Prigodom radosnog događaja za župnu zajednicu u Drvaru, blagoslova kamena temeljca za novi župni pastoralni centar, najmlađi vjeroučenici su napisali biskupu Franji i župniku Davoru „PISMO ZAHVALE“ kojemu su priložili i veći broj svojih crteža svoje župne crkve o kojoj zajedno sa svojim roditeljima sanjaju. Pismo donosimo u cijelosti:
PISMO ZAHVALE
Poštovani biskupe Franjo, naš dragi župniče…
Ovo su riječi iz naših malih srdaca. Mi, djeca, smo kršteni u župi svetoga Josipa, neki odrasli su primili i druge sakramente u ovoj crkvi, da, crkvi. .. Mi, još malena djeca smo odrasli i navikli na tu svoju žutu crkvu i zvonik koji nije zvonio. Nismo se ni pitali za razloge, jer mi smo još djeca, to je za odrasle. Išli smo za blagdane u krajeve iz kojih potječemo i divili smo se crkvama, velikim, sa nekim slikama na prozorima i klupama u dva reda i zvonu koje je baš glasno zvonilo. Sve nas je to znalo zbuniti. Gledali smo kako u tim crkvama ne ministriraju ama baš sva djeca. A, mi, mi trčimo odmah u sakristiju, ama baš svi. .. Oni imaju crkvene zborove i orguljaše koji baš lijepo sviraju. Malo smo osjećali tugu jer mi to nemamo u našoj crkvi. Onda smo se sjetili koliko je samo naša crkva lijepa. Imamo mnogo razloga da se osjećamo ponosno. Evo i zašto: naša crkva imam mnogo više klupa i nekako su baš zanimljivo poreda ne. Imamo i pozornicu pored sakristije, pa tu izvodimo priredbe za svetog Nikolu imamo u podrumu kripte .E tu su tek naše zabave u duhu vjere. Baš smo bogati! Onda nam je jednoga dana župnik don Davor rekao da ovo nije naša prava crkva nego prenamijenjen prostor i da svaki dan molimo po jedan Očenaš da dočekamo dan kada ćemo imati svoju crkvu. Tako smo i počeli. Svaki dan po jedan Očenaš. Onda smo prije dvije godine pomagali čistiti crkveno zemljište. Našoj sreći nije bilo kraja. Noć prije toga nismo spavati od radosti. Ujutro su iz kuhinja mirisala peciva, pite i kolači koje su napravile naše mame. I učiteljica Ivana je donijela kiflice i palačinke, kako se samo toga sjetila?
Svi smo zajedno jeli poslije nama baš zanimljivog dana. Mnogo puta smo razgovarali, mi, djeca, i zamišljali kako će izgledati ta nova, naša crkva. Svoje vizije smo stavili na papire i nacrtali je, svatko po svojoj mašti. Ma, nema veze ako nismo pogodili. Mi smo maštali, crtali i molili se za našu crkvu. Znali smo mi da će dragi Bog uslišiti naše molitve. Mi smo njegova djeca! Predajemo vam naše crteže i ovo pismo zahvale jer ste nam danas uveličali ovaj veliki dan i molimo zagovor svetoga Josipa, zaštitnika naše župe. Danas pada naš prvi kamen temeljac za našu crkvu. Mi obećavao i da ćemo biti onaj jedan kamen “zaglavni” kako je rekao naš Isus. Danas osjećamo radost u našim srcima. Hvala Vam biskupe Franjo na dolasku. Hvala i Vama župniče Davore što ste nam ukazali kako molitva čini čuda. Vole Vas vaša djeca iz župe svetog Josipa u Drvaru.
TABB
Drvar, 23. ožujka 2021.
