Uskrs i uskrsnu poruku da život pobjeđuje nad smrću, odnosno da svjetlo pobjeđuje tamu, treba živjeti svaki dan, a poglavito u ovo vrijeme koje je dovelo da život dijelimo na prije i poslije “korone”…
Ova nam bolest snažno poručuje kako jedni bez drugih ne možemo ništa i da svaku sebičnost trebamo ostaviti iza sebe. To je učinila i Snježana Hrvačević ili, kako ju nazivaju, „dobra duša s Gradiške na Savi“…
Riječ je o ženi koju mnogi pamte po dobru i dugogodišnjem karitativnom radu, a u ovom vremenu pandemije na tom polju još intenzivnije djeluje. Stoga nas je zanimalo otkud joj tolika ljubav prema pomaganju potrebitima…
Iz katoličkog krila potekla…
Kako kaže – nitko od nas nije savršen, tako je i ona kroz život imala svojih životnih lutanja, a također i u vjeri, međutim – naglašava – uvijek je bitno da ih znamo sagledati i s njima se suočiti. „Kada sam počela djelovati kao prvi kršćani: dijeliti i davati sve od sebe, počela sam uviđati kako moja vjera iz dana u dan raste, te kako se i djela množe“, započela je svoju priču ova majka dvojice sinova.
Iako je rođena Fojničanka, čime je kako veli duboko obilježena i gdje je provela najljepši dio života, sada sebe ponosno naziva Gradišćankom, jer je to mjesto u kojem se s ratnim događanjima, iz Visokog gdje se udala, s pok. mužem pravoslavcem i djecom nastanila.
Odrasla je u skromnoj obitelji, ali duboko ukorijenjenoj u kršćanstvo, gdje su je usmjeravali i odgajali u kršćanskom duhu. „Nastojala sam, a vidim da sam prilično i uspjela, tu istu vjeru prenijeti svojim sinovima, i želja mi je da i oni i dalje žive tu vjeru te imaju ljubavi prema svima, a poglavito prema slabima i nemoćnima. Dar vjere koji smo primili ne smijemo sebično zadržati za sebe, nego s ljubavlju i dobrotom taj dar trebamo prenositi dalje“, posvijestila je.
Tijesto od kojeg Bog pravi dobar kruh
U nastavku nam je otkrila kada i kako je njezina vjera postala djelotvorna. „Od samog dolaska u Gradišku nastojala sam se upoznati sa svojom novom župom Sv. Roka. Moja želja je bila velika, ali u prvim godinama mi je teško išlo jer sam sa suprugom dosta bila angažirana u privatnoj građevinskoj firmi. U vrijeme kada mi je muž umro, Bog u moj život šalje dr. mons. Karla Višatickog, koji je djelovao u župi Budžak, a rodom je iz Gradiške, te koji je u meni prepoznao ‘pogodno tijesto od kojeg bi se mogao napraviti dobar kruh’. Tako sam uz njegovo vodstvo i usmjeravanje počela praviti prve korake u karitativnom radu. Povezali smo se s karitativnom organizacijom iz Essena Katolička pomoć za njegu starijih, a kako sam uvijek bila ‘slaba’ na stare i nemoćne, ovu povezanost sam prepoznala kao prst Božji. Kako nam je sjedište u Gradišci odlučili smo da pomognemo opremanjem medicinskim krevetima, opremom i medicinskim odorama ovdašnju bolnicu“, priča nam gđa Hrvačević od koje smo saznali kako je u tom razdoblju 15 000 medicinskih „artikala“ otišlo i za medicinske djelatnike u Banjoj Luci, Doboju, Kotor Varošu, Prijedoru… Pomagali su i djeci s posebnim potrebama, monahinjama, časnim sestrama, a sve pod okriljem župnog Caritasa u nastanku…
… i vratila se krilu
Govoreći o stasanju osobne vjere i njezinim plodovima, podsjetila je kako je prvim kršćanima isključivi motiv i vodilja u dijeljenju bila upravo vjera, te kako i nama kršćanima u današnjem svijetu ona treba biti veliki poticaj u ustrajnom pomaganju svakom čovjeku. „Isus nas je pozvao da činimo djela koja je on činio, a poznato je kolike gladne je nahranio, bolesne ozdravio, uplakane utješio… On je jedini Put, Istina i Život“, podsjetila je Snježana te progovorila o velikom zaokretu u njezinu životu.
„Nakon smrti muža moj se život radikalno promijenio, a naročito u odnosu na vjeru. U svoj toj trci za materijalnim dobrima uopće nisam nalazila vremena da oslušnem Boga, a kamo li da pročitam Njegove znakove. Bog nas pusti da lutamo, a onda nas uzme za ruku i kaže: ‘Sada ćeš biti moje ruke, moje oči i preko tebe ću pomoći najpotrebnijima’. U takvim trenucima shvatiš da sve one kušnje koje sam prošla kroz život nisu bile bez razloga i da ih je Bog slao“, posvjedočila je naša sugovornica podsjetivši na retke Jakovljeve poslanice (2,14-17) koji govore o tomu da je vjera bez djela zapravo mrtva.
Biti Božje ruke
Svojevrsnu kušnju za sve vjernike predstavlja i aktualna pandemija koronavirusa, koja Snježanu nije pokolebala na njezinu putu čovjekoljublja, štoviše – dala joj je novu snagu. „U vremenu prije korone – sada će se izgleda vrijeme računati prije i nakon korone – kroz karitativni rad upoznala sam gosp. Franju Blaževića iz Bijelog Brda kod Dervente, koji već niz godina živi i radi u Beču. Kako smo danas sve više u virtualnom svijetu tako je i naše upoznavanje bilo virtualno, a povezala nas je humanitarna akcija za obitelj Dankić iz Dervente. To je bio početak naše suradnje, a dalje smo zajednički realizirali niz pomoći od Okučana, Gradiške itd. Netom prije proglašenja pandemije dobili smo veću količinu medicinske zaštitne opreme, rukavica, dezinfekcijskih sredstava i ostaloga. Prvotna intencija je bila taj dio sredstava dostaviti u Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar, ali kako se sve prebrzo odvijalo pokazala se velika potreba za tim sredstvima na graničnim prijelazima. Na molbu predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović, Institutu za javno zdravstvo RS-a donirano je 17 000 komada medicinskih rukavica. Rukavice su također dostavljene bolnici u Orašju, policiji u Gradiški i Derventi, župama Kotor Varoš i Drvar, udruzi Rodna gruda u Doboju, Domu zdravlja u Uskoplju, Crvenom križu u Gradiški i mnogim drugim“, spomenula je Snježana neke od humanitarnih akcija koje provodi i u dogovoru sa sadašnjim gradiškim župnikom p. Tomislavom Topićem.
I ovaj Uskrs se trebamo radovati životu
Govoreći o Uskrsu, kazala je kako, intenzivno djeluju cijele godine, ali naravno da je uvijek to pojačano u uskrsno, odnosno božićno vrijeme. „I unatoč pandemiji, kao i svakog Uskrsa tako si i za ovaj trebamo posvijestiti: Koju poruku mi nosi Uskrs?! Od samog početka ta poruka je snažna i ohrabrujuća, pobjeda života nad smrću. Korizma koju smo ove godine prošli još snažnije, pozivala nas je na obraćenje. I ovaj Uskrs se trebamo radovati životu i moliti se da do svakog čovjeka dopre uskršnja poruka“, kazala nam je na kraju Snježana podijelivši, bez uzdržavanja, svoje životno svjedočanstvo s nama.
Nadamo se, da ćemo potaknuti ovom pričom, svoje sebičnosti nastojati smanjiti na minimum ili bar odlučili poraditi na njima. Zbog ljudi, zbog Uskrslog.
KT
www.nedjelja.ba
Piše: Josipa Prskalo
