Studijski dan za bogoslove i sjemeništarce iz svih bogoslovnih i malih sjemeništa u Bosni i Hercegovini održan je u subotu 4. ožujka 2023. u prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ u Sarajevu na temu: „Nasljedovati Krista u svjetlu susreta“. Studijski dan su organizirali Vijeće za bogoslovna i mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije.
Susret je započeo pjevanim Zazivom Duha Svetoga i molitvom. Nakon toga je predsjednik Vijeća za sjemeništa mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, pozdravio 32 bogoslova iz: Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa (10), Franjevačke bogoslovije (14) i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ (4) u Sarajevu te četvoricu bogoslova iz afričkih zemalja koji se trenutno nalaze u Visokom kao i sjemeništarce iz Nadbiskupijskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku (5) i Franjevačkog sjemeništa u Visokom (1).
Potom je biskup Marko potaknuo mladiće koji se pripremaju na svećeništvo da nasljeduju Isusa te da postupaju onako je to činio Krist Gospodin. „Kako je postupao Isus? Bit njegova poslanja je bilo sretanje ljudi. Kako Isus sreće i kako njega sreću? Npr. Isusov susret s Ivanom Krstiteljem gdje Ivan u društvu svojih učenika videći ga upire prstom na njega i kaže: Evo Jaganjca Božjega! To je za Ivanove učenike bio znak da ga slijede i to čine. Isus to zamjećuje i upita ih što žele, a oni odgovaraju: Gdje stanuješ. Znači žele mu doći u posjet. Isus im odgovara: Dođite i vidite! I išli su i vidjeli su i zapisali su da su s Njim proveli jedan dan, ali nažalost našu nisu zapisali što su s njim govorili. Taj susret je zapravo bio iskustvo. Za susret je veoma važno reći: Dođi i vidi. U tom naviještanju Evanđelja vrlo je važno ponuditi zajednicu, susret, blizinu. Sve znanje o vjeri ne služi ničemu drugome nego susretu s Isusom i s Isusovima. Ako ne dođe do susreta, znanje je puka obaviještenost, koja može utažiti znatiželju, ali ne može utažiti čežnju: Dođi i vidi!“, poručio je biskup Semren ističući da je cilj trajne formacije dovesti Kristu.
Potom je doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski, voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Sarajevu, predstavila predavače i središnju temu.
Sestra Družbe Presvetog Srca Isusova iz Zagreba i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta u Osijeku dr. sc. s. Silvana Fužinato, govorila je o tišini kao o privilegiranom mjestu susreta čovjeka i Boga. Navodeći primjere iz svetopisamskih knjiga podsjetila je na stvaralačku snagu Božje riječi te se osvrnula na tišinu kao pedagoško sredstvo čovjekove spoznaje samog sebe i slušanja onoga što mu Bog poručuje.
Svećenik Đakovačko osječke nadbiskupije i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta u Osijeku vlč. dr. sc. Stanislav Šota govorio je o Bogu posvećenim osobama u svjetlu kulture susreta podsjećajući da papa Franju poziva „na razvijanje kulture susreta koje nadilaze dijalektike koje nas okreću jedne protiv drugih“. Govorio je i o kulturi susreta u crkvenim dokumentima.
Ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu i voditelj Đakonske pastoralne godine te koordinator Trajne formacije svećenika vlč. mr. sc. Ivan Lukić govorio je rastu u vjeri i ljubavi u nasljedovanju Isusa Krista te istaknuo da je „život u vjeri i ljubavi s Bogom sadašnjost i budućnost svakoga čovjeka“. Potaknuo je bogoslove i sjemeništarce da nikada iz očiju i iz srca ne izgube Isusa kojega su upoznali i ne zaborave ljubav Božju koju sam doživjeli.
U popodnevnom dijelu programa organizirane su radionice pa su sudionici podijeljeni u četiri skupine. Obrađivali su teme komunikacije, šutnje i aktivnog slušanja.
Radni dio susreta završen je okruglim stolom tijekom kojega su predavači odgovarali na pitanja bogoslova i sjemeništaraca.
Studijski dan je završen Euharistijskim slavljem koje je u kapeli Centra u večernjim satima predvodio biskup Semren uz koncelebraciju vlč. Stanislava i vlč. Ivana. „Samo s Bogom, Ocem utjelovljenog njegova Sina Isusa Krista, susret između božanstva i čovještva postaje posve obiteljski i odvija se na paradoksalnoj razini jednakosti i tako postaje moguće očinsko lice Boga i stvarno bratsko lice Isusa Krista. Usmjerimo svoj hod k Bogu koji je Otac i bezuvjetno ljubi svoju djecu i stvorenja, Bog Otac zove, on je Ljubav, odgovorimo na poziv, kajući se za grijehe“, kazao je biskup Marko uvodeći u Misno slavlje.
Prigodnu propovijed na temu molitve za svećenička i redovnička zvanja, utemeljenu na misnim čitanjima predviđenima za subotu u kvatrenom tjednu (1Iv 1,5-15; Lk 15,1-10) uputio je biskup Semren. „Iz današnjih čitanja uviđamo da naš život ima smisla jedino u Isusu Kristu. On je taj koji mi nudi svoju ljubav. On je taj pred kojim moje ja nije više pred kojim se zamara kozmetičkim promjenama nego ulazi u avanturu ljubavi s Ljubavlju. Podari mi Gospodine sebe da bi i moje ja počelo živjeti… Dobro bi bilo da se i mi sjetimo svojih prvih religioznih doživljaja – susreta s Isusom. Možda nije bilo ništa dramatično nego svakidašnje, pa ipak može biti da nam je ostalo u sjećanju. Ako se želimo susresti s Isusom, moramo ga tražiti srcem i ljubavlju. Kako se susresti s Isusom? Sveti Grgur Niški reče jednom: Boga naći znači neprestano ga tražiti, a jedan duhovni pisac ovako komentira te riječi: Božji poziv je uporan i mami nas u nepoznato, u pustolovinu, u noć i osamljenost, to je poziv da idemo sve dalje i dalje. Isus se neće približiti tako brzo, treba ga uporno tražiti“, kazao je pomoćni biskup banjolučki.
„Bog nas obasipa ljubavlju koja osvaja, no to je ljubav koja i začuđuje, zbunjuje, iznenađuje. Igra se našom domišljatošću i predusreće našu dosjetljivost. Ima svoja obrazloženja i ciljeve: obrazloženja koja nadvisuju domete ljudskog uma i ciljeve koji nadilaze dohvate ljudskog srca. Bog uvijek postupa na svoj način, čudesno ostvaruje svoje planove i nezaustavno postiže svoje ciljeve. Evanđeoska riječ jasno progovara da, ako želimo biti blaženi i Kristovi učenici, moramo ga nasljedovati u slobodi i otvorenosti. Odatle dolazi naša dirnutost, zadivljenost, zahvaćenost njegovim milosrđem. Vjerodostojnost Crkve i Kristovih učenika izvire iz milosrdne i suosjećajne ljubavi koja daje novi život i hrabrost da se prema budućnosti gleda s nadom“, poručio je biskup Semren.
„Otvorimo se Božjoj poniznosti, milosrđu, koje nas uči kako živjeti svoju svagdašnjicu, kako se više voljeti, kako s više strpljivosti nositi križ, koji smo mi često jedni drugima. Odlučimo danas zajedno da ćemo više učiti od Kristova križa i da ćemo kršćanskije živjeti iz Kristova križa, koji nam otkriva da se Bog daje, ne u spoznaji, nego u ljubavi, u milosrđu. Krist, naime, nije negdje drugdje, nego je ovdje! Krist nije prepoznatljiv u nekom dalekom, nego je u mom bližnjem! Dovoljno je očistiti bilo koje lice od maske žalosti i samoće, obrisati mu suze i pojavit će se Lice koje si tražio, lice Drugoga, milosno lice Isusa iz Nazareta koji nas poziva da ga slijedimo“, poručio je biskup Marko mladićima koji su se odlučili krenuti putem svećeništva.
KTA
Sarajevo, 4. ožujka 2023.
