Dikasterij za laike, obitelj i život
1. Svjetski dani mladih
Ustanovljenje Svjetskog dana mladih (SDM) nesumnjivo je bila velika proročanska intuicija sv. Ivan Pavla II. koji je ovako objasnio razloge te svoje odluke: »Svi mladi moraju osjetiti da ih Crkva prati. Neka se, dakle, cijela Crkva u čitavome svijetu, u jedinstvu s Petrovim nasljednikom, sve više predano zalaže oko mladih, njihovih tjeskoba i briga, njihovih otvorenosti i nada kako bi odgovorila na njihova očekivanja prenoseći sigurnost koja je Krist, Istinu koja je Krist, ljubav koja je Krist.« [1]
Papa Benedikt XVI. nastavio je tragom svoga prethodnika i u raznim je prigodama otvoreno naglašavao kako su ti susreti dar Božje providnosti za Crkvu, definirajući ih kao »lijek protiv umora od vjere«, »novo, pomlađeno kršćanstvo«, »nova evangelizacija koju se životom potvrđuje«. [2]
I za papu Franju svjetski dani mladih predstavljaju izvanredno snažan misionarski poticaj za čitavu Crkvu, a napose za mlade naraštaje. Samo nekoliko mjeseci nakon izbora, započeo je svoj pontifikat Svjetskim danom mladih u Rio de Janeiru u srpnju 2013. godine, na završetku kojega je rekao da je taj SDM »bio nova etapa hodočašća mladih po kontinentima s križem Kristovim. Ne smijemo nikada zaboraviti – objasnio je – da svjetski dani mladih nisu “vatrometi”, trenuci oduševljenja koji su svrha sebi samima; to su etape dugog putovanja, započetog 1985. na inicijativu pape Ivana Pavla II.«. [3] A zatim je objasnio ono što ima središnju važnost: »imajmo ovo stalno na umu: mladi ne slijede Papu, oni idu za Isusom Kristom, noseći njegov križ. A Papa ih vodi, prati ih na tome putu vjere i nade«. [4]
Kao što je poznato, međunarodna proslava toga događaja obično se održava svake treće godine, svaki put u drugoj zemlji, i na njoj sudjeluje Sveti Otac. Redovita se, pak, proslava tog Dana održava svake godine u partikularnim Crkvama, koje preuzimaju na sebe organizaciju toga događaja.
2. SDM u partikularnim crkvama
Svjetski dan mladih, koji se slavi u svim partikularnim crkvama, od velike je važnosti i vrijednosti ne samo za mlade koji žive u pojedinoj regiji, nego i za čitavu mjesnu zajednicu.
Neki mladi, zbog studija, posla ili novca nemaju priliku sudjelovati na međunarodnim proslavama tih dana. Zato je dobro da svaka partikularna Crkva pruži i njima mogućnost da osobno dožive, premda na mjesnoj razini, taj “blagdan vjere”, događaj koji je snažno iskustvo svjedočenja, zajedništva i molitve, nalik međunarodnima koji su ostavili duboki trag u životu mnogih mladih iz čitavog svijeta.
Istodobno, Svjetski dan mladih koji se obilježava na mjesnoj razini od izuzetne je važnosti za svaku partikularnu Crkvu. Služi senzibiliziranju i izgrađivanju crkvene zajednice u svoj njezinoj složenosti – vjernici laici, svećenici, posvećene osobe, obitelji, odrasli i starije osobe – da bi postala sve svjesnija svojeg poslanja prenošenja vjere novim naraštajima. Opća skupština Biskupske sinode, posvećena temi »Mladi, vjera i razlučivanje zvanja« (2018.), podsjetila je da se čitava Crkva, sveopća i partikularna, i svaki njezin član, moraju osjećati odgovornima za mlade i biti spremni pitanja koja oni postavljaju, njihove želje i poteškoće s kojima se susreću doživjeti kao izazov. Stoga je proslava tih dana mladih na mjesnoj razini izuzetno korisno da se u Crkvi sačuva živa svijest o hitnoj potrebi ići u korak s mladima, prihvaćati ih i strpljivo slušati, naviještajući im snažno i s ljubavlju Riječ Božju. [5]
I upravo je u vezi s proslavom SDM-a na mjesnoj razini, Dikasterij za laike, obitelj i život, u okviru svoje nadležnosti [6] izradio neke pastoralne smjernice za biskupske konferencije, sinode patrijarhijskih crkava i velikih nadbiskupija, dijeceze/eparhije, crkvene pokrete i udruge i, na kraju, ali ne najmanje važno, za mlade iz cijeloga svijeta, tako da se “dijecezanski / eparhijski SDM” može u punini doživjeti kao proslava “za mlade” i “s mladima”.
Ove pastoralne smjernice imaju za cilj potaknuti partikularne crkve da sve više vrednuju dijecezansku proslavu SDM-a i smatraju je dobrom prilikom za planiranje i kreativno provođenje inicijativa iz kojih se zorno vidi da Crkva svoje poslanje s mladima smatra »pastoralnim prioritetom od epohalnog značenja u koji valja uložiti vrijeme, energije i resurse«. [7] Mora se osigurati da mlađi naraštaji osjećaju da su u središtu pastorala i brige Crkve. Mladi, naime, žele biti uključeni i cijenjeni kako bi se osjećali ravnopravnim protagonistima života i poslanja Crkve. [8]
Smjernice koje slijede prvenstveno su namijenjene pojedinim biskupijama, kao odgovarajućem području izražavanja mjesne Crkve. Mora ih se, naravno, prilagoditi različitim okolnostima u kojima se Crkva nalazi i živi u različitim krajevima svijeta, kao što su, na primjer, dijeceze/eparhije pa bile one i male i raspolagale s malo ljudskih i materijalnih resursa. U tim konkretnim slučajevima neka se SDM organizira na razini svake biskupije. Ako je negdje pastoralno prikladnije može se organizirati susret mladih koji će biti zajednički za više susjednih biskupija zajedno, ili pak za na razini koja je viša od biskupije.
3. Proslava SDM-a na mjesnoj razini na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja
Na završetku euharistijskoga slavlja na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, 22. studenoga 2020., papa Franjo odlučio je da se ponovno pokrene proslavu SDM-a u partikularnim crkvama i najavio da se, počevši od 2021. godine, ta proslava, koja se tradicionalno slavila na Cvjetnicu, slaviti na nedjelju na koju pada svetkovina Krista Kralja. [9]
U vezi s tim podsjećamo da je sveti Ivan Pavao II. na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja 1984. godine pozvao mlade na susret povodom Međunarodne godine mladih (1985.) – koja je, zajedno sa sazivanjem Jubileja mladih, u Svetoj godini otkupljenja (1984.) – označila početak dugog puta SDM-a. »Na ovaj blagdan […] – rekao je papa – Crkva naviješta Kristovo kraljevstvo, koje je već prisutno, ali još uvijek tajanstveno raste prema svojemu punom očitovanju. Vi ste, mladi, nezamjenjivi nositelji snage Božjega kraljevstva, vi ste nada Crkve i svijeta«. Tako je, dakle, nastao SDM: na svetkovinu Krista Kralja mladi iz cijeloga svijeta pozvani su »doći u Rim na susret s Papom, na početkom Velikog tjedna, u subotu i na Cvjetnicu«. [10]
Nije teško, naime, dokučiti vezu između Cvjetnice i svetkovine Krista Kralja svega stvorenja. Na Cvjetnicu se spominjemo Isusova ulaska u Jeruzalem kao »krotkoga kralja koji jaše na magarcu« (usp. Mt 21, 5), a mnoštvo je oduševljeno klicalo Mesiji: »Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!« (Mt 21, 9). Evanđelist Luka izrazu “kralj”, koji uzvikuje mnoštvo, izrijekom dodaje “Onaj koji dolazi”, naglašavajući tako da je Mesija također kralj i da njegov ulazak u Jeruzalem na neki način predstavlja kraljevsko ustoličenje: »Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!« (Lk 19, 38).
Kraljevska dimenzija Krista toliko je važna za Luku da se javlja od početka Isusova zemaljskog života i prati cijelu njegovu službu. Prilikom Navještenja, Anđeo navješćuje Mariji da će dijete u njoj začeto primiti od Boga »prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja« (Lk 1,32-33). A u dramatičnom događaju raspeća, dok se drugi evanđelisti ograničavaju na to da spominju uvrede dvojice razbojnika raspetih zajedno s Isusom, Luka predstavlja dirljivi lik »dobrog razbojnika« koji s drva križa moli Isusa: »sjeti me se kad uđeš u kraljevstvo svoje« (Lk 23, 42). Isusove riječi prihvaćanja i opraštanja kao odgovor na ovu molitvu daju shvatiti da je on Kralj koji je došao zato da spasi: »Danas ćeš biti sa mnom u raju« (Lk 23, 43).
Snažni navještaj koji se mora uputiti mladima i koji mora biti u središtu svakog dijecezanskog / eparhijskog SDM-a, dakle, glasi: prihvatite Krista! Prihvatite ga kao Kralja u svoj život! On je Kralj koji je došao spasiti! Bez njega nema istinskoga mira, nema istinskoga unutarnjeg pomirenja i istinskoga pomirenja s drugim ljudima! Bez njegova Kraljevstva i društvo gubi svoje ljudsko lice. Bez Kristova kraljevstva nestaje svako istinsko bratstvo, svaka istinska bliskost s onim koji trpi i pati.
Papa Franjo podsjetio je da u središtu tih dvaju liturgijskih slavlja, svetkovine Krista Kralja svega stvorenja i Cvjetnice, »jest otajstvo Isusa Krista, Otkupitelja čovjeka…« [11]. Srž te poruke, dakle, i dalje glasi: veličina čovjeka proizlazi iz ljubavi koja se zna darivati drugima “sve do kraja”.
Svaka je biskupija / eparhija pozvana slaviti SDM na dan kada se slavi svetkovina Krista Kralja. Želja je, naime, Svetoga Oca da na taj dan sveopća Crkva stavi mlade u središte svoje pastoralne pozornosti, da moli za njih, da čini geste kojima ih se stavlja u prvi plan i daje im se istaknutu ulogu, da promiče komunikacijske kampanje i dr. Bilo bi idealno proslavu (dijecezansku / eparhijsku, regionalnu ili nacionalnu) organizirati na sam dan svetkovine Krista Kralja. Međutim, ako iz različitih razloga to nije moguće, može se organizirati na neki drugi dan.
Tu će proslavu trebati uključiti u širi pastoralni program u kojem SDM predstavlja tek jednu od etapa. [12] Nije slučajno što Sveti Otac preporučuje da »pastoral mladih naprosto mora biti sinodalni, odnosno kadar oblikovati zajednički hod«. [13]
4. Ključni elementi SDM-a
Na Biskupskoj sinodi koja je imala za temu »Mladi, vjera i razlučivanje zvanja« više se sinodskih otaca u svojim interventima dotaklo Svjetskog dana mladih. U vezi s tim u Završnom dokumentu čitamo: »Svjetski dan mladih – taj plod proročke intuicije svetoga Ivana Pavla II., koji ostaje referentna točka i za mlade trećeg tisućljeća – nacionalni i dijecezanski [/eparhijski] susreti igraju važnu ulogu u životima mnogih mladih jer nude živo iskustvo vjere i zajedništva koje im pomaže hvatati se u koštac s velikim životnim izazovima i odgovorno zauzeti svoje mjesto u društvu i crkvenoj zajednici.« [14]
Naglašavajući također da ta okupljanja upućuju »na redovito pastoralno praćenje pojedinih zajednica, gdje se prihvaćanje evanđelja mora produbljivati i pretočiti u životne odluke« [15], u Dokumentu se kaže da ona pružaju »mogućnost zajedničkog hoda u duhu hodočašća, iskusiti bratstvo sa svima, dijeliti radost vjere i rasti u pripadnosti Crkvi.« [16]
Istražimo neke od tih “stožernih točaka” [17] koje moraju biti u središtu svakog SDM-a, također u njegovoj lokalnoj dimenziji, i koje stoga imaju jasnu programsku vrijednost.
a. Dan mladih kao “blagdan vjere”
Proslava SDM-a pruža mladima živo i radosno iskustvo vjere i zajedništva, prostor u kojem se doživljava ljepotu Gospodinova lica. [18] U središtu života vjere je susret s osobom Isusa Krista, pa je dobro da sa svakog SDM-a odjekne poziv svakom mladom čovjeku da se osobno susretne s Kristom i uđe u osobni razgovor s njim. »To je blagdan vjere, gdje se složnim glasom Gospodinu uzdižu hvale, pjeva, sluša Božju riječ i ostaje u tišini klanjanja: sve je to vrhunac SDM-a«. [19]
U tome smislu, program međunarodnog SDM-a (u smislu kerigmatike, formacije, svjedočenja, sakramenata i umjetničkog stvaralaštva) može nadahnuti mjesne stvarnosti koje ih mogu prilagoditi na kreativan način. Posebno visoko treba cijeniti trenutke euharistijskog klanjanja u tišini, kao čin vjere par excellence, i pokornička bogoslužja kao povlašteni prostor susreta s Božjim milosrđem.
Treba, k tome, imati na umu da tijekom svakog SDM-a zanos prirođen mladima i oduševljenje kojim čine sve čega se late i koji također karakterizira način na koji žive svoju vjeru, potiče i oživljava vjeru čitavog Božjeg naroda. Sabrani evanđeljem i pozvani doživjeti iskustvo Gospodina, mladi često postaju hrabri svjedoci vjere, a to SDM kao događaj svaki put čini iznenađujućim i jedinstvenim.
b. Dan mladih kao “crkveno iskustvo”
Važno je da dijecezanska / eparhijska proslava SDM-a pruži priliku mladima da steknu iskustvo crkvenog zajedništvo i da u njima poraste svijest da su sastavni dio Crkve. Prvi oblik uključivanja mladih trebao bi biti taj da ih se sluša. U pripremi dijecezanskog / eparhijskog Dana treba pronaći prikladne načine i vremena da se glas mladih čuje unutar struktura postojećih zajednica kao što su dijecezanska / eparhijska i međubiskupijska / međueparhijska vijeća, prezbiterska vijeća i mjesna biskupska vijeća… Ne zaboravimo da su oni mlado lice Crkve!
Uz mlade, neka svoje mjesto pronađu razne karizme prisutne u okružju. Od temeljne je važnosti da organizacija dijecezanskih / eparhijskih proslava SDM-a bude zajednička i složna, da uključuje predstavnike različitih staleža, predlažući sinodalni rad, kao što Sveti Otac preporučuje u pobudnici Christus vivit: »Nošeni tim duhom moći ćemo kročiti prema sudioničkoj i suodgovornoj Crkvi koja je sposobna prepoznati vrijednost svojega bogatstva različitosti, zahvalno prihvaćajući također doprinose vjernikâ laikâ, uključujući doprinos mladih i žena, zatim posvećenih osoba kao i skupinâ, udruženjâ i pokretâ. Nitko ne smije biti isključen ili se držati po strani« [20] Na taj će način biti moguće okupiti i koordinirati sve žive snage partikularne Crkve, a i probuditi one koje su “uspavane”.
U vezi s tim, prisutnost mjesnog biskupa i njegova spremnost da bude među mladima predstavlja za njih veliki znak ljubavi i bliskosti. Nerijetko je za neke mlade proslava dijecezanskog / eparhijskog SDM-a prilika da se sretnu i razgovaraju sa svojim pastirom. Papa Franjo potiče ovaj pastoralni stil bliskosti u kojemu »treba dati prednost jeziku bliskosti, jeziku nesebične, relacijske i egzistencijalne ljubavi koja dotiče srce, zahvaća život i budi nadu i želje«. [21]
c. Dan mladih kao “misionarsko iskustvo”
Pokazalo se da je SDM na međunarodnoj razini izvrsna prilika koja se pruža mladima da dožive misionarsko iskustvo. To bi također trebao biti slučaj s dijecezanskom / eparhijskom proslavom. Kao što je rekao papa Franjo: »pastoral mladih uvijek mora biti misijski pastoral.« [22]
U tome smislu mogu se organizirati misije u kojima su mladi pozvani posjećivati ljude u njihovim domovima, noseći im poruku nade, riječi utjehe ili jednostavno biti spremni ih poslušati. [23] Oslanjajući se na svoj entuzijazam, mladi – tamo gdje je to moguće – mogu također biti aktivni promicatelji javne evangelizacije, uz pjesmu, molitvu i svjedočenje, na onim ulicama i trgovima gdje se susreću njihovi vršnjaci, jer su mladi najbolji evangelizatori mladih. Sama njihova prisutnost i njihova radosna vjera sami po sebi predstavljaju “živi navještaj” Radosne vijesti koja privlači druge mlade.
Također treba poticati promicanje aktivnosti u kojima mladi mogu steći iskustvo volonterstva, besplatnoga služenja i sebedarja. Ne treba zaboraviti da u nedjelju koja prethodi svetkovini Krista Kralja svemira, Crkva slavi Svjetski dan siromaha. Ima li bolje prilika za promicanje inicijativâ u kojima mladi daruju svoje vrijeme, vlastite snagu najsiromašnijima, marginaliziranima i onima koji su odbačeni od društva!? Na taj se način mladima pruža prilika da postanu »predvodnici revolucije ljubavi i služenja, sposobni suprotstaviti se patologijama konzumerističkog i plitkog individualizma.« [24]
d. Dan mladih mora kao “prigoda za razlučivanje poziva” i “poziv na svetost”
Unutar snažnog iskustva, crkvene i misionarske, vjere prioritet treba dati dimenziji zvanja. Postupni je to pristup koji mladima ponajprije omogućuje shvatiti da je čitav njihov život pred Bogom koji ih ljubi i poziva. Bog ih je prije svega pozvao na život, poziva ih neprestano na sreću, poziva ih da ga upoznaju i da slušaju njegov glas, a nadasve da prihvate njegova Sina Isusa kao svojega Učitelja, svojega prijatelja i svojega Spasitelja. Prepoznati i suočiti se s tim “temeljnim pozivima” predstavlja prvi veliki izazov za mlade, jer, kad ih se uzme zaozbiljno, ti prvi Božji “pozivi” već usmjeravaju prema zahtjevnim životnim izborima: prihvaćanje života kao Božjega dara, koji, dakle, valja živjeti u povezanosti s Njim, a ne na autoreferencijalan način; zatim izbor kršćanskog načina života na polju čuvstava i društvenih odnosa; izbor studija, posla i cijele svoje budućnosti na način da bude potpuno u skladu s prijateljstvom s Bogom koje se prigrlilo i koje se želi sačuvati; odluka da se cio svoj život učini darom za druge koji će se živjeti u služenju i nesebičnoj ljubavi. Često se radi o radikalnim izborima, kao odgovor Bogu koji poziva, koji daju presudni smjer čitavom životu mladih. »Život je – objasnio je papa Franjo mladima – […] vrijeme snažnih, odlučnih, neprolaznih odluka. Trivijalne odluke dovode do trivijalnog života, velike odluke život čine grandioznim« [25]
Unutar ovog šireg “horizonta zvanja” ne treba se isto tako bojati predložiti mladima neizbježni izbor životnog stanja koje je spojivo s pozivom koji Bog upućuje svakom od njih, bilo da je to poziv na svećeništvo ili posvećeni život, također u monaškom obliku, ili pak na brak i obitelj. U tome smislu može biti od velike pomoći uključivanje u taj događaj sjemeništaraca i bogoslova, posvećenih osoba, bračnih parova i obitelji koji svojom prisutnošću i svjedočenjem pomažu potaknuti u mladima prava pitanja o njihovu pozivu i želji da se daju u potragu za “velikim planom” koji Bog ima za njih prema svojoj namisli. Na osjetljivom putu koji vodi do sazrijevanja tih izbora, mlade treba pratiti i mudro ih savjetovati. A kad dođe vrijeme za to, treba ih poticati da odlučno donesu osobni izbor, uzdajući se u Božju pomoć, a ne da se stalno kolebaju.
Svaki izbor zvanja trebao bi se temeljiti na još temeljnijem pozivu, a to je poziv na svetost. SDM bi trebao pomoći da u mladima odjekne poziv na svetost [26] kao istinski put do sreće i osobnog ispunjenja. Svetost je to “po mjeri” povijesti i osobnosti svake mlade osobe, bez postavljanja ograničenja tajanstvenim putovima koje Bog sprema za svakog pojedinog mladića i djevojku i koji mogu dovesti ili do herojskih priča o svetosti – kao što je to bio i još je uvijek slučaj kod mnogih mladih ljudi – ili na onu “svetost iz susjedstva” iz koje nitko nije isključen. Korisno je zato cijeniti bogatu baštinu svetaca mjesne i sveopće Crkve, starije braće u vjeri čiji životi nas uvjeravaju da je put svetosti ne samo moguć i dostižan nego i pruža veliku radost.
e. Dan mladih kao “hodočasničko iskustvo”
SDM je, od samog svog početka, bio veliko hodočašće. Hodočašće kroz prostor – od gradova, zemalja i kontinenata do mjesta izabranog za susret s Papom i drugim mladima – i hodočašće kroz vrijeme – od jednog naraštaja mladih do drugoga, koji je od ovog prvog “preuzeo palicu” – koje je duboko obilježilo posljednjih 35 godina života Crkve. Mladi SDM-a su, dakle, narod hodočasnikâ. Nisu lutalice koje besciljno tumaraju, već ujedinjeni narod, hodočasnici koji “putuju zajedno” prema cilju, prema susretu s Onim koji jedini može dati smisao njihovu životu, Bogom koji je postao čovjek koji poziva svakog mladog čovjeka da bude njegov učenik, da ostavi sve i “ide za njim”. Logika hodočašća zahtijeva da se uzme sa sobom samo ono najnužnije i poziva mlade da ostave iza sebe udobne i prazne sigurnosti i usvoje stil putovanja koji je trezven i gostoljubiv, otvoren za Providnost i “Božja iznenađenja”, stil koji uči svladati sebe sama i uhvatiti se u koštac s izazovima koji se javljaju na putu.
Proslava dijecezanskog / eparhijskog SDM-a može predložiti konkretne načine zahvaljujući kojima mladi mogu doživjeti stvarno i osobno hodočašće. Naime, onu vrstu iskustava koja potiču mlade da napuste svoje domove i krenu na putovanje, na kojem će upoznati i iskusiti “svu tegobu dana i žegu”, umor tijela i duhovnu radost. Često se, naime, na tim zajedničkim hodočašćima otkriva nove prijatelje, doživljava ushićenost zbog zajedničkih ideala dok se zajedno gleda prema istom cilju, pruža uzajamnu potporu u teškoćama, radost dijeljenja onoga malo što imamo. Sve je to od vitalne važnosti u današnjim vremenima u kojima su mnogi mladi u opasnosti da se izoliraju u virtualne i nestvarne svjetove, daleko od prašine “putova svijeta”. Oni su lišeni dubokog zadovoljstva koje rađa naporno i strpljivo postizanje željenog cilja, ne jednostavnim “klikom”, nego ustrajnošću i upornošću duše i tijela. U tome smislu, dijecezanski / eparhijski dan mladih dragocjena je prigoda za mlade naraštaje da otkriju lokalna svetišta ili druga značajna mjesta za pučku pobožnost, imajući na umu da »različita očitovanja pučke pobožnosti, osobito hodočašća, privlače mlade ljude koji se ne uključuju lako u crkvene strukture i ona predstavljaju konkretan znak vjere u Boga.« [27]
f. Dan mladih kao “iskustvo sveopćeg bratstva”
SDM mora biti prilika za susret mladih općenito, a ne samo mladih katolika. »Svaka mlada osoba ima što reći drugima, ima nešto reći odraslima, ima nešto reći svećenicima, redovnicama, biskupima i Papi!« [28].
U tome smislu, dijecezanska / eparhijska proslava SDM-a može biti pravo vrijeme za zbližavanje i razgovor sa svim mladim ljudima koji žive na određenom teritoriju, bez obzira na njihovu vjeru, svjetonazor ili uvjerenja. Svaka mlada osoba trebala bi se osjećati pozvanom da u tome sudjeluje i da bude toplo prihvaćena. Potrebno je »izgrađivati pastoral mladih koji može stvarati prostore uključivanja gdje će biti mjesta za sve mlade i gdje će se zbiljski pokazati da smo Crkva čija su vrata svima otvorena.« [29]
5. Aktivno sudjelovanje mladih
Kao što smo već naglasili, važno je da oni koji rade u pastoralu mladih sve više paze na to da se mlade uključi u sve faze pastoralnih priprema i planiranja SDM, u skladu sa sinodsko-misionarskim stilom, cijeneći njihovu kreativnost, jezik i metode djelovanja primjerene njihovoj dobi. Tko poznaje jezik i probleme svojih vršnjaka bolje od njih samih? Tko je sposobniji od njih doprijeti do njih kroz umjetnost, putem društvenih mreža itd.?
Svjedočenje i iskustvo mladih koji su ranije sudjelovali na međunarodnom SDM-u zaslužuju istaknuto mjesto u pripremi dijecezanskog / eparhijskog događaja.
U nekim partikularnim crkvama, mlade koji su sudjelovali na nekom od međunarodnih SDM-a ili koji su pomagali u organiziranju inicijativa namijenjenih mladima na nacionalnoj i dijecezanskoj / eparhijskoj razini uključivalo se u osnivanje pastoralnog tima mladih u najrazličitijim područjima: župskom, dijecezansko / eparhijskom, nacionalnom itd. To pokazuje da kad se mladi osobno uključe i preuzmu glavnu ulogu u provedbi stvarno značajnih događaja, oni s velikom lakoćom prihvaćaju ideale koji su nadahnuli te događaje kao svoje vlastite, umom i srcem shvaćaju njihovo značenje, oduševljavaju se za njih i spremni su posvetiti vrijeme i energiju dijeljenju tog događaja s drugima. Snažna iskustva vjere i služenja često dovode do spremnosti za sudjelovanje u redovnom pastoralu mjesne Crkve.
Ponovno želimo potvrditi da moramo imati hrabrosti uključiti mlade i povjeriti im aktivne uloge. I to kako one mlade koji dolaze iz raznih pastoralnih stvarnosti prisutnih u biskupiji, tako i one koji ne pripadaju nijednoj zajednici, skupini mladih, udruzi ili pokretu. SDM na dijecezanskoj / eparhijskoj razini može biti prekrasna prilika za isticanje bogatstva mjesne Crkve, izbjegavajući da se mladi koji su manje prisutni i manje “aktivni” u već konsolidiranim pastoralnim strukturama osjećaju isključenima. Svi se moraju osjećati “posebnim uzvanicima”, svi se moraju osjećati prihvaćenima i voljenima u svojoj neponovljivoj jedincatosti te ljudskom i duhovnom bogatstvu. Na taj način taj dijecezanski / eparhijski događaj može biti zgodna prilika za poticanje i prihvaćanje svih onih mladih koji možda traže svoje mjesto u Crkvi, a još ga nisu pronašli.
6. Godišnja poruka Svetog Oca za SDM
Svake godine prije dijecezanske / eparhijske proslave SDM-a Sveti Otac objavljuje Poruku mladima. Zato je dobro da pripremni sastanci i sam dijecezanski / eparhijski SDM budu nadahnuti riječima koje je Sveti Otac uputio mladima, posebno biblijskim odlomkom predloženim u Poruci.
Bilo bi, usto, važno da mladi Riječ Božju i riječi Crkve čuju “uživo” s usana ljudi koji su im bliski, ljudi koji jako dobro poznaju njihov karakter, povijest, ukuse, teškoće i borbe, očekivanja i nade. Oni znaju kako najbolje primjenjivati biblijske i tekstove Učiteljstva Crkve na konkretne životne prilike u kojima se nalaze mladi koje imaju pred sobom. To posredovanje, koji se odvija u katehezi i dijalogu, također će pomoći mladima da znaju razaznati one specifične načine na koje i sami mogu svjedočiti Božju riječ koju su čuli i živjeti je u svakodnevnom životu, uosobiti je u obitelji, na radnome mjestu ili studiju i među prijateljima.
Smjer predložen u toj Poruci, koji ima za cilj pratiti put sveopće Crkve zajedno s mladima, mora se objasniti mudro i s velikom kulturnom osjetljivošću, vodeći računa o mjesnoj stvarnosti. Mogao bi također biti nadahnuće za pastoral mladih mjesne Crkve, ne zaboravljajući dvije važne linije djelovanja koja je naznačio papa Franjo, a to su traženje i rast. [30]
Ne smije se isključiti mogućnost da se tu Poruku prenosi i posredstvom različitih umjetničkih izraza i inicijativâ socijalnog karaktera, na što je pozvao papa Franjo u svojoj poruci za XXXV. SDM-a: »[ponudite] svijetu, Crkvi i drugim mladima nešto lijepo na duhovnom, umjetničkom i društvenom polju« [31]. Njezin bi se sadržaj, k tome, mogao preuzimati i u drugim važnim momentima pastoralne godine kao što su misijski mjesec, mjesec posvećen Božjoj riječ ili zvanjima, uvijek vodeći računa o uputama pojedine biskupske konferencije.
I na kraju, ali ne manje važno, Poruka Svetog Oca mogla bi poslužiti kao tema mnogih drugih susreta mlade, koje predlože oni koji rade u pastoralu mladih u mjesnoj Crkvi, udruge ili crkveni pokreti.
7. Zaključak
Proslava SDM-a na dijecezanskoj / eparhijskoj razini nedvojbeno predstavlja važnu etapu u životu svake partikularne Crkve, povlašteni trenutak susreta s mlađim naraštajima, oruđe evangelizacije svijeta mladih i dijaloga s njima. Ne zaboravimo da »Crkva ima toliko toga reći mladima, a i mladi imaju mnogo toga reći Crkvi«. [32]
Pastoralne smjernice sadržane na ovim stranicama zamišljene su kao pomoćno sredstvo koje predstavlja idealne motivacije i moguće praktične provedbe kako bi se SDM na dijecezanskoj / eparhijskoj razini pretvorio u priliku za otkrivanje potencijala za dobro, velikodušnost, žeđ za istinskim vrijednostima i velikim idealima koje svaka mlada osoba nosi u sebi. Zato još jednom potvrđujemo koliko je važno da partikularne Crkve posvete posebnu pažnju proslavi dijecezanskog / eparhijskog dana mladih, kako bi se mogao pravilno vrednovati. Ulagati u mlade znači ulagati u budućnost Crkve, to znači promicati zvanjâ i pokretati na učinkovit način daljnju pripreme za obitelji sutrašnjice. Zato je to bitna zadaća svake mjesne Crkve, a ne tek aktivnost koja se pridodaje drugima.
Povjeravamo Blaženoj Djevici Mariji hod pastorala mladih u čitavome svijetu. Marija, kao što nas lijepo podsjeća papa Franjo u svojoj pobudnici Christus vivit, »gleda ovaj hodočasnički narod, narod mladih koje ljubi, koji je traže u tišini unatoč tome što na putu ima toliko buke, brbljanja i rastresenosti. No pred očima Majke ima mjesta samo za tišinu punu nade. I tako Marija ponovno osvjetljava našu mladost.« [33]
Sveti otac Franjo dao je svoje odobrenje
za objavljivanje ovog dokumenata
Iz Vatikana, 22. travnja 2021.
Na obljetnicu povjeravanja Križa SDM-a mladima
Kardinal Kevin Farrell
Prefekt
Alexandre Awi Mello, I. Sch.
Tajnik
________________________
[1] Ivan Pavao II., Govor Kardinalskom zboru, Kuriji i Rimskoj prelaturi prigodom božićnog čestitanja, u “Insegnamenti” VIII, 2 (1985), str. 1559-1560.
[2] Usp. Benedikt XVI., Govor Svetoga Oca uzoritoj gospodi kardinalima, Rimskoj kuriji i papinskoj obitelji prigodom božićnog čestitanja, u “Insegnamenti” VII, 2 (2011), str. 951-955.
[3] Franjo, Angelus, u “Insegnamenti” I, 2 (2013), str. 155.
[4] Ibidem.
[5] Usp. Završni dokument XV. opće skupštine Biskupske sinode, 4. U nastavku će se za taj dokument koristiti kratica ZD.
[6] Dikasterij za laike, obitelj i život »izražava posebnu revnu skrb Crkve za mlade, promičući njihov protagonizam usred izazova današnjeg svijeta. Podupire inicijative Svetog Oca na području pastorala mladih i stavlja se u službu biskupskih konferencija, međunarodnih pokreta i udruga mladih, promičući njihovu suradnju i organizirajući međunarodne susrete. Snažni trenutak njegova djelovanja je priprema svjetskih dana mladih« (Statut, čl. 8).
[7] ZD 119.
[8] Usp. Ibidem.
[9] Usp. Franjo, Homilija na misi na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u “L’Osservatore Romano”, 23. studenoga 2020., str. 6. Predlaže se da se Svjetski dan mladih održava na isti datum kad i svetkovina Krista Kralja također u crkvama čiji obred ne predviđa takvu jednu proslavu ili koje je slave drugog datuma. Njihovi ordinariji imaju, ipak, pravo odlučiti drugačije.
[10] Ivan Pavao II., Angelus, u “Insegnamenti” VII, 2 (1984), str. 1298.
[11] Franjo, Homilija na misi na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u “L’Osservatore Romano”, cit. čl.
[12] ZD 142.
[13] Franjo, pos. apost. pob. Christus vivit (ChV), 206.
[14] ZD 16.
[15] Ibidem.
[16] Ibidem, 142.
[17] Za dublje proučavanje doprinosâ SDM-a duhovnom hodu mladih, pogledati: Benedikt XVI., Obraćanje Svetog Oca uzoritim kardinalima, Rimskoj kuriji i Papinskoj obitelji prigodom božićnog čestitanja (Discorso del Santo Padre agli Em.mi Signori Cardinali, alla Curia Romana e alla Famiglia pontificia, per la presentazione degli auguri natalizi), u “Insegnamenti”, nav. dj.; Franjo, Opća audijencija, u “Insegnamenti” I, 2 (2013), str. 209-211.
[18] Usp. ZD 16 i 142.
[19] Franjo, Opća audijencija, u “Insegnamenti” I, 2 (2013), str. 210.
[20] ChV 206.
[21] ChV 211.
[22] ChV 240.
[23] Usp. ChV 240.
[24] ChV 174.
[25] Franjo, Homilija na misi na Svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u “L’Osservatore Romano”, nav. čl.
[26] Usp. Franjo, Apost. pob. Gaudete et exsultate, 2.
[27] ChV 238.
[28] Franjo, Govor na molitvenom bdjenju u pripravi za Svjetski dan mladih, u “L’Osservatore Romano”, 10.-11. travnja 2017., str. 7.
[29] ChV 234.
[30] Usp. ChV 209.
[31] Franjo, Poruka za XXXV. Svjetski dan mladih, u “L’Osservatore Romano”, 6. ožujka 2020, str. 8.
[32] Ivan Pavao II., Post. apost. pob. Christifideles laici, 46.
[33] ChV 48.
IKA
Vatikan, 17. lipnja 2021.
