv. Bonaventure, koja nikada nije bila župna crkva. Na području banjolučke župe od 1872. djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, a od 1887. sestre Klanjateljice Krvi Kristove, jedne i druge s kraćim prekidom tijekom posljednjega desetljeća. U listopadu 2005. tu su svoju kuću otvorile i sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao sestre blažene Majke Terezije iz Calcutte. Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik od 1900. godine. Od ove je župe godine 1972. odijeljen jugo-istočni dio i osnovana posebna župa Presnače (do 1977. samostalna kapelanija a onda župa sv. Male Terezije – danas njezino biskupijsko svetište). Broj vjernika prije posljednjega rata bio je oko 4000 tisuće a danas župnik ima kontakt sa 560 katolika u 430 obitelji. Broj govori da su uglavnom samačke obitelji. Godišnje u župi se krsti jedno do dvoje novorođenčadi a sprovoda je 50-ak. Na župnu katehezu, u dvije grupe, dolazi 13 djece i godišnje uvijek imamo nekoliko katekumena (na misi uskrsnog bdijenja četvero primilo sakramente inicijacije). Svake godine imamo slavlja Prve pričesti (ove godine jedan dječak) a kandidata za sv. krizmu ove godine nemamo. Što se tiče pohađanja svetih misa nedjeljama i blagdanima možemo reći da ih, na tri mise (jedna je u katedrali) dođe oko 250 vjernika. Kada bi kao ljudi zaustavili se samo na brojkama mogli bi reći kako je to sve tužno i jadno. Ali nitko nije samo broj tako niti mi ovdje, i zato živimo u nadi protiv svake nade jer ona izvire iz vjere ovoga puka koji rado moli i Gospodina slavi.
KTA
Banja Luka, 3. lipanj 2019.
