U velikoj župnoj i samostanskoj crkvi Uznesenja Bl. Dj. Marije u župi Marija Zvijezda u Banjoj Luci obilježena je 24. studenoga 25. obljetnica smrti i stota rođenja redovnika trapista o. Ante Artnera koji je ostao upamćen u narodu toga kraja kao „dobri otac Anto“. Misu zadušnicu predvodio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić, uz suslavlje domaćeg biskupa mons. Franje Komarice te petnaestak svećenika te tridesetak domaćih vjernika, čiji broj je bio uvjetovan teškom korona-krizom. Kardinal se s dubokom zahvalnošću prisjetio o. Ante koji je odigrao vrlo značajnu ulogu u njegovu svećeničkom zvanju i sazrijevanju. U propovijedi je istaknuo njegovu veliku dobrotu i moralnu veličinu, jer nije dopustio da ga zahvati gorčina zbog zločina komunističkih vlasti koje su ga punih šest godina nedužna držale u zeničkoj robijašnici i sve učinile da unište njegov voljeni samostan Marija Zvijezda. No, pokazao je i veliku odlučnost i hrabrost, boreći se lavovski za opstanak samostana.
Nazočni su pohodili i njegov grob u samostanskom groblju uz crkvu i izmolili molitve za pokojne. Tom je prigodom predstavljen i životopis oca Ante koji je pod naslovom „Dobri duh Marije Zvijezde“, napisao banjolučki svećenik mons. Anto Orlovac, a pojavila se upravo pred ove obljetnice. Knjigu su kratko predstavili mons. Ivica Božinović, također jedan duhovni izdanak dobrote o. Ante, i autor.
O. Anto Artner, krsnim imenom Ignacije, rođen je 1. veljače 1920. u Žiškovcu u Međimurju. Kao desetogodišnjak došao je najprije u trapističko sirotište u Mariju Zvijezdu, a onda je i sam postao redovnikom toga samostana. Za svećenika ga je zaredio blaženi kardinal Stepinac 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Od 1946. do 1952. proveo je kao kažnjenik u Zenici, a sva je njegova krivnja bila to što se kao mlad i aktivan svećenik energično protivio namjerama komunističkih vlasti da samostan posve unište. Neko je vrijeme morao provesti u zavičaju, gdje je pastoralno djelovao u župi Mursko Središće. Tek 1955. mogao se vratiti u Mariju Zvijezdu i više je nije htio napustiti ni kad je 1969., nakon velikog potresa, veći dio samostanske zajednice bio izmješten u Kloštar Ivanić. Bio je veliki obnovitelj crkve i samostana, ali i prvi župnik župe „Marija Zvijezda“, od 1973. do 1988. Nakon smrti opata o. Fulgencija Oraića bio je imenovan poglavarom (superiorom) Marije Zvijezde. Tek kad je teško obolio u vrijeme Domovinskog rata, a nije imao čak ni zdravstvenog osiguranja, morao je poći u bratski samostan Engelszell na Dunavu u Austriji, gdje je proveo posljednje dane i preminuo, te pokopan na samostanskom groblju. Bosnu i njezine ljude je zavolio kad svoj novi zavičaj, te je više puta izrazio želju da mu kosti budu prenesene u Mariju Zvijezdu kad to bude moguće. Želja mu je, zbog spleta okolnosti, ispunjena tek 2018. Toliko je dobra činio svima, bez obzira na vjeru i narodnu pripadnost, da su ga prozvali dobrim ocem Antom.
TABB
Banja Luka – Marija Zvijezda, 26. studenog 2020.
