Svetu misu je predvodio vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u travničkom sjemeništu i župnik Rostova.
Na blagdan Pohoda BDM, 31. svibnja 2022. banjolučka župa je proslavila svoj patron. Svetu misu je predvodio vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u travničkom sjemeništu i župnik Rostova. Uz domaćeg župnika vlč. Žarka Vladislava Ošapa na Misi je koncelebriralo 12 svećenika iz okolnih župa i iz Ordinarijata: svećenici u miru mons. dr. Anto Orlovac i vlč. Jerko Klinc, mons. mr. Ivica Božinović, presnački župnik i ekonom biskupije, preč.mr. Pero Ivan Grgić, kancelar biskupije i rektor katedrale, fra Domagoj Šimić, župnik i gvardijan na Petrićevcu, fra Tomislav Svetinović, župni vikar na Petrićevcu, vlč. Marijan Stojanović – Mišo, župnik u Budžaku i vojni kapelan, vlč. Darko Anušić, mrkonjički župnik i upravitelj župe Liskovica, vlč. Davor Klečina, drvarski župnik i upravitelj župe Bos. Grahovo, vlč. Zlatko Matić, ljubijski župnik i upravitelj župe Ravska i vlč. Predrag Ivandić, gradiški župnik i upravitelj župe Dolina. Iako je radni dan ipak se okupilo lijepi broj vjernika, njih 100-ak, kako domaćih župljana tako i iz okolnih župa. Na misi su bili prisutni i predstavnici iz društvenog i političkog života grada gđa Nada Tešanović, predsjedateljica Vijeća naroda RS, koja je i kuma crkve te generalni konzul RH u Banja Luci gosp. Zoran Piličić.
Propovjednik se najprije posebno osvrnuo na veličinu Blažene Djevice Marije koju je pokazala u spremnosti služenju bližnjem. Služenju Bogu, tj. vršenje Njegove volje potvrđuje se u spremnosti služenju bližnjima. Imati uvijek otvoreno srce, puno empatije, za potrebe bližnjih. U susretu dviju majki Marije i Elizabete, te u susretu Bogočovjeka kojega nosi Marija i Preteče Ivana Krstitelja kojega nosi Elizabete tolika je bila radost da je „čedo zaigralo pod Elizabetinim srcem“. Propovjednik je pozvao sve da danas posebno molimo za sve majke i svu začetu djecu kako bi se život volio i branio od začeća i sve do prirodne smrti, jer znamo da živimo u vremenu kada je upravo život začete djece posebno napadnut i ugrožen.
Na kraju je propovjednik sve nas pozvao: Neka nam ove dvije velike žene, ponizne Božje službenice, budu istinski primjeri u ljubavi prema Bogu i bližnjima u potrebi.
Pod misom je pjevao mali župski zbor i sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Bužaka a svirala je časna s. Benita Antolović, Klanjateljica Krvi Kristove.
Nakon Mise uslijedila je okrjepa – domjenak za sve sudionike Misnoga slavlja u dvorištu crkve, a za svećenike, časne sestre i uzvanike u župnoj kući.
Proslavi patrona prethodila je trodnevnica koju su predvodili fra Domagoj Šimić i vlč. Jakov Kajinić te Župnik. Prvog dana trodnevnice, poslije svete mise, imali smo orguljaški koncert u organizaciji HKD Napredak podružnica Banja Luka koju vodi gđa Ružica Grozdić Ševarika. Dvanaest skladbi za orgulje, violinu i sopran izveli su: banjalučke sopranistice Lucije Borković i Danke Ilić, flautistica Laura Lenasi i orguljaš iz Zagreba gosp. Edmund Andler-Borić.
Trećega dana trodnevnice, u popodnevnim satima, imali smo predstavljanje knjige svjedočanstava naše orguljašice Sanje Horvat „Pričaj mi o Isusu“. Predstavljanje je imao vlč. Jakov.
Kratko iz povijesti i sadašnjosti župe.
Župa Banja Luka „broji“ svoja stoljeća koliko i sam grad Banja Luka koji se pod tim imenom prvi put spominje 1494. godine, a već 1495. spominju se u gradu redovnici, vjerojatno franjevci.
Fra Alojzije Mišić u petrićevačkom ljetopisu navodi da župa u Banjoj Luci postoji od 1503. Međutim, ukoliko je točna pretpostavka da je na području današnje Banje Luke bio Vrbaški Grad, onda je župa znatno starija. U popisu župa Zagrebačke biskupije Goričkoga arhiđakona Ivana iz 1334. spominje se i “crkva sv. Martina pod gradom”, koju povjesničar Bilogrivić smješta kraj ušća potoka Suturlije u Vrbas u Gornjem Šeheru.
Najstarije sačuvane matice banjolučke župe potječu iz 1753. Iz njih su nam poznata imena 76 župnika te župe u posljednja dva i pol stoljeća.
Župa je više puta mijenjala sjedište. Na sadašnje mjesto, nekoć zvano Latinska Mahala, preneseno je 1859., kada je tu sagrađena župna kuća i skromna kapelica. Sadašnja župna crkva sagrađena je 1891. Nakon potresa 1969., koji ju je znatno oštetio, temeljito je obnovljena, kao što je obnovljena i prije 10 godina. Inače je to najstariji vjerski objekt grada Banja Luke sačuvan u gabaritima od svoje posvete 1892. godine.
Župna kuća sagrađena je 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najveći je dio kuće nacionaliziran i nikada nije vraćen Crkvi, kao što je nacionalizirano i cijelo crkveno zemljište od 2100 m2 na kojem je sagrađena crkva i župna kuća. Jedinstveno je to, ali istinito, da ova župa ne posjeduje u vlasništvu ni zemljište na kojemu je crkva izgrađena, a kamo li nešto drugo.
Župa ima grobljanske kapelice: u Ducipolju, posvećenu sv. Josipu radniku, sa zvonom, sagrađenu 1980. a nakon rušenja je obnovljena 2005. godine; na groblju Sv. Marko; u Pavlovcu, posvećena Sv. Juraja, sagrađena 1973. i u cijelosti obnovljena 2018. godine, te trošna drvena kapelica na groblju u Rekavicama. Valja istaknuti da se na području župe nalazi i katedrala Sv. Bonaventure, koja nikada nije bila župna crkva. Na području banjolučke župe od 1872. djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, a od 1887. sestre Klanjateljice Krvi Kristove, jedne i druge s kraćim prekidom tijekom posljednjega desetljeća. U listopadu 2005. tu su svoju kuću otvorile i sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao sestre blažene Majke Terezije iz Calcutte.
Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik od 1900. godine. Od ove je župe godine 1972. odijeljen jugo-istočni dio i osnovana posebna župa Presnače (do 1977. samostalna kapelanija a onda župa sv. Male Terezije – danas njezino biskupijsko svetište).
Broj vjernika prije posljednjega rata bio je oko 4000 tisuće a danas župnik ima kontakt sa 500 -ak katolika u 400 obitelji. Broj govori da su uglavnom samačke obitelji. Godišnje u župi se krsti jedno do dvoje novorođenčadi a sprovoda je između 50 i 70. Na župnu katehezu, u dvije grupe, dolazi 10-ero djece i godišnje uvijek imamo nekoliko katekumena (ove godine 6). Svake godine imamo slavlja Prve pričesti (ove godine 5) i Krizme (ove godine 3). Što se tiče pohađanja svetih misa nedjeljama i blagdanima možemo reći da ih, na tri mise (jedna je u katedrali) dođe oko 200 vjernika. Kada bi kao ljudi zaustavili se samo na brojkama mogli bi reći kako je to sve otužno. Ali nitko nije samo broj tako niti mi ovdje, i zato živimo u nadi protiv svake nade jer ona izvire iz vjere ovoga puka koji rado moli i Boga i Gospu slavi.
TABB
Banja Luka, 3. lipnja 2022.
