Duhovne vježbe za svećenike, koje su zazivom Duha Svetoga u samostanu i župi sv. Marka na Plehanu u Bosanskoj Posavini započele u nedjelju, 16. veljače, završene su u četvrtak, 20. veljače 2020. Misnim slavljem. Na temu „Duhovni rast svećenika“ vodio ih je pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren. Uz domaćeg gvardijana fra Antu Tomasa i derventskog dekana fra Ivana Marića sudjelovalo je još 14 svećenika: fra Jozo Gogić, fra Ivan Ćurić, fra Franjo Dalibor Stjepanović, fra Velimir Zirdum, fra Ilija Jerković, fra Mirko Filipović, fra Mladen Jozić, fra Blažen Lipovac, fra Jozo Puškarić, fra Zlatko Matanović, fra Anto Zrakić, fra Darijo Džigumović, vlč. Mato Marijić, vlč. Mato Matasović, a prvoga dana sudjelovao je i trajni đakon vlč. Robert Čabraja.
Nakon pokorničkog bogoslužja u kojemu je biskup Semren svećenicima posvjestio da su kao Kristovi predstavnici pozvani napose u sakramentu pomirenja – ne biti strogi, niti popustljivi, nego poput Samaritanca milosrdni slijedilo je Misno slavlje, kojim su službeno završene duhovne vježbe.
U Prigodnoj homiliji biskup Semren posvjestio je kako se naša vjera najjače očituje njezinim življenjem u svagdanjem životu. „Vjera koju ispovijedima ustima je prihvatljiva samo ako se izražava i djelima. Također i djela se čine u logici muke, ili ne moraju služiti kao podloga za naše ambicije, za afirmaciju nas samih ili naše skupine, za nametnuti se drugima ili za istaknuti našu težinu. Također po djelima se čini nužnim odricanje samih sebe, odbijanje svake želje za moći, ili za uspjehom ili publicitetom. Naša djela moraju se prilagoditi siromašnima, malenima ne previše vrijednima i biti karakterizirana evanđeoskom jednostavnošću. Radi se, o ne crpljenju od ljudskih izvora, nego od izvora vjere. Dakle, vjera mora nužno utjecati na djela, a djela se podupiru obvezno vjerom kao što narodna poslanica kaže – Vjera bez djela je kao zdjela bez jela“
Pjevajući na kraju zajedno ‘Te Deum’, zahvalili su Gospodinu za sve primljene milosti tijekom duhovnih vježbi.
Uz prigodne darove fra Anto je zahvalio biskupu Semrenu na blizini, na poticajnim i ohrabrujućim porukama koje im je kroz pet dana uputio.
Koliko su ih obogatile poticajne i ohrabrujuće biskupove poruke, međusobno druženje i Plehanski kraj dalo se prepoznati i u spontanim susretima svećenika, međusobnom druženju uz zajedničke objede, uz obilazak plehanskog kraja. Tako su pohodili i izmolili opijelo na plehanskom groblju na kojem počivaju zemni ostavi franjevaca koji su djelovali na Plehanu.
„Uvijek nas raduje naše svećeničko zajedništvo. Kroz druženje se obogaćujemo, spoznamo gdje se trebamo mijenjati. Duhovne vježbe pomažu nam da se obnovimo iznutra, kako bi dalje djelovali u životu kroz susrete s ljudima kojima smo pozvani pomagati. Podsjećaju nas kako je iz dana u dan potrebno raditi na sebi, napredovati. Biskup Semren nam je tako zorno, konkretno i svjedoči pokazao kako kao svećenici trebamo rasti duhovno i biti Kristovi istinski svjedoci.Oduševljeni smo mirom koji sam ovdje na Plehanu doživio. Iako opustošen, ovaj kraj zrači posebnom ljepotom i mirom. Ovdje je tako lako susresti se s Gospodinom, sa samim sobom. Zahvalni sam franjevcima na gostoljubivosti. Kroz zajedničko druženje bolje smo se upoznali, obogatili jedni druge. Poruke biskupa Semrena doista su ohrabrujuće, poticajne za nas, a on već i svojom pojavom i jednostavnošću, ljubavlju… obogaćuje“, neka su od svjedočenja nazočnih svećenika i redovnika.
Kako je u srijedu, 19. veljače na Plehan stiglo i sanitarno vozilo, koje je župi darovala županijska bolnica Orašje, biskup Semren ga je u nazočnosti svećenika blagoslovio.
Franjevci Plehanskog samostanskog područja u bitnome su pozvani da duhovno skrbe o povjerenom im puku. Međutim, zbog socijalne strukture povratnika, ustroja civilnog društva, kao i slabe provedbe zakonom određenih socijalnih i zdravstvenih usluga, često su prisiljeni biti povratnicima i više od duhovnih skrbnika: vatrogasna služba, socijalna, medicinska i drugo. Ne nazirući skoro poboljšanje prilika na općem planu, u suradnji s pojedinim službama gvardijan fra Anto nastoji poboljšati kvalitetu pomoći koju povratnici očekuju iz Franjevačkog samostana. Na taj se način poboljšava i kvaliteta sigurnosti života samih franjevaca na Plehanu i tom dijelu Bosanske Posavine. U tu svrhu, krajem studenog, prošle godine, na inicijativu gvardijana Tomasa, ravnatelj Županijske bolnice Orašje Perica Jelečević poklonio je Franjevačkom samostanu na Plehanu sanitetsko vozilo opremljeno bolničkim nosilima/kolicima kao i osnovnom opremom za transport bolesnika. Pripremajući se za taj korak, franjevci su na Plehanu osposobili i jednog medicinskog radnika fra Franju Dalibora Stjepanovića, kojem je u poslanje uključena i skrb o starim i nemoćnima. Korak je to i poticaj prema osnivanju patronažne medicinske službe koja bi bila na raspolaganju povratnicima u tom dijelu Bosanske Posavine.
„Hvale je vrijedna praksa Županijske bolnice kojom su oni stalno na raspolaganju za medicinsku skrb svih vjerskih službenika unutar Posavske Županije, ali isto tako vode medicinsku skrb o franjevcima Plehanskog samostanskog područja. S vjerom da će ovaj korak poboljšati kvalitetu zdravstvene skrbi ne samo u Franjevačkom samostanu Plehan, nego i za sve povratnike u ovog dijela Bosanske Posavine, franjevci Plehana u svojim molitvama prose Božji blagoslov za djelatnike Županijske bolnice Orašje, kao i sve ostale dobročinitelje koji na bilo koji način pomažu opstanak franjevaca i podržavaju održivi povratak u porušenu Bosansku Posavinu“, rekao je u zahvali gvardijan Tomas. (kta/b.l.)
B.L.
Plehan, 21. veljača 2020.
