Prije svečanog Euharistijskom slavlja u Bosanskom Grahovu kojim je započela Godina Božje Riječi, na spomendan sv. Jeronima 30. rujna 2020. u mjestu Korita nadomak Bosanskog Grahova upriličen je prigodni program u Hrvatskom kulturno-obrazovnom centru „Juraj Gospodnetić“, koji je još u izgradnji. Riječi dobrodošlice svima nazočnima uputio je župnik župe Drvar i župni upravitelj župe Bosansko Grahovo vlč. Davor Klečina, čiji govor prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre!
Dobro došli u župu sv. Ilije proroka u Bos. Grahovo, dobro došli u selo Korita, u predivan kraj gdje se Šator planina grli s Dinarom. Selo Korita, simol je stradanja i i uskrsnuća, ne samo vlastitih žitelja nego svih Hrvata Bos. Grahova.
Sile zla namijenile su ovom selu sudbinu potpunog nestanka. I doista se činilo tako, da će zlo trijumfirati – najprije onih kobnih ljetnih dana 1941. kada je selo doslovce zbrisano s lica zemlje, a njegovih gotovo 300 žitelja (naravno, onih koji su preživjeli) moralo u zbjeg preko Dinare. Slično kao i ostalih 1000 Hrvata katolika župe Bos. Grahovo (iz Obljaja, Luke, Ugaraka, Korita, Crnog Luga) ali i Uništa (s druge strane Dinare) koji su se tih dana, spašavajući gole živote, raspršili diljem svijeta, od Slavonije do Kalifornije, i nikada se više nisu mogli vratiti u rodni kraj. Mnogo je mučeničke krvi proliveno tada po ovim poljima, šumama, škrapama i vrtočama, mnoge su jame napunjene kostima nedužnih mučenika. Preko 200 stotine žrtava dala je ova župa u 2. svjetskom ratu, a na čelu te kolone mučenika stoji naš župnik don Juraj Gospodnetić i „hrvatska majka Makabejka“ Anica Barać koja je ubijena zajedno sa svojih devetoro maloljetne djece.
Dugo je vremena knjiga ovog sela bila spala na dva slova, pa ipak, sile su se zla opet sručile na ovo malo selo 24. travnja 1992. da i ono malo, i ta dva zadnja slova ubiju, satru, zatru. I uspjeli su – ubili su zadnje stanovnike Korita Mandu i Matu Vulić. Korita su opet i definitivno zbrisana s lica zemlje, više ih nije bilo ni na zemljopisnoj karti ni cestovnim putokazima. Gotovo 20 godina.
A onda se događa uskrsnuće… iz ničega, iz ništavila, iz smrti, kad se nitko tome nije nadao. Vraćaju se prve lastavice, ne na zgarišta, nego – doslovce – na ništa, u pustoš. Događa se povratak nakon 70 godina, djece i unuka Bilandžija i Vulića, na svoju očevinu i djedovinu, koju su neki morali novcem otkupiti od države.
Prvo naš Ivo koji u sred pustinje najprije izlijeva temelje naše male „korićanske katedrale“, pa onda i temelje nove kuće, potom Mijo, Marija, Nikola, druga Marija, pa – gle čuda – niče i ovo zdanje Kulturno-obrazovnog centra, kao plod ljubavi, vjere, ponosa ali i prkosa, ne samo Korićana nego svih grahovskih Hrvata. Dođe potom u Korita put i struja, dođoše telefon i internet… Sigurni smo, doći će još puno toga lijepog.
Kao što je došao i ovaj povijesni dan za Korita i Grahovo, kad nas posjetiše toliki dragi gosti, toliki svećenici, naš biskup Komarica, i dragi kardinal Vinko u čijoj osobi je među nama danas i sam papa Franjo.
Zaslužila su to Korita, zaslužila je to naša mala župa i ovdašnji Hrvati katolici.
Zaslužili su da se veliki jubilej sv. Jeronima (1600. obljetnica njegove smrti) i početak „Godine Božje Riječi“ obilježi upravo ovdje, u Bos. Grahovu, gdje je – vjeruje se – bio Jeronimov rodni Stridon.
Neka štovanje sv. Jeronima, zajedničkog sveca Istočnoj i Zapadnoj Crkvi, pravoslavcima i katolicima, bude poticaj da se međusobno više zbližimo, a ponos zbog – da tako kažem – Jeronimova „grahovskog podrijetla“ neka nam svima bude izazov da surađujemo na mnogim poljima kako bi se o Grahovu još više čulo u svijetu, i kako bi svijet dolazio u „Jeronimovo Grahovo“.
Hvala našim ocima biskupima na ovoj odluci i inicijativi, koja neka – najprije doprinese našem osobnom rastu u vjeri i ljubavi prema Sv. Pismu, a potom – neka bude i „vjetar u leđa“ svim našim domaćim planovima i nastojanjima.
Hvala našem današnjem predavaču prof. dr. Josipu Kneževiću iz Sarajeva, što će nas uvesti u nova saznanja o sv. Jeronimu.
Hvala svima Vama što ste danas došli u Korita i Grahovo.
Bog Vas blagoslovio.
Još jednom – dobro došli.
