Sudjelovali su provincijalni poglavari i poglavarice sa sjedištem u BiH te sedam predstavnika muških i ženskih redovničkih zajednica u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH.
Dvadeset druga skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 25. travnja 2023. u prostorijama Franjevačke teologije u Nedžarićima u Sarajevu, izvijestili su iz Konferencije.
Skupštinom je predsjedala predsjednica Konferencije s. Željka Dramac. Sudjelovali su provincijalni poglavari i poglavarice sa sjedištem u BiH te sedam predstavnika muških i ženskih redovničkih zajednica u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH.
Na Skupštini je također sudjelovao apostolski nuncij u BiH nadbiskup mons. Francis Assisi Chullikatt i predsjednik Biskupske konferencije BiH nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić, apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Nakon pozdrava i uvodnih riječi predsjednice Konferencije te pozdrava nadbiskupa Vukšića uslijedilo je predavanje o temi “Pravilo u službi izgradnje i razvoja bratskih odnosa” koje je održao dr. fra Josip Jozić.
U svom predavanju fra Josip je istaknuo kako franjevačke kongregacije ove godine slave 800. obljetnicu Pravila Reda Manje braće koje je potvrđeno 29. studenoga 1223. Papinom bulom čime je obilježen početak franjevačkog Reda. “Pravilo nije samo zakonska odredba ili samo zakonik Reda, nego i duhovan dokument koji pobuđuje poštovanje sve do danas. Riječi sv. Franje u samom Pravilu svako se malo pozivaju na Evanđelje, dapače riječi Pravila – ono zakonodavno – gotovo je uvezano u evanđeoski tekst, i to dobrim dijelom u one evanđeoske izričaje koje iskazuju paradoks kršćanstva: onaj paradoks služenja (najmanji – najveći), paradoks života (izgubiti život – sačuvati ga), paradoks ljubavi prema neprijatelju (ne opiri se zlu – čini dobro). Pravilo sv. Franje ne dotiče samo nas franjevce, nego i mnoge druge ljude, čini mi se upravo zbog svoje paradoksalnosti ili određenog kontrasta prema svijetu. Znam da s jedne strane reci Pravila mogu djelovati suhoparno, mogu zbunjivati ili još uvijek zbunjuju i nas koji ga eto poznajemo, mogu djelovati nepopularno, zastarjelo, dok s druge strane uvijek pomalo iznenađuju riječi sv. Franje, kada govori o služenju, o opominjanju, o nedostojnosti, o poniznosti, o pokori. Ova uređenost života i Pravilo koje određuje odnose među fratrima i meni se činilo kao nešto što je tipično samo franjevačko, ali nekako što čovjek više biva zreliji, to se nekako samo Pravilo, ili uređenost života među fratrima, čini univerzalnim – kao da uređenost odnosa u jednoj zajednici vrijedi za sve zajednice. Pa čak i oni koji napuste Red vrlo često život u fratarskoj zajednici uspoređuju sa životom zajednica u kojima nanovo žive i potvrđuju da Franjin govor o zajednici vrijedi ustvari za sve zajednice, od obiteljske, regionalne, državne ili narodne, do prijateljske zajednice i odnosa pojedinca prema drugima i prema svijetu koji ga okružuje.“
Predavač je nadalje govorio o tri točke iz Pravila i to o onim naslovima koji govore o opominjanju braće, o braći koja su pogriješila i ponovno se vraćaju u zajednicu i o braći koja idu u svijet.
Jedno mjesto iz Pravila o opominjanju braće govori ovako: „Opominjem i potičem da se čuvaju svake oholosti, isprazne slave, zavisti, pohlepe, brige i tjeskobe ovoga svijeta, ogovaranja i mrmljanja“, nego nada sve moraju čeznuti za Duhom Gospodnjim i njegovim djelovanjem, da mu se čista srca mole i budu ponizni i strpljivi. Mene ovo podsjeća na ono što je davno filozof Spinoza rekao o slobodi i ropstvu od afekata. Kasnije su neki to prenijeli i u odnos prema drugim ljudima, gdje se zajednica može promatrati kroz psihičku zajednicu ali i zajednicu utemeljenu na duhu. Ako se čovjek osloni samo na svoje psihičke snage, onda se on oslanja gotovo kao na nagon koji ga vodi do sebe-očuvanja.
U svom zaključku predavač je kazao: „Možda nas sveti Franjo i danas upućuje na ono što nije psihička nego duhovna snaga, na to da učimo biti kako pojedinci tako i članovi zajednice, pa i šire zajednice svijeta, kao i to da znamo koja je vrijednost zajednice, ali i nemilost mase.“
Nakon predavanja uslijedila je rasprava.
Potom je apostolski nuncij u BiH mons. Chullikatt u svom obraćanju sudionicima Skupštine izrazio je radost i zahvalnost zbog zajedničkog susreta te osvrnuvši se na temu Skupštine istaknuo „Kao što znate, to je tema koja je vrlo bliska srcu pape Franje. Bratstvo življeno u skladu s redovničkim pozivom i slijedeći evanđeoski stil kao učinkovito sredstvo evangelizacije, dio je našeg poziva da svjedočimo Evanđelje svima, ne isključujući nikoga. Zajedništvo je dio samog Isusova srca koji je utjelovio ljubav Boga Oca za spasenje čovječanstva jer Bog je ljubav (usp. 1. Iv 4,8-16). Doista, sam Bog je bratstvo u Trojstvu, čiji nas je uzor Isus pozvao da se ugledamo (Iv 17,21). Drugi primjer savršenog bratstva nalazimo u Svetoj obitelji i u kolegijalnom bratstvu 12 apostola. Nadalje, sam Isus je anticipirao da se uprisutnjuje u kontekstu uvijek bratskog susreta (usp. Mt 18,15-20). Tako Isus uči da se jedinstvo može stvarati i graditi samo kroz bratstvo (usp. Iv 17, 20-21), dakle, samo živeći bratstvo možemo i svjedočiti i prenositi bratsku ljubav (usp. Iv 15, 12-13).
Sveti Franjo proširuje duboko značenje bratstva ne samo na svoju braću u smislu bratstva, nego na sve, uključujući nekršćane, muslimane i Židove, grešnike i gubavce, pa čak i na sva stvorenja, “brat sunce i sestra mjesec”, kako čitamo u poznatoj pjesmi “Laudato sì”. U konačnici, samo bratstvo može stvoriti jedinstvo i sklad u svijetu, između muškaraca i žena i svega stvorenoga, jer je Bog, tvorac života, sveprisutan i ljubi sva svoja stvorenja“, zaključio je nuncij Chullikatt.
Zatim su predsjednica Konferencije i voditelji povjerenstava koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli svoja izvješća.
U završnom dijelu, predsjednica Konferencije zahvalila je svim sudionicima na zajedništvu i sudjelovanju te zatvorila rad Skupštine.
KTA
