Sv. misu je predvodio mons. mr. Ivica Božinović, presnački župnik i ekonom biskupije.
Na blagdan Pohoda BDM, 31. svibnja 2021. banjolučka župa proslavila je svoj patron. Sv. misu je predvodio mons. mr. Ivica Božinović, presnački župnik i ekonom biskupije. Uz domaćeg župnika vlč. Žarka Vladislava Ošapa na Misi je koncelebriralo 7 svećenika iz okolnih župa i iz Ordinarijata: mons. dr. Anto Orlovac, biskupski vikar, preč.mr. Pero Ivan Grgić, kancelar biskupije i rektor katedrale, fra Dujo Ljevar, svećenik u miru, vlč. Anđelo Bartrulica, župnik u Novoj Topoli, vlč. Darko Anušić, mrkonjički župnik, o. Tomislav Topić i o. Zvonko Topić. Iako je radni dan ipak se okupilo lijepi broj vjernika, njih 80-ak, kako domaćih župljana tako i iz okolnih župa. Na Misi su bili prisutni i predstavnici iz društvenog i političkog života grada gđa Nada Tešanović, predsjedateljica Vijeća naroda RS sa suprugom gosp. Dojčinom, koja je i kuma crkve te generalni konzul RH u Banjoj Luci gosp. Zoran Piličić.
Mons. Božinović se u homiliji najprije osvrnuo na povijest nastanka ovoga blagdana kojega je prvi puta počeo slaviti sv. Bonaventura 1263.g. i uveo ga u franjevačku zajednicu da bi stotinu godina kasnije papa Urban VI. Proširio ga za cijelu Crkvu s nakanom da nas Gospa zagovara i pomogne ukloniti sablazan od kršćana koja je nastala velikim raskolom 1054.g. Osvrćući se na evanđeoski prikaz događaja pohoda BDM Elizabeti istaknuo je koliko je samo bilo molitava, hvalospjeva dviju majki i razmišljanja što će biti s njihovom djecom koje ih nose pod srcem. Svatko od nas je pozvan – kazao je propovjednik – da iz ovoga susreta za sebe iščita životnu poruku baš u ovome vremenu “selfija“ tj. „sebića“, „samića“ kada drugi ne postoje, odnosno postoje zato da nam udijele svoj „lajkić“. Pozvani smo uvijek biti jedni za druge, posebnu u vremenu nevremena u kojemu danas živimo, po primjeru BDM koja je „žurno“ pohodila svoju rođakinju Elizabetu 150 km udaljenu koja je u svojim poznim godinama bila trudna šest mjeseci s Ivanom, pretečom Isusovim a i Marija je tek samo što je Božjim Duhom začela Božjega Sina, našega Spasitelj – kazao je mons. Božinović koji je na kraju sve pozvao da im „ove dvije velike žene, ponizne Božje službenice budu istinski primjeri u ljubavi prema Bogu i bližnjima u potrebi“.
Pod Misom je pjevao župski zbor a svirala je naša župna vijećnica i katehistica u KŠC-u i Osnovnim školama Blaženka Ivekić.
Nakon Mise uslijedila je okrjepa za sve sudionike u dvorištu crkve, a za svećenike, časne sestre i druge sudionike u župnoj kući.
Proslavi patrona prethodila je devetnica koju je predvodio Župnik i trodnevnica koju su predvodili braća-svećenici Topići, o. Tomislav, gradiški župnik i o. Zvonko, župnik Marije Zvijezde u Trapistima. Uoči trodnevnice (četvrtak) bilo je cjelodnevno klanjanje od 8 do 17.30 pod kojim su se župljani izmjenjivali klečeći po sat vremena.
Kratko iz povijesti i sadašnjosti župe:
Župa Banja Luka „broji“ svoja stoljeća koliko i sam grad Banja Luka koji se pod tim imenom prvi put spominje 1494. godine, a već 1495. spominju se u gradu redovnici, vjerojatno franjevci.
Fra Alojzije Mišić u petrićevačkom ljetopisu navodi da župa u Banjoj Luci postoji od 1503. Međutim, ukoliko je točna pretpostavka da je na području današnje Banje Luke bio Vrbaški Grad, onda je župa znatno starija. U popisu župa Zagrebačke biskupije Goričkoga arhiđakona Ivana iz 1334. spominje se i “crkva sv. Martina pod gradom”, koju povjesničar Bilogrivić smješta kraj ušća potoka Suturlije u Vrbas u Gornjem Šeheru.
Najstarije sačuvane matice banjolučke župe potječu iz 1753. Iz njih su nam poznata imena 76 župnika te župe u posljednja dva i pol stoljeća.
Župa je više puta mijenjala sjedište. Na sadašnje mjesto, nekoć zvano Latinska Mahala, preneseno je 1859., kada je tu sagrađena župna kuća i skromna kapelica. Sadašnja župna crkva sagrađena je 1891. Nakon potresa 1969., koji ju je znatno oštetio, temeljito je obnovljena, kao što je obnovljena i prije 10 godina. Inače je to najstariji vjerski objekt grada Banja Luke sačuvan u gabaritima od svoje posvete 1892. godine.
Župna kuća sagrađena je 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najveći je dio kuće nacionaliziran i nikada nije vraćen Crkvi, kao što je nacionalizirano i cijelo crkveno zemljište od 2100 m2 na kojem je sagrađena crkva i župna kuća. Jedinstveno je to, ali istinito, da ova župa ne posjeduje u vlasništvu ni zemljište na kojemu je crkva izgrađena, a kamo li nešto drugo.
Župa ima grobljanske kapelice: u Ducipolju, posvećenu sv. Josipu radniku, sa zvonom, sagrađenu 1980. a nakon rušenja je obnovljena 2005. godine; na groblju Sv. Marko; u Pavlovcu, posvećena Sv. Juraja, sagrađena 1973. i u cijelosti obnovljena 2018. godine, te trošna drvena kapelica na groblju u Rekavicama. Valja istaknuti da se na području župe nalazi i katedrala Sv. Bonaventure, koja nikada nije bila župna crkva. Na području banjolučke župe od 1872. djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, a od 1887. sestre Klanjateljice Krvi Kristove, jedne i druge s kraćim prekidom tijekom posljednjega desetljeća. U listopadu 2005. tu su svoju kuću otvorile i sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao sestre blažene Majke Terezije iz Calcutte.
Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik od 1900. godine. Od ove je župe godine 1972. odijeljen jugo-istočni dio i osnovana posebna župa Presnače (do 1977. samostalna kapelanija a onda župa sv. Male Terezije – danas njezino biskupijsko svetište).
Broj vjernika prije posljednjega rata bio je oko 4000 tisuće a danas župnik ima kontakt sa 500-ak katolika u 400 obitelji. Broj govori da su uglavnom samačke obitelji. Godišnje u župi se krsti jedno do dvoje novorođenčadi a sprovoda je između 50 i 60. Na župnu katehezu, u dvije grupe, dolazi 11-ero djece i godišnje uvijek imamo nekoliko katekumena. Svake godine imamo slavlja Prve pričesti (ove godine četvero) i Krizme (ove godine troje). Što se tiče pohađanja Svetih misa nedjeljama i blagdanima možemo reći da ih, na tri Mise (jedna je u katedrali) dođe oko 200 vjernika. Kada bi kao ljudi zaustavili se samo na brojkama mogli bi reći kako je to sve tužno i jadno. Ali nitko nije samo broj tako niti mi ovdje, i zato živimo u nadi protiv svake nade jer ona izvire iz vjere ovoga puka koji rado moli i Boga i Gospu slavi.
KTA
Banja Luka, 1. lipnja 2021.
