U utorak, 20. lipnja 2023. na mjesnom groblju u župi sv. Marije Magdalene u mjestu Ivanec pokraj Varaždina sahranjena je Klanjateljica Krvi Kistove Regije Zagreb s. Celestina (Katarina) Stojanović koja je, opremljena svetim sakramentima, prešla u vječnost u nedjelju 18. lipnja 2023. u samostanu Marije suotkupiteljice u Ivanovečkom Vrhovcu u 82. godini života i 61. godini redovništva.
Sprovodne obrede predvodio je župnik župe Ivanec vlč. Marijan Kosec zajedno s duhovnikom sestara u Ivanovečkom Vrhovcu vlč. Stjepanom Šoštarićem. Na sahranu su došle brojne sestre Klanjateljice Krvi Kristove predvođene regionalnom poglavaricom s. Zdravkom Leutar i kućnom poglavaricom u Ivanovečkom Vrhovcu s. Emanuelom Škarica. Nećacima i nećakinjama s njihovim obiteljima pridružila se i ostala rodbina pokojne s. Celestine i drugi vjernici.
Nakon ukopa svi su pošli u obližnji samostan u Ivanovečkom Vrhovcu. U samostanskoj kapeli župnik Marijan Kosec predvodio je Svetu misu, a prigodnu propovijed uputio je sestarski duhovnik vlč. Stjepan Šoštarić. Sestarska zajednica je nakon Svete mise pozvala sve nazočne za zajednički stol.
Prigodnu riječ oproštaja od pokojne s. Celestina uputila je regionalna poglavarica s. Zdenka, a njezino obraćanje prenosimo u cijelosti:
U nedjelju 18. lipnja 2023., u ranim jutarnjim satima, Gospodin je pozvao k sebi našu dragu sestru CELESTINU (Katarinu) STOJANOVIĆ – u 82. godini života i 61. godini redovništva.
Preminula je u samostanu u Ivanečkom Vrhovcu gdje joj je zajednica sestara pružala potrebnu skrb, koja joj je osobito bila potrebna posljednjih mjeseci.
Rođena je 22. srpnja 1941. godine u selu Krančići (općina Prozor) u Bosni i Hercegovini, od roditelja Joze i Cvite rođene Ljubić. Krštena je 28. srpnja 1941., a krizmana 25. lipnja 1950. u rodnoj Župi svetog Ivana Krstitelja – Uzdol.
Katarina je bila najmlađe dijete u obitelji. Imala je četiri brata: Jozu, Stipu, Ivu i Vladu te sestre Ivku i Milku. Majka joj se mlada razboljela i preminula kad je Katarina imala 12 godina. Sama s. Celestina prisjećala se kako je znala dvoriti majku dok je bila na bolesničkom krevetu. A na času svoje smrti majka je Katarinu povjerila svome sinu Ivi riječima: „Ostavljam ti Katu, brini se o njoj.“ I brat Ivo je ozbiljno shvatio majčinu oporuku te se sa svojom suprugom brinuo za Katu sve do njezina odlaska u samostan, ali i čitava života. Njih dvoje su bili posebno bliski.
U zajednicu Klanjateljica s. Celestina je došla 24. lipnja 1959., i to u Banju Luku – Budžak, a nakon nekoliko mjeseci poslana je u zajednicu u Jajcu. Godine 1960. započinje postulaturu u Bosanskom Aleksandrovcu, a potom novicijat. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1962., a doživotne 15. kolovoza 1967. u Bosanskom Aleksandrovcu.
Obavljajući kućanske poslove djelovala je u Starom Petrovom Selu (1963.), u Karlovcu (1964. – 1969.), u Zagrebu na Tuškancu (1969. – 1970.), u generalnoj kući u Rimu (1970. – 1972.) te u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci (1987. – 1989.).
Službu poglavarice zajednice obavljala je u Novoj Topoli, Zagrebu (Miramarska) i Kongori, a provincijalna savjetnica bila je od 1984. do 1987. godine.
Od 1972. do 1975. pohađala je Srednju medicinsku školu u Sarajevu, a nakon toga zaposlila se kao medicinska sestra u državnoj bolnici u Sarajevu. Diplomu više medicinske sestre stekla je 1981. na Sveučilištu u Sarajevu.
Od 1980. radi kao medicinska sestra u Bosanskoj Gradišci, zatim u Zagrebu, a od 1991. do svog umirovljenja (2007.) radi kao viša medicinska sestra u Domu zdravlja Tomislavgrad (Bosna i Hercegovina). Jedno vrijeme radila je i u mjesnoj ambulanti u Kongori.
Za vrijeme Domovinskog rata obavljala je službu glavne medicinske sestre u ratnoj bolnici u Tomislavgradu, gdje je u istoj službi ostala još nekoliko godina poslije. Bila je izrazito poštovana od liječnika i medicinskog osoblja kao i onih najsiromašnijih koje je kao patronažna sestra obilazila. Uz medicinsku skrb za stanovništvo bila je i savjetnica mnogim bračnim parovima i obiteljima. Tiha i nenametljiva, pružala je duhovnu skrb i podršku. Rado je posjećivala stare i bolesne donoseći im utjehu.
I danas župljani Kongore i djelatnici Doma zdravlja Tomislavgrad te franjevci u tamošnjem samostanu ističu lijepa sjećanja na sestru Celestinu. Uvijek za nju kažu da je bila prava redovnica – srcem i djelom.
Nakon umirovljenja s. Celestina pruža medicinsku skrb starim i bolesnim sestrama u Ivanečkom Vrhovcu, a od 2012. do 2015. volontira u Domu za starije i nemoćne „Dragi bližnji“ u Okučanima. Od 2015., kad su joj snage počele slabjeti, ponovno odlazi u Ivanečki Vrhovec.
Sestre s kojima je dijelila posljednje godine svoga redovničkog života pamte je po blagoj naravi. Dok je bila aktivna, svima je bila na usluzi, a kad su je fizičke snage napustile, svojim je osmijehom obogaćivala cijelu zajednicu. I laici su je jako voljeli jer je rado pomagala svima liječeći dušu i tijelo. Posljednje dane života, u tišini i s osmjehom na licu, izgarala je kao svijeća.
Draga s. Celestina, hvala ti za sve što si svojim životom i djelovanjem ugrađivala u ASC zajednicu.
Pridružena zajednici Božjih odabranika u nebu, uživaj vječnu radost i mir Isusa Krista!
