Caritas Bosne i Hercegovine organizirao je u sklopu programa za pomoć migrantima dvodnevni susret djelatnika iz Caritasa i partnerskih organizacija na Vlašiću kod Travnika, 23. i 24. rujna 2021. Cilj susreta je bio prije svega okupiti djelatnike koji izravno rade s migrantima u kampovima i izvan kampova u Bosni i Hercegovini, kako bi čuli o načelima i vrijednostima Caritasa kroz poludnevnu edukaciju koji su temelj zaštite korisnika, osoblja i suradnika, ali i onih najranjivijih kategorija posebno djece.
Na dvodnevnom susretu sudjelovali su djelatnici Caritasa Bosne i Hercegovine, Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, Caritasa biskupije Banja Luka, Centra za pastoral mladih Vrhbosanske nadbiskupije i udruge Puž. Gost drugog dijela programa bila je predstavnica CRS-a Mira Mehmedović.
Drugi dan susreta ravnatelj Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević na pojasnio je svim nazočnima put kojim su bili vođeni svi odgovorni u Caritasima u BiH, Upravno vijeće Caritasa BiH na čelu s predsjednikom Vinkom kardinal Puljić. U svom kratkom govoru ravnatelj Knežević pohvalio je rad i odgovornost cijelog tima koji predano radi na povjerenim poslovima ugrađujući sebe u svaki dio toga rada. Voditelji programa na svim razinama Nikica Prskalo iz Caritasa biskupije Banja Luka, Josip Dugandžić iz Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije i Dijana Muzička voditeljica programa iz Caritasa Bosne i Hercegovine predstavili su nazočnima opseg rada, rezultate kao kratke potresne priče iz života i rada s korisnicima.
Na kraju susreta cijeli tim, svatko na svoj način dao je osvrt što na rad za Caritas ili s Caritasom. Iz kuta donatora i partnerske organizacije, gđa Mehmedović iz CRS-a kazala je: „Na obostrano zadovoljstvo, kako poslovno tako i prijateljski, ljudi s kojima ja radim iz tima istim intenzitetom rade kako prvog dana tako i danas. Skupa smo rasli kroz rad, naučili dosta toga, imamo novo iskustvo s kojim ne razmišljamo zašto su ljudi u pokretu ovdje, već sve dajemo od sebe da im pomognemo“. Djelatnice Ivana Lovrić i Amra Haračić djelatnice Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije u praonici rublja Tuzla imaju samo riječi hvale za posao koji obavljaju. U trenutku kada im je posao zaista bio potreban posao u Caritasu je stigao. Katica i Jelena Šantić, Slavica i Joso Mlinarić iz Bihaća dale su osvrt na činjenicu da im je Caritas pružio priliku raditi iako imaju dosta godina u kojima je posao teško naći. Na svoj vjernički način Katica i Slavica su svoju nakanu kroz uplaćenu svetu Misu predale svoje molitve za migranta koji je nakon bolesti preminuo, dok je Jelena ispričala kako su joj migranti koji su bili u kampu, a sada u europskim državama, ponudili svoju pomoć kad god se nađe u prilici. Ena Klepić i Kristina Živko iz ureda Caritasa biskupije Banja Luka u Bihaću su od nedavno u timu, ali svjedoče koliko je tim jak, koliko se osjeti ta ljubav, srdačnost i fleksibilnost u radu, ali i briga za članove tima u kojem potpora u radu ruši sve predrasude koje su bile. Na susretu je bio i Ali Shaban Asghar, migrant-tražitelj azila iz Pakistana koji trenutačno živi i radi za CRS, Puž i Caritas u Tuzli. Ali je na svoj način ispričao koliko on voli raditi s ljudima koji su tu, koji osoblje iz CRS-a i Caritasa BiH vidi kao drage mame i tetke koje mu pružaju potporu ne samo u radu nego i na njegovom putu za dobivanjem azila. Djelatnice Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih, koji rade u društvenom kutku Ušivak, podijelile su svoje iskustvo, brišući suze koje govore o njihovoj predanosti, ljubavi za čovjeka u nevolji i životu s ljudima u pokretu. Kako je Gorana Lovrić rekla: „Ja radim 20 godina u crkvenim institucijama i oduvijek sam željela raditi socijalni posao kojeg mi je Bog dao kroz rad u Caritasu biskupije Mostar, Caritasu BiH i sada Centru za mlade. Ja živim s njima svaku njihovu suzu i bol nakon neuspješnog ‘game’, radost kada uspiju stići na odredište, i veliku bol kada izgube nekoga.“ Njene suze radi dječaka koji se tragično utopio u rijeci Uni pogodile su svakog od sudionika. Ružica Marković animatorica u kutku je ispričala koliko je željela oduvijek biti misionarka, ići u Afriku i pomagati djecu Afrike, „Uvijek sam željela ići u Afriku, a onda sam došla u Kutak i shvatila sam da mi je Bog poslao Afriku k meni, jer društveni kutak vidim kao svoju malu Afriku“. Admir Islamović radi u Caritasu godinu dana u praonici rublja u kampu Ušivak. Admir je rekao: “Ja sam znao za Caritas. Ali tek kad sam počeo raditi za Caritas zapravo sam spoznao što je Caritas. A Caritas je planirana pomoć i predanost ljudi iz Caritasa do sitnih detalja, distribucija pomoći za najpotrebitije satima i danima, razumijem da ljudi u Caritasu daju više od 100%“. Kolegica Ivana Žeger koja radi u istoj praonici s Admirom kaže: „ Kad krenu na „game“ ja sam tužna i sretna, tužna jer mi rastanak s njima teško pada, a radosna jer će možda stići na svoje odredište. S njima često razgovaram o željenoj destinaciji, i jedan od njih nakon što je stigao na odredište mi je obećao otvoriti slastičarnicu samo da dođem gdje je i on. Njihova zahvalnost i poštovanje su neprocjenjivi.“ Kristina Bičvić, djelatnica Caritasa Bosne i Hercegovine koja radi također na ovom programu izjavila je:“ Ja sam sve Vas upoznala kroz rad i ništa mi nije teško za vas uraditi. Sretna sam što mi je ravnatelj povjerio taj posao, jer ovo nije samo posao ovo je Ljubav.“
Na kraju susreta ravnatelj Knežević im je svima uputio riječi hvale i zahvale za svoja svjedočenja i svakodnevno vjerničko i karitativno iskustvo i svjedočenje, emocije i iskrenu brigu za čovjeka u potrebi. Svima je poručio da nastave raditi istim žarom i ne posustaju u svome poslanju. Na kraju zaključio je: „U Caritasovoj obitelji ljudi pokazuju više od pukog obavljanja svog posla, jer to nije posao već življena Ljubav!“
caritas.ba
Travnik, 25. rujan 2021.
