LITURGIJSKIM SLAVLJEM OBILJEŽENA 26. OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI ŽUPNIKA FILIPA LUKENDE I REDOVNICE CECILIJE GRGIĆ
U župnoj crkvi sv. Terezije od Djeteta Isusa, koja je ujedno i biskupijsko svetište – u banjolučkom naselju Presnače, slavljena je u srijedu, 12. svibnja, dvadeset i petu godinu za redom, koncelebrirana sveta misa za domaćeg župnika, koji je ujedno bio graditelj pa onda i čuvar svetišta, vlč. Filipa Lukendu i redovnicu Družbe Milosrdnica sv. Vinka Paulskog – katehisticu i orguljašicu u župi s. Ceciliju Grgić. Njih dvoje su u noći između 11. i 12. svibnja 1995. spaljeni u zapaljenoj župnoj kući, kada je i velika župna crkva bila miniranjem porušena.
Misno je slavlje i ove godine predslavio biskup banjolučki Franjo Komarica. S njime su suslavili pomoćni biskup Marko Semren, župnik i čuvar svetišta mons. Ivica Božinović, Vladislav Žarko Ošap, župnik i dekan banjolučki, fra Domagoj Šimić, župnik i gvardijan petrićevački, p. Zvonko Topić, župnik Marije Zvijezde i Predrag Ivandić, biskupov tajnik.
U misnom slavlju je sudjelovao veći broj sestara Milosrdnica iz njihovih samostana u Banjoj Luci, Sarajevu, Livnu, Derventi, Žepču, Mostaru i Ljubuškom. Sa sestrama iz Livna na slavlje je došla i skupina djevojaka, članica Zajednice sv. Vinka Paulskog.
Uslijed još uvijek aktualne pandemije na slavlje je došlo manje vjernika iz te i susjednih župa kao i prognanih banjolučkih katolika iz susjedne Hrvatske. Bili su i predstavnici rodbine ubijene sestre i svećenika.
Prije svete mise nazočni su zajedno molili svetu krunicu. Župnik Božinović je svima izrazio dobrodošlicu.
Biskup Franje je na početku mise podsjetio nazočne da se članovi – odn. župljani Banjolučke biskupije svake godine s pijetetom – u molitvi – barem na dan nasilne smrti njihovih župnika, a ovdje i časne sestre, sjećaju njihovih plemenitih života koje su oni trošili i potpuno žrtvovali za Boga i njih svoje bližnje tijekom rata 90-ih godina prošlog stoljeća. Izrazio je uvjerenje da će se takva praksa njihove zahvalnosti i ubuduće nastaviti.
Misno slavlje za početo zajedničkim moljenjem Srednjeg časa iz Časoslova.
U prigodnoj propovijedi, naslanjajući se na pročitane svetopisamske odlomke, biskup je najprije podsjetio na ispunjenje Isusovih riječi, upućenih njegovim učenicima da će i oni sami doživjeti od svojih bližnjih njegovu sudbinu baš zato što su njegovi, „poradi Imena moga“. Nadodao je kako su i ubijeni svećenik i redovnica znali za ta Isusova „pretkazivanja“, a osobito župnik Filip koji je i prije svoje mučeničke smrti – „na vlastitoj koži – kao dokazano – nevino osuđen od bezbožnog suda i suca bivše države, po priznanju tog istog suca, morao odležati višegodišnju zatvorsku kaznu, praštajući svojim nesretnim neprijateljima i svima koje su oni zaveli i prisilili da se svrstaju među sluge Zloduha“.
Biskup Franjo je zatim govorio o trpljenju Kristovih vjernika zbog njihove vjernosti njemu tijekom svih stoljeća povijesti Crkve. Među njih se ubrajaju i one mnoge stotine nedužnih iz zadnjeg rata s područja Banjolučke biskupije, zajedno sa svojim duhovnim pastirima. Podsjetio je na višekratne poticaje papâ i biskupa „da se ne izgube svjedočanstva ovih postojanih“ boraca za Božju stvar i za Kristovo kraljevstvo na zemlji i da se ne zaborave spomeni onih koji su pretrpjeli mučeništvo“.
Zatim je protumačio glavne principe koje je Crkva odredila za ispravno procjenjivanje mogućih causa „slučajeva“ istinskog mučeništva.
Izrazio je svoje „tvrdo“ uvjerenje da su i svećenik Filip i redovnica Cecilija, s četvoricom drugih ubijenih svećenika u zadnjem ratu, a i oni koji su umrli od posljedica torture od strane njihovih mučitelja, ozbiljni kandidati da se o njima započne voditi i crkveni proces za njihovu beatifikaciju.
Obodrio je sve nazočne da se i sami potrude što bolje upoznati ove istinske duhovne velikane iz naše domaće sredine, koji i nama imaju što reći svojim primjerom života.
Svi prisutni su i pije i poslije mise imali mogućnost posebno se pomoliti u „spomen sobi“ obnovljene župne kuće, u kojoj su spaljeni ovi Božji službenici.
Nakon mise su se „misari“ još dugo zadržali u zajedničkom razgovoru i „na gozbi ljubavi“. Neki od njih su pohodili i grobove ovih mučenika za groblju sv. Marko u Banjoj Luci, a neki su pohodili i katedralu i kapelu bl. Ivana Merza te se još jednom susreli s biskupom Franjom u dužem razgovoru.
TABB
Banja Luka – Presnače, 13.5.2021.
