DVODNEVNI MOLITVENI POHOD BISKUPA KOMARICE I SVEĆENIKA BANJOLUČKE BISKUPIJE ŠIROKOM BRIJEGU, KLOBUKU I GROBLJU NA BILIMA
Povod za ovaj pohod jest teška povijest brojnih dijelova Banjolučke biskupije posebno u Drugom svjetskom i u nedavnom ratu i poraću i stradanje velikog broja franjevaca i puka u Širokom Brijegu i okolici na kraju i nakon Drugog svjetskog rata.
Pod vodstvom svoga dijecezanskoga biskupa mons. Franje Komarice, a na inicijativu župnika središnje gradske banjolučke župe i banjolučkog dekana preč. Žarka Vladislava Ošapa, petnaestorica svećenika, od ukupno četrdesetak misnika Banjolučke biskupije i Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji pastoralno djeluju na području ove dijeceze, 14. i 15. lipnja 2023. pohodili su Franjevački samostan i crkvu na Širokom Brijegu, groblje na Bilima pokraj Mostara i Klobuk pokraj Ljubuškog, rodnu župu časnog sluge Božjega Petra Barbarića. Povod za ovaj pohod jest teška povijest brojnih dijelova Banjolučke biskupije posebno u Drugom svjetskom i u nedavnom ratu i poraću i stradanje velikog broja franjevaca i puka u Širokom Brijegu i okolici na kraju i nakon Drugog svjetskog rata.
Na Širokom Brijegu ispred župne i samostanske crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije dobrodošlicu gostima iz Banje Luke i župa Banjolučke biskupije poželjeli su širokobriješki franjevci te im ponudili okrjepu i osvježenje u samostanskoj blagovaonici. Uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu koje je predvodio fra Valentin Vukoja te prigoda za pristup sakramentu pomirenja.
Vicepostulator postupka mučeništva „Fra Leon Petrović i 65 subraće“ fra Miljenko Mića Stojić pokazao je gostima stari hrast u crkvenom dvorištu za kojega predaja kaže da je stariji od dolaska franjevaca u Široki brijeg 6. veljače 1845. Progovorio je potom o povijesti širokobrijeških franjevaca i njihovih djelatnosti posebno ističući mučeničko stradanje franjevaca 1945. godine. Kazao je da je zemljište za samostan kupljeno od privatnog vlasnika 1845. godine nakon što je Sveta Stolica odobrila njegov osnutak dekretom od 6. veljače 1844. Pojasnio je da su franjevci odlučili izgraditi samostan na mjestu koje je tada bilo zapušteno, gdje potok Ugrovača utječe u rijeku Lišticu nazvano Širokim Brigom. Pojasnio je da je Ahmet-aga Kurt iz Mostara prodao franjevcima zemljište za samostan za 145 zlatnih dukata zbog čega je pao u nemilost kod muslimanskog življa te mu je dvije godine bilo zabranjeno dolaziti u džamiju i druge obrede. Gradnju je odobrio sultan Abdul-Medžid fermanom od 22. listopada 1845., a biskup fra Rafo Barišić položio je temeljni kamen za samostan i crkvu 23. srpnja 1846. Fra Miljenko je pojasnio da je ime Široki Brig prvotno označavalo samostan i župu, onda zaselak sela Pribinović, a kasnije naselje pa općinu i na kraju cijelu okolicu. Istaknuo je da je širokobriješki samostan sudbonosno utjecao na sudbinu puka u tom kraju.
Fra Miljenko se potom osvrnuo na dolazak partizana 1945. godine koji su, između ostalog, spalili matične knjige vođene od 1753. godine zajedno s preostalom arhivskom građom župnog ureda. Ipak, ono najteže dogodilo se, 7. veljače 1945. kada su metkom u zatiljak ubili 12 fratara i zatim njihova tijela zapalili u ratnom skloništu u samostanskom vrtu. Dodao je da je tijekom Drugog svjetskog rata i poraća ubijeno 66 hercegovačkih franjevaca od kojih 30 iz širokobriješke samostanske zajednice. Istaknuo je da se za njih vodi postupak za proglašenje blaženim.
Biskup Komarica i svećenici razgledali su crkvu u Širokom Brijegu, grobove sa zemnim ostacima 24 ubijenih franjevaca čija su tijela najvećim dijelom pronađena u ratnom skloništu u dvorištu samostana i na drugim lokacijama, a još nisu pronađeni smrtni ostaci 29 franjevaca. Također su posjetili samostansku galeriju. Posjet Širokom Brijegu završen je zajedničkim objedom koji su priredili franjevci na čelu s gvardijanom fra Ivanom Marićem.
Biskup Komarica je uputio riječi srdačne zahvalnosti franjevcima i njihovim suradnicima i suradnicama za njihovu prepoznatljivu gostoljubivost. Animator svećeničkih rekolekcija Banjolučke biskupije preč. Žarko Vladislav Ošap u svom je obraćanju spomenuo da je riječ o, koliko je njemu poznatu, prvom ovakvom pohodu na koji su se odlučili iz više razloga: zbog pripadnosti istoj Crkvi, duhovnom pozivu i istim narodu; zbog teške mučeničke povijesti koju je većina Banjolučke biskupije proživjela i proživljava posebno od Drugog svjetskog i nedavnog rata do današnjih dana i mučeničke smrti brojnih franjevaca i članova katoličke zajednica u Širokom Brijegu i okolici te pokretanja procesa beatifikacije fra Leona Petrovića i 65 subraće zatim procesa beatifikacije vlč. Ante Dujlovića i 32 braće ubijenih tijekom II. svjetskog i nedavnoga rata te procesa za ubijenog župnika vlč. Ivana Grgića i 8 braće i jedne časne sestre. „Mučeništvo naših braće i sestara nas povezuje i zato smo ovdje došli moliti, Bogu zahvaljivati za naše svjedoke vjere i vidjeti kako ide proces kanonizacije i što sve još treba učiniti da ih vidimo uzdignute na oltare naše“, kazao je župnik Ošap.
Biskup Komarica i misnici pohodili su također rodnu župu časnog sluge Božjega Petra Barbarića Klobuk pokraj Ljubuškog i župnu crkvu sv. Marka. Gostoljubivi domaćin bio im je mladi župnik fra Ante Kurtović s članovima svoje župne zajednice koja ove godine slavi 150. obljetnicu od svoga osnutka. U zaseoku župe Klobuk Šiljevište u Memorijalnom centru „Sl. Božji Petar Barbarić“ pozdravio ih je vrhbosanski svećenik preč. Željko Marić, rektor Nadbiskupijskog sjemeništa iz Travnika koji nosi ime upravo ovog časnog sluge Božjega čije je tijelo sahranjeno u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage u Travniku. Sutradan 15. lipnja biskup Franjo i svećenici slavili su Svetu misu u kapeli spomenutog Centra i potom se u obližnjem mjestu Koćuša divili slapovima rijeke Trebižat.
U okviru svoga molitvenog pohoda, 14. lipnja biskup Franjo Komarica i svećenici posjetili su Memorijalni centar “Groblje mira” na Bilima pokraj Mostara gdje su ih pozdravili voditeljica ureda spomenutog Centra gđa Marijana Tomašević i gosp. Drago Bošnjak koji brine o cijelom prostoru. Oni su, zajedno s fra Miljenkom upoznali svoje goste s cijelim projektom te pokazali gotovo deset tisuća križeva. Svi su se pomolili kod parcele s 240 križeva postavljenih na inicijativu župnika župe Drvar i upravitelja župe Bosansko Grahovo vlč. Davora Klečine s imenima ubijenih župljana župe Banjolučke biskupije Krnjeuša koja je uništene tijekom Drugog svjetskog rata. Također su se pomolili pred nedavno postavljenim spomenikom Pietà ili Oplakivanje Krista koji prikazuje Blaženu Djevicu Mariju s mrtvim Isusovim tijelom u njezinu majčinskom krilu.
Tijekom pohoda biskup Franjo je u grobljanskoj crkvi svetog Josipa Radnika predvodio Svetu misu uz koncelebraciju nazočnih svećenika.
„Draga braćo svećenici, nalazeći se na ovom jedinstvenom mjestu od nepoznavanja i zaborava otete istine, mi slavimo objavljenju i među nama prisutnu Božju Istinu. Ta Istina je Isus Krist, njegova beskrajna ljubav prema nama i cijelom ljudskom rodu, očitovana na osobito jasan i učinkovit način u njegovoj muci, smrti i slavnom uskrsnuću. Tu njegovu otkupiteljsku ljubav i milosrđe mi uprisutnjujemo ovog časa na ovom groblju, čineći je osobito učinkovitom za našu brojnu braću i sestre u vjeri, koji su bili žrtve zlobe i zla tijekom protekla dva – za naš narod i za Crkvu osobito u našoj biskupiji – posebno pogubna rata“, kazao je biskup Komarica na početku prigodne propovijedi.
„Događaje iz novije povijesti našeg hrvatskog naroda, koji je ujedno i dio Božjeg novozavjetnog naroda – Kristove Crkve –, od prije osam desetljeća, mnogi tadašnji njegovi članovi doživljavali su kao potpuni slom svega onoga na čemu su oni temeljili i gradili svoju nadu i svoje planove za svoju budućnost. Nama, koji se tada nismo bili ni rodili, nalikuju ti događaji i tadašnja situacija našeg naroda i naše Crkve, na događaje o kojima smo malo prije čuli iz čitanja knjige proroka Ezekiela… Sve beznadne situacije tijekom povijesti naše domovinske Crkve mogu izgledati kao ‘doline pune kostiju’, pobijene naše braće i sestara u vjeri. Da se mi danas nalazimo na mjestu takve jedne ‘doline’, takvog spomen-groblja pobijenih naših sunarodnjaka i bivših članova Kristove Crkve u našoj domovini – to nam može biti kao znak u kojem ćemo prepoznati i dokučiti da je Bog doista i Životvorac i jedini Gospodar života i smrti. Za nas je još važnije da prepoznamo i shvatimo kako je daleko važnije da Bog oživi zamrli, pa i mrtvi duh, nas, članova svoga izabranog naroda, nego da oživi naša tjelesa“, poručio je biskup Franjo.
„I mi se danas želimo u zajedničkoj i osobnoj molitvi sjetiti svih žrtava ratnog bezumlja i preporučiti Božjem milosrđu sve njih, kao i sve druge, kojih se nema nitko spomenuti. Znano nam je da svoju ljudskost možemo sačuvati samo ako našu povijest i naše sjećanje ne određuju samo nasilni i beskrupulozni pobjednici, nego i poraženi, satrti, nestali, izdani i uništeni. Na ovom mjestu molitvenog sjećanja nalazimo i naći ćemo također spomen-križeve s imenima župljana jedne od najviše nastradalih, odn. uništenih naših župa – župe Krnjeuša kod Bos. Petrovca, kao i s imenima naše pobijene i nestale svećeničke braće. Izričem duboku zahvalnost prvenstveno bratu svećeniku fra Miljenku Stojiću i svima ovdje nazočnima i nenazočnim dobročiniteljima, takvog plemenitog djela ljubavi prema našoj biskupiji. Svi ti i svi drugi križevi na ovom „Groblju mira“ podsjećaju nas na Sina Božjeg Isusa Krista, koji je svojom smrću na križu – iz ljubavi prema cijelom ljudskom rodu – dao smisao svim našim ljudskim patnjama i sve ljude otkupio od vječne propasti i smrti. Na križu je Krist pomirio Nebo sa Zemljom i dao zalog mira među nama ljudima“, poručio je biskup Komarica u svojoj propovijedi.
Pod vodstvom dijecezanskog biskupa mons. Franje Komarice na godišnjem molitvenom pohodu svećenika Banjolučke biskupije, osim inicijatora preč. Žarka Vladislava Ošapa i župnika Davora Klečine, sudjelovali su svećenici: mons. Vlado Lukenda, župnik iz Prnjavora, vlč. Angelo Bartulica, župnik iz Nove Topole pokraj Bosanske Gradiške, fra Ivan Kasalo, župnik iz župe Vidoši pokraj Livna, fra Zoran Mandić, župnik iz Kotor Varoša, fra Marko Bandalo, župnik župe Vrhbosanske nadbiskupije Gračac pokraj Prozora, o. Tomislav Topić, župnik župe Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina, vlč. Ivo Martinović, župnik župe Odžak-Ćaić pokraj Livna, fra Kazimir Dolić iz franjevačkog samostana na Gorici u Livnu, fra Ivan Lovrić, župni vikar u Bihaću, prijedorski dekan preč. Marko Vidović, župnik u Prijedoru i upravitelj župe Bosanska Dubica, i vlč. Darko Anušić, župnik u Mrkonjić Gradu i upravitelj župe Liskovica.
KTA
