NA MIROGOJU SAHRANJENA POKOJNA S. VERONIKA (MARA) RADOŠ, KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE
U utorak, 9. svibnja 2023. na zagrebačkom groblju Mirogoj u Zagrebu sahranjena je s. Veronika (Mara) Radoš, Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb koja je 6. svibnja, nakon osam mjeseci teške bolesti, završila svoje ovozemaljsko hodočašće u 74. godini života i 54. redovništva, izvijestile su sestre Klanjateljica Krvi Kristove.
Uz sudjelovanje pokojničine sestre Zore, nećakinje i nećaka te druga rodbine i oko 40 sestara Klanjateljica Krvi Kristove predvođenih regionalnom poglavaricom s. Zdravkom Leutar, sprovodne obrede predvodio je član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca fra Ivan Karlić, rođak s. Veronike, zajedno sa svećenikom Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljkom Pintarićem.
Uz koncelebraciju dvojice svećenika, Misu zadušnicu nakon sprovoda predslavio je mons. Nedjeljko Pintarić u samostanskoj kapelici regionalne kuće Klanjateljica Krvi Kristove na Tuškancu u Zagrebu.
Sestra Veronika, krsnim imenom Mara, Radoš rođena je 4. travnja 1950. u selu Letka kod Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini od roditelja Ivana Radoš i Anđe rođene Karlić. Krštena je 7. travnja 1950., a krizmana 13. srpnja 1958. u rodnoj župi Svetog Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu.
Povijest njezine obitelji prožeta je raznim patnjama i nevoljama. Tijekom II. svjetskog rata majka je oslijepila. Kada je Mara imala 10 godina iznenada joj je preminuo otac od tumora na mozgu. Ostala je slijepa majka s troje maloljetne, nezbrinute djece. Za njih je, uz svoju obitelj, svesrdno brinuo najstariji brat Juro.
U zajednicu Klanjateljica s. Veronika je došla 2. rujna 1964. Započela je postulaturu 12. veljače 1967., novicijat 15. kolovoza iste godine. Prve zavjete je položila 15. kolovoza 1969., a doživotne 15. kolovoza 1974. U svojoj molbi za doživotne zavjete napisala je: „Moja najveća želja je raditi za duše otkupljene Kristovom Krvlju, prema pravilima naše Družbe, u kojoj želim vjerno služiti Kristu do kraja života.“ Ovaj prvotni entuzijazam trebalo je živjeti u izazovima života, ali milosrdni Gospodin je uvijek našao načina da ju osnaži i podrži na započetom putu. Uz redovničku formaciju završila je medicinsku školu te je dugi niz godina kao medicinska sestra radila u domovima za starije i nemoćne u Njemačkoj – u mjestima Deggendorf, Lohr am Main i München, a kasnije i u Rötenbachu. Kratko vrijeme je brinula za starije i nemoćne sestre u Novoj Topoli, a nekoliko godina je radila u dječjem vrtiću u Šibeniku na Baldekinu, gdje je bila i poglavarica zajednice.
Nakon domovinskog rata 1995. dolazi u Zagreb i sve do umirovljenja 2015. radila je u KBC Dubrava u Zagrebu kao medicinska sestra boraveći tih godina u zagrebačkim sestarskim zajednicama na Trešnjevci, Tuškancu i Miramarskoj. Tijekom 20 godina rada u bolnici svojom praktičnom i dosjetljivom ljubavlju bila je velika podrška djeci koja su dolazila na njezin odjel od najmlađe dobi, kao i djeci s teškoćama u razvoju te njihovim roditeljima. Majčinskom ljubavlju i zauzetošću uz potrebnu medicinsku terapiju pružala im je i duhovnu i svaku drugu podršku te roditeljima budila nadu i bila vjetar u leđa u tim teškim trenucima neizvjesnosti za njihovu djecu. U nepoznatoj sredini, jer su dolazili iz različitih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i križevima koje su prolazili sa svojom djecom sestra Veronika im je bila sigurna luka s potrebnim informacijama i resurs duhovne snage po molitvi i približavanju Kristu. Jako je voljela svoj posao i bila uistinu Veronika, kako joj i ime kaže,radosna, zadovoljna i ispunjena svojim služenjem i poslanjem redovnice i medicinske sestre. Bila je cijenjena i poštovana od kolegica i liječnika što su iskazali na rastanku, na dan njezina odlaska u mirovinu, priredivši joj svečani oproštaj s izrazima zahvalnosti. Sestrama i svećenicima, kako Klanjateljicama tako i drugih redovničkih zajednica, pomagala je pri različitim zdravstvenim potrebama i nastojala biti od pomoći.
Nakon umirovljenja djelovala je jednu godinu u zajednici Nova Topola, zatim dvije godine u Banjoj Luci – Novi Nazaret. Godine 2018. s radošću je prihvatila svoje poslanje na otok Silba kod Zadra, gdje je uz još jednu sestru bila podrška malobrojnom starijem stanovništvu otoka. U obavljanju povjerenih poslanja bila je uvijek temeljita i požrtvovna, uvijek spremna pomoći u zajednicama gdje je živjela. U ljeto 2022. počeli su se javljati znakovi ozbiljne bolesti te je nakon nekog vremena liječenja u bolnici u Zadru prevezena u Zagreb. Slijedile su mnogobrojne pretrage radi uspostavljanja dijagnoze, a zatim mukotrpno liječenje u KBC Rebro u Zagrebu i u Stubičkim Toplicama. U siječnju 2023. smještena je u sestarski Dom za starije i nemoćne Dragi bližnji u Okučanima, gdje joj je pružena potrebna njega zdravstvenog osoblja, a osobito sestara zajednice koje djeluju u Domu. Radi pogoršanog zdravstvenog stanja početkom travnja smještena je u bolnicu u Novoj Gradišci gdje je i preminula.
Draga s. Veronika, vjerujemo da si tijekom života izvršila svoje poslanje koje ti je Gospodin povjerio. Zahvalne za dijeljenje života s tobom u raznim etapama, molimo da te Gospodin primi u svoj mir i stanove koje nam je pripravio u domu Oca svoga. Počivaj u miru, napisale su sestre Klanjateljice Krvi Kristove.
KTA
