Na Veliku Srijedu, 5. travnja 2023., u središtu biskupije se okupio skoro cijeli prezbiterij Banjolučke biskupije (izuzev nekolicine bolesnih svećenika) na godišnju svečanu proslavu svog „Svećeničkog dana“.
Najprije su u katedrali slavili koncelebriranu svetu misu zajedno sa svojim biskupom ordinarijem Franjom Komaricom i pomoćnim biskupom Markom Semrenom. U slavlju im se pridružio, stigavši iz dalekog Meksika mons. dr. Ante Vidović, također domaći svećenik, koji je u toj velikoj latinsko-američkoj državi – u službi tamošnje Apostolske nuncijature, a sada se nalazi u domovini.
Misu je prenosila Radio Marija BiH.
Biskup Franjo je na početku misnog slavlja – poglavito zbog slušatelja Radio Marije – ukratko protumačio neke „osobitosti“ ovog slavlja: javna obnova svećeničkih zavjeta te posveta, odn. blagoslov ulja za krizmu i bolesničko pomazanje.
Pjevanje svećenika je predvodila grupa redovnica i vjernika.
Biskup Franjo je održao prigodnu propovijed-razmatranje o veličini, svetosti i ozbiljnosti svećeničkog poziva, života i poslanja u Crkvi i u današnjem svijetu. Za podlogu svoga razmatranja je uzeo riječi iz prvog poglavlja Druge poslanice apostola Pavla njegovu učeniku Timoteju.
Najprije je podsjetio na životne okolnosti u kojima se – za vrijeme pisanja te poslanice – kao svojevrsne Pavlove oporuke – nalazio on – u rimskom zatvoru, a učenik Timotej predstojnik Crkvene zajednice u gradu Efezu.
Protumačio je Pavlovu želju da njegov „ljubljeni sin“ – bude i ostane vjerodostojan i da Božji dar, kojega je dobio polaganjem Pavlovih ruku na njega još više raspiruje, jer je dobio duha „snage, ljubavi i razbora“.
Biskup je usporedio tadašnje vanjske i unutarnje poteškoće, barijere i izazove kršćanske zajednice s ovim današnjima – i kod nas i općenito u Crkvi. Dao je svojim svećenicima – kao svoju osobnu oporuku određene jasne naputke – glede njihovog ponašanja prema vrstama današnjih aktualnih ugrožavanja katoličke vjere i Crkve – i glede njihovog svećeničkog života i dušobrižničkog djelovanja.
Pri kraju je citirao jasan stav Kristovog istinskog i neumornog apostola Pavla – potpuno oslanjanje na Krista i uvjerenje da će On i dalje – kroz buduća vremena voditi i braniti svoju Crkvu. I sebe i budućnost Crkve je svjesno stavio u ruku jedinog pravog Suca – Isusa Krista.
Obodrio je svećenike da se ugledaju na tog istinskog velikana Crkve, uvijek aktualnog za nasljedovanje u istom zvanju i poslanju.
Zahvalio je Bogu za sve članove prezbiterija svoje biskupije – sadašnje i one iz ranijih godina i perioda njegove biskupske službe duge preko tri i pol decenije.
Zahvalio je i svakom pojedinom svećeniku, te redovnicama i vjernicima te brojnim dobročiniteljima za njihovu dragocjenu molitvenu i drugu pomoć i vjernost tijekom njegove svećeničke i biskupske službe. Sve je pozvao na molitvu za sadašnja i buduća svećenička zvanja.
Nakon mise i kraće okrjepe, svi su se svećenici okupili oko svoga biskupa u dvorani Ordinarijata, gdje im je biskup predstavio nekoliko zajedničkih pastoralno-duhovnih akcija tijekom idućih mjeseci.
Pri kraju službenog susreta biskup Franjo je uručio odlikovanje Svete Stolice „Pro Ecclesia et Pontifice“ dvojici svećenika mons. dr. Anti Orlovcu i mons. prof. dr. Karlu Višatickom, te povelju imenovanja „Kapelanom Njegove Svetosti“ – „Monsignorom“ dr. Anti Vidoviću.
Svi su svećenici, zajedno s biskupom Franjom i Markom bili na uobičajenom bratskom objedu, na kojem su, osim jela i pjesme, čuli nekoliko značajnih informacija od mons. Vidovića o situaciji Katoličke Crkve u zemljama, gdje je bio na službi Svete Stolice – u Sudanu i Meksiku.
TABB
