AUDIO: PROPOVIJED NUNCIJA CHULLIKATTA NA PROSLAVI PATRONA SJEMENIŠNE CRKVE SV. ĆIRILA I METODA U SARAJEVU

Crkva slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, koja se nalazi u sklopu zdanja Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa odnosno Katoličkog bogoslovnog fakulteta, 5. srpnja 2023. proslavila je svoj patron. Svečano Misno slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u zajedništvu s umirovljenim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem, biskupom banjolučkim mons. Franjom Komaricom, pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom i uz koncelebraciju tridesetak svećenika. Nuncij Chullikat je tom prigodom propovijed koju prenosimo u cijelosti:

Preuzvišeni nadbiskupe Tomo,

uzoriti kardinale Vinko,

preuzvišeni biskupi Franjo, Petra i Marko,

velečasna gospodo svećenici,

poštovane redovnice,

draga braćo i sestre u Kristu:

1. Slavimo blagdan svete braće Ćirila i Metodija, koji su težili izgradnji uspješnog života u prelijepom okruženju Carigrada, grada koji je doživljavao procvat teološke kulture i misionarske djelatnosti. Bili su obdareni mnogim talentima i velikim znanjem, zbog čega se činilo da će se obistiniti njihov san o karijeri i sjajnom budućnosti.

Naime, Metod je bio učen i vješt upravitelj, a Ćiril je bio knjižničar, vrlo širokog znanja iz područja gramatike, retorike, astronomije i glazbe, te stoga predodređen za visoke carske službe.

Međutim, kao što često biva, Bog je s njima imao sasvim druge planove i namijenio im je vrlo poseban herojski život. Pozvao ih je da poduzmu dugo apostolsko poslanje, puno misionarskih i pastoralnih izazova, s kulturnim i političkim implikacijama. Njihov poziv je bio pomalo sličan pozivu Pavla iz Tarza na putu u Damask, a koji je kasnije postao apostol pogana.

2. Kao što znamo, sveta braća Ćiril i Metodije rođeni su u Solunu, u gradu u kojem je sveti Pavao vršio svoj apostolat. Poslani od Crkve u Bizantu u misije među Slavene, naša su dva Sveca na izniman način ispunila povjerenu im zadaću. Među mnogim izvanrednim djelima koja su učinili, posebno su poznati po tome što su osmislili novi alfabet, “glagoljicu”, i po prijevodu Biblije na slavenski jezik, koji je stoljećima bio liturgijski jezik slavenskih naroda.

Tako su postavili čvrste i trajne temelje kršćanske kulture koja je bila nositelj odgoja i obrazovanja generacija tijekom stoljeća. Međutim, tijekom svoje misije suočavali su se s ozbiljnim i raznovrsnim poteškoćama, čak i podmuklim borbama, što je uvelike otežavalo njihovu misiju. Ali, unatoč tome, ova dva Sveca postali su jednako dragi kako u ovom dijelu Europe tako i drugdje. Bili su Božji izaslanici, nazvani i poznati kao “Apostoli slavenskih naroda” Europe. Oni su nezaboravni protagonisti koji su oblikovali povijest slavenskih naroda, u kojoj su zauvijek ostavili svoj neizbrisivi trag i pečat.

Bili su neustrašivi u vođenju naroda putem Evanđelja. Tamo gdje nije bilo staza, gradili su nove putove, neumorno idući naprijed, sve do postizanja cilja. Sve su ostvarili s vjerom i ustrajnošću. Na taj su nam način pokazali smjer koji treba slijediti pred izazovima evanđeoskoga poslanja.

3. Sveti su Ćiril i Metodije uzeli k srcu riječi koje je Isus uputio sedamdeset i dvojici svojih učenika, prije nego što ih je poslao, dva po dva, propovijedati Božje kraljevstvo govoreći im: “Žetva je velika, ali radnika je malo” (Lk 10,2). Evangelizacija je vlastiti poziv Crkve i njezin najdublji identitet jer Crkva “postoji kako bi evangelizirala” (Pavao VI, EN, 14).

Naši su Sveci bili odvažni navjestitelji Evanđelja i, poput apostola, nositelji evangelizacije koji su znali anticipirati profinjenu paradigmu trijumfa spasonosnih plodova evangelizacije u njezinoj eshatološkoj perspektivi koju vidimo u slavlju nebeske liturgije u Knjizi Otkrivenja.

Tipični stil evangelizacije dvojice Svetaca bio je s poštovanjem prilagoditi poruku spasenja kulturi naroda, vrednovati dodirne točke Evanđelja s mentalitetom, religioznošću i duhovnošću lokalnog stanovništva, a ostaviti po strani jednolikost u težnji prema jedinstvu. Na taj način, naviještajući Evanđelje, Ćiril i Metodije nisu umrtvili, uništili ili eliminirali, nego integrirali, uzdigli i uzvisili autentične ljudske i kulturne vrijednosti tipične za duh evangeliziranih zemalja, doprinoseći tako stvaranju zajedničke duhovne i kulturne baštine ukorijenjene u povijesno-kulturnom humusu mjesne Crkve.

U tom apostolskom zalaganju, ne žaleći truda, oni su doista dali sve od sebe kako bi slavenske narode obdarili dostojanstvom, identitetom i duhovnošću, uz puno poštivanje njihove povijesne baštine, kulture, tradicije i vjere. Stoga ih se gleda kao velikane čudesne povijesti kršćanske vjere europskog kontinenta, dok uspomena na njih ostaje neizbrisivo urezana u sjećanje čovječanstva.

4. Evo zašto je sveti Ivan Pavao II., prvi slavenski papa u povijesti, 31. prosinca 1980. svete Ćirila i Metoda, uz svetog Benedikta, proglasio suzaštitnicima Europe. Papa je tom prigodom istaknuo “evangelizacijsko i civilizacijsko djelo koje su na odlučujući način, s crkvenog i povijesnog gledišta, izvršila dvojica svete braće, prema kojima cijela Crkva, istočna i zapadna, ima vječni dug neizmjernog priznanja i sinovske zahvalnosti”.

Tako složeno apostolsko i misionarsko djelovanje svetih Ćirila i Metoda i danas je bogato posebnom plodnošću, trajnom aktualnošću, vječnom fascinacijom i iznimnom teološkom, kulturnom i ekumenskom važnošću, a što su aspekti koji se ne tiču samo povijesti Crkve, nego i građanske i političke povijesti cijelog a posebno ovog dijela europskog kontinenta.

Na taj su način sveti Ćiril i Metodije, kao apostoli slavenskih naroda, postali oci njihove kulture. “Njihovo neumorno misionarsko služenje u zajedništvu kako s carigradskom Crkvom, iz koje su bili poslani, tako i s rimskom Petrovom stolicom, koja ih je potvrdila, pokazuje nam njihovu nesalomljivu ljubav prema jednoj, svetoj, katoličkoj Crkvi, a nama je veliki poticaj da se to jedinstvo u potpunosti živi u vjeri i ljubavi.”

Draga braćo i sestre:

5. Sveti Ćiril i Metodije, neustrašivi Kristovi sljedbenici i neumorni navjestitelji Božje riječi, bili su dva autentična “radnika” u vinogradu Gospodnjem.

Dok danas slavi njihov blagdan Crkva sa zahvalnošću veliča njihovo zaslužno apostolsko djelovanje i postaje svjesnija sve veće potrebe za kršćanima sposobnima ponuditi svoje zalaganje, energiju i entuzijazam za naviještanje poruke spasenja u Kristu Isusu.

Veličanstvena apostolska djela ove dvojice Svetaca uče nas da, čak i ako nas je samo dvoje ili nekoliko, kad se potpuno posvetimo nekom cilju, možemo doista pridonijeti stvaranju velikih djela koja sama od sebe imaju nevjerojatan utjecaj na svijet. Stoga, poput njih, i mi možemo pridonijeti izgradnji bolje budućnosti za sve, nadasve obogaćivanjem kulturne, vjerske, obrazovne i duhovne baštine narodā i nacijā. Podignuti spomenici u spomen na dvojicu svete braće, u raznim zemljama svijeta – kao i ova prelijepa crkva u Sarajevu – jasno svjedoče da će povijest uvijek ovjekovječiti proroke i svece poput Ćirila i Metoda.

Molimo stoga nebeski zagovor svetih Ćirila i Metoda kako bismo se mogli ugledati u njihov život. U svom apostolskom poslanju, sveta braća Ćiril i Metodije, živjeli su i svjedočili vjeru, činili su čudesna djela na slavu Božju, a život im je bio doista dostojan čovjeka, dostojan života i dostojan Boga, te stoga oni sada svijetle na nebeskom svodu Svetih kao sjajne zvijezde povijesti.

Želim vam sretan blagdan svetih Ćirila i Metoda! Bog vas blagoslovio.

Hvaljen Isus i Marija!