Papa Franjo predvodio je u Svetoj noći 3. travnja u Bazilici svetoga Petra Vazmeno bdjenje na kojem je mogao sudjelovati ograničeni broj vjernika. „I od ruševina našeg srca Bog može napraviti umjetničko djelo, i od razvalina našeg čovještva Bog priprema novu povijest. Uvijek ide ispred nas: u križu patnje, pustoši i smrti, kao i u slavi života koji je uskrsnuo, povijesti koja se mijenja, nade koja se ponovno rađa. I u ovim mračnim mjesecima pandemije čujemo Uskrslog Gospodina koji nas poziva da krenemo iznova, da nikada ne gubimo nadu”, rekao je Sveti Otac u homiliji.
Bdjenje je započelo blagoslovom ognja nakon čega je uslijedila procesija do oltara s đakonom koji je nosio podignutu svijeću i pjevao zaziv „Lumen Christi“ (Svjetlo Kristovo). Bazilika svetog Petra postupno se osvjetljivala dok se nisu upalila sva svjetla. Vjernici su zatim s upaljenom svijećom u ruci slušali Hvalospjev uskrsnoj svijeći kojim se proglašava pobjeda svjetlosti nad tamom.
U homiliji papa Franjo podsjetio je da su žene koje su pošle na grob mislile da će naći tijelo koje će pomazati, a umjesto toga pronašle su prazan grob. Potom je potaknuo vjernike da prihvate poziv koji je Isus preko žena uputio učenicima, a to je da pođemo „u Galileju gdje nam uskrsli Gospodin prethodi“. Ali što znači „poći u Galileju“, upitao se Sveti Otac? „Prije svega to znači početi iznova“, objasnio je. Za učenike to znači vratiti se “na mjesto gdje ih je Gospodin prvi put tražio i pozvao da ga slijede”. To je mjesto prvog susreta i prve ljubavi. Uskrsli poručuje učenicima: „Krenimo iznova odakle smo započeli. Krenimo iznova. Želim te opet sa mnom, unatoč i bez obzira na sve neuspjehe”. U toj Galileji učimo se čuđenju nad Gospodinovom beskrajnom ljubavi koja trasira nove putove na cestama naših poraza.
Gospodin utire nove putove na stazama naših poraza. Poziv „poći u Galileju“ povezan je s prvim navještajem Uskrsa koji Papa predaje vjernicima iz cijeloga svijeta: „uvijek je moguće započeti iznova, jer uvijek postoji novi život koji Bog može ponovno pokrenuti u nama neovisno o svim našim neuspjesima“.
I od ruševina našeg srca Bog može napraviti umjetničko djelo, i od razvalina našeg čovještva Bog priprema novu povijest. Uvijek ide ispred nas: u križu patnje, pustoši i smrti, kao i u slavi života koji je uskrsnuo, povijesti koja se mijenja, nade koja se ponovno rađa. I u ovim mračnim mjesecima pandemije čujemo Uskrslog Gospodina koji nas poziva da krenemo iznova, da nikada ne gubimo nadu.
Papa je u nastavku homilije na misi Vazmenog bdjenja rekao da poći u Galileju također znači ići novim putovima, ići u smjeru suprotnom od groba. „Mnogi žive ‘vjeru uspomenâ’, kao da je Isus neka osoba iz prošlosti, prijatelj iz davno minule mladosti, događaj koji se dogodio davno, kad sam kao dijete išao na vjeronauk“. To je, objasnio je Papa, vjera koju čine navike, stvari iz prošlosti, lijepe uspomene iz djetinjstva. Vjera koja me više ne dotiče, koja za mene više nije izazov i ne traži od mene osobno uključivanje i zalaganje.
Poći u Galileju, naprotiv, znači naučiti da vjera, da bi bila živa, mora nas potaknuti da krenemo na put. Mora svaki dan oživjeti početak putovanja, udivljenost prvog susreta. Mora nas potaknuti da stavimo pouzdanje u Boga, bez preuzetnosti da već sve znamo, već s poniznošću onih koji dopuštaju da ih iznenade Božji putevi. Idemo u Galileju otkriti da se Boga ne može staviti među uspomene iz djetinjstva, On je živ, uvijek iznenađuje. Uskrsli nas ne prestaje očaravati. To je drugi navještaj Uskrsa: vjera nije povijesna ropotarnica, Isus nije lik iz prošlosti. „Živ je, ovdje i sada. Hoda s tobom svaki dan, u situaciji u kojoj se nalaziš, u kušnji kroz koju prolaziš, u snovima koje nosiš u sebi. Otvara nove putove gdje ti se čini da ih nema, tjera te da plivaš protiv plime žaljenja i ‘već viđenog’. Čak i ako ti se sve čini izgubljenim, otvori se sa čuđenjem njegovoj novosti: iznenadit će te“, pozvao je Papa u homiliji na misi Vazmenog bdjenja.
U nastavku je istaknuo da poći u Galileju znači usto „poći na granice“. Galileja je zabačeni kraj u kojem „žive oni koji su najdalje od ritualne čistoće Jeruzalema“. Isus je, ipak, započeo svoje poslanje odande, uputivši svoj navještaj onima koji teško žive, isključenima, nemoćnima, siromašnima, kako bi bio lice i prisutnost Boga koji ide tražiti onoga koji je obeshrabren ili izgubljen, koji ide do granica egzistencije jer u njegovim očima nitko nije posljednji, nitko nije isključen. Uskrsli traži i danas od svojih da idu tamo. To je mjesto svakodnevnog života, to su ulice kojima svaki dan prolazimo, to su uglovi ulica naših gradova u kojima nas Gospodin prethodi i čini se prisutnim, upravo u životu onih koji žive pokraj nas i s nama dijele vrijeme i dom, posao, napore i nade.
„U Galileji učimo da Uskrsloga možemo pronaći na licima naše braće, u entuzijazmu onih koji sanjaju i u rezignaciji obeshrabrenih, u osmijesima onih koji se raduju i u suzama onih koji pate, posebno u siromašnima i onima koji su marginalizirani. Začudit ćemo se kako se Božja veličina otkriva u malenkosti, kako njegova ljepota blista u jednostavnim i siromašnim. To je, dakle, treći navještaj Uskrsa: Isus, Uskrsli, ljubi nas bezgranično i pohodi nas u svakoj našoj životnoj situaciji. Utkao je svoju prisutnost u srce svijeta i poziva i nas da nadiđemo barijere, da pobijedimo predrasude, da svaki dan pristupamo onima koji su uz nas i ponovno otkrijemo milost svakodnevnog života. Prepoznajmo ga prisutna u našoj Galileji, u svakodnevnom životu. S njim će se život promijeniti. Jer onkraj svih poraza, zla i nasilja, onkraj svake patnje i smrti, Uskrsli živi i vodi povijest“, rekao je Papa.
IKA
Vatican, 4. travnja 2021.
