U banjolučkoj katedrali i svim drugim crkvama u gradu i okolini slavljene su božićne mise – bilo uočnice, polnoćke, zornice ili danje mise. Najposjećenije su bile mise polnoćke.
U katedrali je Polnoćku i Danju misu predvodio biskup Franjo, uz koncelebraciju pomoćnog biskupa Marka, rektora katedrale Pere Ivana Grgića, župnika i dekana Vladislava Žarka Ošapa te još dvojice umirovljenih svećenika.
U propovijedi na Polnoćki biskup se posebno osvrnuo na dramu ulaska Stvoritelja svega svijeta i ljudskog roda u povijest čovječanstva i prihvaćanje odn. neprihvaćanje Otkupitelja čovjeka od strane tog istog čovjeka, potrebitog otkupljenja. Sukob svjetla i tama traje sve do danas, a nastavit će se i ubuduće, ustvrdio je biskup i pozvao sve nazočne da se dadnu iznutra osvijetliti zrakama Duha Svetoga, koji će ih učiniti sposobnima da se ponašaju kao „Božja djeca“ izgrađujući Kristovo kraljevstvo u svome životnom ambijentu.
U propovijedi na Dnevnoj misi biskup Franjo govorio je o neshvatljivoj tajni Božje ljubavi prema čovjeku kao i o veličini tajne koja se zove čovjek – kao Božji miljenik. Pojasnio je kako je utjelovljenje Božjeg Sina veliki dar cijelom ljudskom rodu, ali ujedno i zadatak za ljudski rod, za sve generacije stanovnikâ, narodâ i zemalja gdje je odavno prisutno kršćanstvo. Osvrnuo se i na dramu preziranja ljudi u njihovom dostojanstvu i na području grada i cijele regije tijekom ratnih i poratnih godina, podsjetivši da je „više puta javno pitao: Banja Luko, gdje su ti tvoja djeca, tvoji ukućani, tko ih je protjerao iz njihova rodnog mjesta, gdje ih je Bog Stvoritelj pozvao u život?“, te nadodao „čovjek se ne smije poigravati s Bogom niti se uzdizati iznad Boga, ako ne želi svoju definitivnu propast!“
Na Danjoj misi je nazočio i gradonačelnik Draško Stanivuković, koji se nakon mise zadržao s misarima, a onda i s biskupom i njegovim suradnicima u dužem razgovoru.
TABB
