Dana 1. kolovoza o.g. Gospodin je iz ovog zemaljskog života pozvao u vječnost našu s. Danijelu (Luciju) Škripić u 82.godini života i 55. godini milosrdničkog služenja Bogu i bližnjemu.
Na osamnaestu Nedjelju kroz godinu, nedjelje u kojoj se naša s. Danijela preselila u vječnost čitamo svetopisamski tekst koji nam prikazuje Isusa i govori kako se povukao u osamu, te opisuje učenike koji su s ostalim narodom krenuli da ga traže. Ima u ovom evanđeoskom odlomku nešto posebno, nešto što nas se doimlje, što nas podsjeća na naše osobne živote u kojima smo i sami mnogo puta u različitim okolnostima svoga života pohrlili u potragu za Isusom, jer smo bili sigurni da je upravo On onaj koji u nama budi čežnju za samim sobom, koji nas tako snažno privlači i život nam daje.
Tako je, danima, tjednima i mjesecima istraživala svoje životne smjerove Lucija Škripić kao djevojka koja će u svojoj 25 godini života konačno otkriti Božji plan za sebe i poduzeti sve da ga ostvari. Prolazeći kroz različite životne situacije kroz koje ju je Gospodin vodio, otkrila je Božji poziv na redovništvo. Na unutarnji glas koji ju je pozivao, kako piše u svom životopisu, Lucija nije odmah odgovorila, jer je tražila sigurnost koja bi je uvjerila da je taj život uistinu za nju. I nakon što je shvatila da je pozvana da radi „ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni“ (Iv 6,27), odazvala se i odvažila krenuti putem žrtve koju je svojevoljno odlučila prikazati Bogu, žrtve vlastitog života. U životopisu piše kako je razmišljala poći i u misije, ali nije ju imao tko uputiti i pomoći joj.
U želji da prigrli redovništvo, nakon završene redovničke formacije svoje prve zavjete polaže 1966., a doživotne 1971.godine u Kući matici u Zagrebu. Iza toga Poglavari ju šalju da završi Katehetski Institut, potom u Zemun u kojem uz brojne mlade sestre Družbe pohađa i završava srednju medicinsku školu. Jedno vrijeme radi kao medicinska sestra u Zavodu za transfuziologiju i na plućnom odjeljenju u Sarajevu. 1978.godine radi potreba u Provinciji, Poglavari ju šalju u Njemačku u Horb gdje svoju ljubav posvećuje bolesnima u Staračkom domu u kojem ostaje sve do 2000. godine, odnosno do svoga umirovljenja. To je bio dio ovozemnog puta na koji ju je Gospodin usmjerio. Tako je odgajao njeno srce da je mogla cijeli svoj život posvetiti bolesnima, osamljenima i nemoćnima.
Poslije umirovljenja, s. Danijela se ne zaustavlja nego po povratku u svoju Provinciju, velikodušno se stavlja na raspolaganje i sve svoje snage dariva potrebnima u Banjalučkom Caritasu. Radi u ambulanti i u patronaži. Po prirodi mila, blaga, strpljiva i dobrodušna rado je posvećivala svoje slobodno vrijeme bezbrojnim osamljenicima koji su nakon domovinskog rata najčešće bili prepušteni sami sebi. U toj milosrdničkoj karizmi, u vršenju tjelesnih i duhovnih djela milosrđa s. Danijela je bila izvor utjehe za mnoge koje je Gospodin stavio na njen životni put. Izgarala je za svoju Provinciju i Družbu. Neumorno i ustrajno je molila za nova duhovna zvanja.
Kao zajednica koja ju je voljela, željele smo joj omogućiti jedan zasluženi duhovni i fizički odmor. Zato smo je prije dva mjeseca dovele u Sarajevo da među nama proboravi jedno izvjesno vrijeme. Međutim, Gospodin je imao drugi i drugačiji plan. Poslao je slabost i bolest tijela radi kojeg je u dva navrata završila na bolničkom liječenju. Nakon operativnog zahvata svi smo se ponadali boljemu. Međutim, s. Danijelu su postepeno napuštale fizičke snage, tako da je svjesna i radosna pošla ususret svome Nebeskom Zaručniku za kojeg je živjela.
Draga naša s. Danijela, hvala ti za svjedočanstvo vjernosti i velikodušnosti. Hvala ti za primjer samozatajnog, požrtvovnog i uzornog redovničkog života. Nemoj zaboraviti svoje sestre milosrdnice. Neka te na pragu u vječnost dočekaju tvoji ljubljeni bolesnici kojima si previjala i vidala rane, gladni i žedni kojima si dijelila kruh svagdanji, siromasi koje si hrabrila i tješila i za koje si živjela U društvu nebeske Crkve prati nas svojom molitvom i zagovorom kod Gospodina i naše drage Majke Divne. Neka ti dobri Bog udijeli pokoj vječni i svjetlost vječna neka ti vazda svijetli.
TABB
Banja Luka, 4. kolovoza 2021.
