„DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN…“ – BISKUPOVO PISMO OHRABRENJA I ZAHVALNOSTI SESTRAMA DRUŽBE KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE U BANJOJ LUCI
“NAJVEĆI DIO BOŽJEG PUKA OVE BISKUPIJE
MORA DEFINITIVNO U PROGONSTVO”
Pismo ohrabrenja i zahvalnosti sestrama Družbe Klanjateljica Krvi Kristove u Banjoj Luci
(Prot. br.: 114/95 od 17. kolovoza 1995.)
Drage sestre,
davno je bila godina Gospodnja 1879., kada su službenice Kristove, Klanjateljice Predragocjene Krvi Kristove, protjerane iz svojih domova i mjesta svoga poslanja u Crkvi Kristovoj, stigle u ovaj kraj i ostale u njemu, uljepšavajući ga i oplemenjujući ga svojom redovničkom karizmom. Kroz svih ovih 116 godina Vašeg vjernog služenja ovoj mjesnoj, banjalučkoj Crkvi nikad nije nedostajalo kušnji i teških križeva. Kao i cijela ovdašnja crkvena zajednica, tako je i Vaša Družba na ovim prostorima bila u jednom času čak pred potpunim istrjebljenjem!
Bog vodi Crkvu – i sve nas, pa tako i Vašu Družbu, stopama Krista, našega Spasitelja – po muci i križu k slavi uskrsnuća!
I u najnovijim posebno dramatičnim iskušenjima za našu vjeru i vjernost Kristu i njegovom Evanđelju i njegovoj Crkvi, Bog je opipljivo bio s nama! Krijepio nas je i štitio, pomažući nam u našoj želji i obavezi da svjedočimo nazočnost njegovog Duha, živeći Evanđelje – poruku ljubavi, praštanja i pomirenja!
Žrtava nije manjkalo, čak ni onih vlastitom krvlju označenih. Neka je u svemu i po svemu slava Presvetoj Krvi Kristovoj, zalogu i garanciji naše vječne sreće!
Snažno, dragocjeno i plodno stablo Vaše Družbe, iako se radi orkana zla koji već tri godine i više nesmanjenom rušilačkom žestinom na sve nas obara, prilično stanjilo, još uvijek je tu. Sada pak prijeti opasnost da se to drago i dragocjeno stablo potpuno sruši i nestane s vidika nazočnosti Kristove Crkve na ovim prostorima.
Do sada smo se spremno podvrgavali svetoj volji Božjoj, nastojeći je uvijek iznova u poniznoj molitvi prepoznavati. Željeli smo iskreno služiti Božjem narodu. Ta želja ni sada nije nestala. Dijelili smo i spremni smo bili i još uvijek jesmo spremni dijeliti s povjerenim nam narodom sve što ga je zadesilo, pa i progonstvo. Najveći dio tog našeg naroda, Božjeg puka ove biskupije mora definitivno u progonstvo – opet do Božje volje. Dijeli sudbinu cjelokupnog našeg naroda, koji je prognaničke dane još davno prije iskusio. Vi ste, drage sestre, sve do sada ustrajale, zajedno s našim vjernim i požrtvovnim svećenicima u ovdašnjem služenju Bogu i bližnjemu. Ovih dana se situacija po opstanak naših vjernika u banjalučkom kraju naglo mijenja. Naši su vjernici prisiljeni – čak i ovi najuporniji, da napuste svoja ognjišta bez igdje ičega, osim vjere, nade i ljubavi u srcu. To duhovno blago će im trebati i ubuduće podržavati. Vama svima i svakoj posebno, od srca zahvaljujem na nebrojenim žrtvama koje ste spremno i svjesno ugradile u izgradnju Kristovog kraljevstva u dušama naših vjernika. Zahvaljujem Vam u ime naroda i Crkve kojoj pripadate i kojoj služite.
Za dijelom naroda koji ode poći će i dio svećenika. Vi odlučite po svojoj savjesti i u međusobnom dogovoru koje će od vas poći, a koje će s nama ostati. Dakako, do Božje volje, i u progonstvu i ovdje.
Na sve koje odlaze i one koje ostaju, zazivam obilje Božjeg blagoslova.
Vaš
Franjo Komarica,
biskup banjalučki
———-
Iz knjige: Franjo Komarica, U obrani obespravljenih. Izbor iz dokumenata banjolučkog biskupa i Biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina od 1991. do 1995. Drugo dopunjeno izdanje. Nakladni zavod Matice Hrvatske. Zagreb, 2003. – str. 156-157
TABB
