POZDRAV I UVODNA RIJEČ BISKUPA KOMARICE NA GODIŠNJICU UTEMELJENJA EUROPSKI CENTRA ZA MIR I SURADNJU „MARIJA ZVIJEZDA“ I 40. OBLJETNICU MEĐUNARODNOG DANA MIRA

U utorak 21. rujna 2021., na 40. obljetnicu Međunarodnog dana mira, kojega je ustanovila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, Europski centar za mir i suradnju „Marija Zvijezda“ u naselju Trapisti (Delibašino Selo) u predgrađu Banje Luke prigodnim programom obilježena je godišnjica utemeljenja ovog Centra. Prisutnima je svoj pozdrav i uvodnu riječ uputio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, a prenosimo ga u cijelosti:

Poštovana ministrice Vlade RH gđo Tramišak,
Poštovana šefice banjočučke kancelarije Visokog predstavnika u BiH, ambasadorice Beretz,
Poštovani generalni konzule RH gospodine Piličiću,
Poštovani župane brodsko-posavske županije dr.Marušiću
Poštovani generalni tajniče Međunarodne Paneuropske Unije akademiče Barišiću,
Poštovani gradonačelniče Grada Banjaluke g. Stanivukoviću,
Poštovani voditelji Renovabisa- Djela njemačkih katolika za pružanje pomoći,
Poštovani člane i tajniče kuratorija Europskog Centra „Marija Zvijezda“ gospodine Raab,
Poštovani članovi Paneuropskih Unija Hrvatske, BiH i Njemačke,
Poštovani izaslaniče banjolučkog muftije Murisu-efendijo,
Poštovani generalni tajniče BK BiH mons.Tomaševiću,
Poštovana predsjednice i članu njemačko-hrvatskog društva iz Donje Saksonije gđo Engeling i gdine Eicholz,
Poštovani članovi Komisije „Pravda i mir“ BK BiH,
Poštovani suradnici i prijatelji Europskog Centra iz BiH, Hrvatske i Njemačke,
Poštovani predsjedniče i dopredsjedniče udruge Nazaret i HKD Napredak,
Cijenjeni predstavnici medija iz naše zemlje i inozemstva,
Draga braćo svećenici, đakoni i redovnici,
Cijenjene dame i gospodo,

-U svojstvu utemeljitelja „Kuće susreta“ i u njoj Europskog Centra za mir i međureligijsku suradnju „Marija Zvijezda“ – i ujedno u svojstvu kopresjedavajućeg Kuratorija spomenutog Centra – izražavam svima Vama srdačnu dobrodošlicu i iskrenu zahvalnost, za Vašu nazočnost na ovom našem današnjem – u određenom smislu – jedinstvenom skupu.

-Vaša nazočnost je tim značajnija, jer ona ujedno pokazuje Vašu iskrenu podršku jednom – dobronamjerno i plemenito – zamišljenom projektu u našem gradu i zemlji – pa i u širem našem okruženju. Taj projekat je i potreban i obećavajući za mnoge naše sugrađane i suvremenike.

-Dopustite mi da Vas ukratko upoznam o čemu je riječ.

1. Službeni nauk Katoličke Crkve, izražen u dokumentima drugog Vatikanskog Koncila, potiče sve nas članove Crkve:

-da dijelimo i radost i nadu i žalost i tjeskobu zajedno s našim suvremenicima, osobito sa siromašnima i svima onima koji trpe;

-da se s poštivanjem i ljubavlju povezujemo sa svim ljudima i narodima;

-da se suživljavamo s njihovim narodnim i vjerskim predajama;

-da budno pratimo duboku preobrazbu koja se zbiva u tim narodima;

-da upoznajemo ljude među kojima živimo i s kojima saobraćamo i da sami – iskrenim i strpljivim dijalogom – naučimo kakvo je bogatstvo darežljivi Bog udijelio narodima. (usp.GS 1; AG 11)

2. Duh i sadržaj ovih smjerodavnih riječi suvremenog nauka Crkve, stotinu godina prije nego što su one bile napisane, započeli su upravo u ovom gradu i na ovom blagoslovljenom mjestu primjenjivati u konkretnoj svakodnevnoj praksi, članovi tada malobrojne zajednice katoličkih redovnika-monaha-trapista, pristiglih iz njemačkog govornog područja. Predvodio ih je izuzetni vizionar i istinski apostol življenog Evanđelja o. Franz (Franjo) Pfanner. Rodom iz zapadnoaustrijske savezne pokrajine Voralberg, s višegodišnjim svećeničkim i redovničkim iskustvom stečenim u svom rodnom kraju, u njemačkoj saveznoj pokrajini Donja Rajna, te u vječnom gradu Rimu, stigao je, nakon jednogodišnjeg službovanja u Zagrebu, u ovaj grad i kraj, koji je tada bio pod višestoljetnom otomanskom vlašću.

Dragocjeno stablo europske prosvjete, kulture, civilizacije i ekonomije koje je te davne 1869 godine posađeno na ondašnjim obalama rijeke Vrbasa, brzo se i vrlo plodno razvilo u jedinstvenu – na području cijele jugoistočne Europe – s ničim usporedivu duhovno-kulturno-civilizacijsku instituciju. Ono je neumornim i požrtvovnim zalaganjem sve brojnijih članova trapističke zajednice – tijekom vremena pristiglih iz čak 16 europskih zemalja i povećanih čak do broja 250 – urodilo u 70ak godina njihova slobodnog djelovanja izuzetne, mnogovrsne dragocjene plodove i polučilo ogromne rezultate u korist općeg dobra mnogih tisuća ljudi, osobito mladih, iz ovog grada, kraja ali i iz šire regije, odnosno susjednih zemalja.

-Nažalost, dolaskom – prije sedam i pol desetljeća -protucrkvenog i antieuropskog političkog sistema u ovaj grad i kraj bezočno i bezobzirno je započelo sustavno uništavanje i otuđivanje cjelokupnog dotadašnjeg velikog i dragocjenog ploda nesebičnog rada članova tadašnje opatije „Marija Zvijezda“, tada najveće u Trapističkom Redu.

-Jedinstvena, u ovom dijelu kontinenta, dragocjena baština europske civilizacije, kulture, prosvjete i odgoja, vapi i pred našom generacijom da je spasimo i predamo za korist budućim generacijama ovdašnjih žitelja. Doista je krajnje vrijeme da se svi mi, koji do te i takve baštine išta držimo, udružimo u njenom spašavanju i revitalizaciji.

3. U zadnje vrijeme je od strane vodstva Katoličke Crkve aktualni banjolučki biskup dodatno ovlašten i zadužen da onu ostavštinu opatije odn. samostana „Marija Zvijezda“ koja se sada nalazi u vlasništvu Crkve, kao i onu, koju pravno treba ponovno vratiti Crkvi, učini što upotrebljivijom za Crkvu i za njezino konstruktivno djelovanje u ovom dijelu zemlje i europskog kontinenta. A baština redovnika- trapista je od samih svojih početaka – prije više od 150 godina – kako čusmo, snažno obilježena europskim civilizacijskim, kulturnim i ekonomskim karakterom.

-Upravo se ta baština, na ovom mjestu, nalazeći se na graničnom području, između država članica sadašnje Europske Unije i onih na jugoistoku europskog kontinenta, koje također žele postati članice, a koje su izložene i drugim višestrukim izvaneuropskim utjecajima, pokazuje veoma prikladnim za međusobne – u praksi lako ostvarive – susrete različitih etničkih, religijskih i svjetonazorskih grupacija, osobito onih kojima je na srcu ideja zajedničke izgradnje pravednog i trajnog mira i zajedničkog života u razumljivoj međusobnoj različitosti. A to je aktualno i potrebno, osobito u ovoj zemlji, čiji stanovnici još uvijek veoma trpe od brojnih negativnih posljedica nesređene poratne političke, pravne i ekonomske atmosfere, koja rađa mnogovrsnom nepravdom, beznađem, zbunjenošću, bezvoljnošću, siromaštvom i željom za napuštanjem zemlje.

Još prije 16 godina (2005) osnovali smo u – u našem gradu – uz pomoć prijatelja i dobročinitelja iz Njemačke, Europsku akademiju Banjolučke biskupije. Ona je bila zamišljena kao zametak Europskog Centra, kojega smo planirali malo iza toga ostvariti i izgraditi upravo u „Mariji Zvijezdi“. Uslijed konstantnog – još uvijek aktualnog – pomanjkanja političke volje od strane najodgovornijih političkih dužnosnika u zemlji – domaćih i stranih – da se Katoličkoj Crkvi vrati barem onaj dio bespravno uzurpirane – ne one daleko veće nacionalizirane(!) – imovine „Marija Zvijezde“, formalno osnivanje Europskog Centra za mir i međuetničku i međunarodnu suradnju se ostvarilo, tek prošle 2020 godine, uz obilježavanje 195- obljetnice rođenja utemeljitelja „Marija Zvijezde“ – Sluge Božjeg o. Franje (Franza) Pfannera.

-Danas, ovim skromnim, ali znakovitim programom, obilježavamo 1. godišnjicu postojanja Centra.

Da se – unatoč ne malim preprekama zbog aktualne Covid pandemije – ipak dosta toga uradilo s Centrom i za Centar – i što se sve uradilo – to ćemo saznati iz izlaganja koja će domalo uslijediti.

4. Božja je Providnost htjela, da se – upravo na današnji dan, 21 rujna (septembra)- obilježava i Međunarodni Dan mira. Njega je prije 40 godina (1981) utemeljila Opća skupština Ujedinjenih naroda, sa svrhom obilježavanja i jačanja ideala mira među narodima i državama svijeta.

Obilježavanje ovog Dana trebalo bi biti označeno konkretnim poticajima pojedincima, organizacijama, zajednicama, udrugama i narodima da prikladnim zajedničkim programima šire i produbljuju poruku i ideju mira među svim ljudima, pripadnicima raznih vjerskih, etničkih i svjetonazorskih grupa i zajednica.

-Želim – u ovom kontekstu – podsjetiti da je još 1968 godine tadašnji papa Pavao VI, u međuvremenu svetac Katoličke Crkve, ustanovio Svjetski dan mira i molitve za mir, koji se obilježava na Novu godinu, 1.sječnja (januara).

-Od tada se svake godine – od strane pape nudila jedna konkretna tema za razmišljanje i djelovanje stotinama milijuna – ne samo članovima Katoličke Crkve, nego i brojnim drugim dobronamjernim i miroljubivim ljudima diljem svijeta, uključujući i sve svjetske državnike.

-Skoro redovito se tijekom protekle 53 godine u tim temama pojavljivalo – kao svojevrsna, „zlatna nit“: – naglašavanje 4 nužna „stupa“ za ostvarenje pravednog i trajnog mira: -pravednost, istina, djelotvorna solidarnost i sloboda.

-Ostvarenje istinskog mira nam često ne polazi za rukom, jer ga mi promatramo prije svega kao jednu strukturu koja se mora nametnuti izvana, a ne kao jedan proces, kojega se mora iznutra njegovati i kultivirati.

Ne može se ostvariti pravedni i trajni mir ondje gdje se ne cijeni, gdje se prezire čovjekovo dostojanstvo, i legitimna prava jednog naroda ili jedne zajednice.

-Kao katolici, mi znademo da dijelimo s drugim kršćanima mnoga uvjerenja s obzirom na vrijednost i potrebu mira.

-S pripadnicima drugih svjetskih religijskih zajednica zajedničko nam je poštivanje savjesti i poslušnost savjesti, koja nas sve poučava da tražimo istinu, da volimo druge i pojedince i druge narode i da im pomažemo i tako ujedno ostvarujemo mir među pojedinim ljudima i pojedinim nacijama.

5. Na ovom znakovitom mjestu, gdje se – u duhu „Ora et labora- moli i radi“ tog drevnog zlatnog životnog pravila mnogih desetina generacija graditelja europske civilizacije, kulture i sveopćeg napretka učinkovito izgrađivalo zajedništvo i dugotrajni usrećujući mir među pripadnicima brojnih europskih naroda, zazvali smo i mi Božji blagoslov na – prije godinu dana – osnovanu „Kuću susreta Marija Zvijezda“.

Kuća, dom je po sebi simbol mira! U ovom gradu, biskupiji i zemlji, gdje su i nakon skoro tri desetljeća – tisuće – u ratu razrušenih domova – još uvijek nažalost, u ruševinama, i gdje je zbog toga proigran, odn. neostvaren poželjan, toliko potreban mir za sve ovdašnje stanovnike, želimo, dragi prijatelji istinskog mira, mi, uz Božju pomoć, doliti barem malo i svoga ulja u ovu zapaljenu svjetiljku nove nade i tako omogućiti svim istinskim mirotvorcima – izbliza i izdaleka – da nam se čim prije pridruže.

-Draga mi je dužnost izreći osobitu zahvalnost Vladi RH, na čelu s premijerom A. Plenkovićem, što je Europski Centar „Marija Zvijezdu“ prepoznala kao „europski projekat“ i uvrstila ga među svoje „strateške projekte“ za bilateralnu prekograničnu suradnju. Zahvaljujem i Brodsko-posavskoj županiji, na čelu s ovdje nazočnim županom dr. D. Marušićem, na već potpisanom Ugovoru o suradnji i pomoći Banjolučkoj biskupiji.

Zahvaljujem i ovdje nazočnoj ministrici regionalnog razvoja i fondova Europske Unije RH, gđi Nataši Tramišak kao i pvodstvu „Renovabisa“ iz Njemačke, ovdje nazočnoj gospodi Burkhardu Haneke i Herbertu Schedleru na izraženoj spremnosti financijski podržati nužne, već započete radove u Centru.

-Osobitu zahvalnost dugujem javno izreći, dugogodišnjem prijatelju mome i svih naroda u našoj i okolnim zemljama, članu kuratorija i tajniku g. Andreasu Raabu, vicepredsjedniku Paneuropske Unije Njemačke za dosadašnju izuzetnu pomoć i posao koji je obavio tijekom proteklog vremena u korist zaživljavanja našeg Centra.

-Svima Vama ovdje nazočnima, osobito cijenjenim govornicima, od sveg srca zahvaljujem za učinkovitu podršku. Vas osobno kao i onih institucija i organizacija koje Vi predstavljate.

-Radujem se našoj daljnjoj suradnji i konstruktivnim, zajedničkim plodovima te suradnje!

-Želim svima da se ovdje osjećate kao u svojoj kući!

Bog vas sve blagoslovio!

+ Franjo Komarica

biskup banjolučki