Na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja 2023. središnja gradska župa u Banjoj Luci proslavila je svoj patron. Riječ je o jedinoj župi u Bosni i Hercegovini koja slavi svoj patron na ovaj blagdan.
Svečano Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Perica Matanović, župnik župe Gospe Fatimske iz Velimirovca pokraj Našica.
Riječi pozdrava predvoditelju Misnog slavlja i svim okupljenima uputio je domaći župnik i banjolučki dekan preč. Žarko Vladislav Ošap. Poimence je pozdravio svih 12 suslavitelja Svete miseiz Biskupskog ordinarijata i susjednih župa, a to su: svećenici u miru mons. dr. Anto Orlovac i vlč. Jerko Klinc, preč. mr. Pero Ivan Grgić, biskupijski kancelar i rektor katedrale, fra Domagoj Šimić, petrićevački gvardijan i župnik, fra Tomislav Svetinović, samostanskivikar na Petrićevcu i upravitelj župe u Sanskom Mostu, vlč. Marijan Stojanović – Mišo, župnik u Budžaku i vojni kapelan, vlč. Marko Vidović, prijedorski župnik i dekan te dubički župni upravitelj, vlč. Darko Anušić, mrkonjićki župnik i upravitelj župe Liskovica, vlč. Boris Ljevak, župnik Glamoča, vlč. o. Tomislav Topić, gradiški župnik, i o. Zvonko Topić, župnik banjolučke župe Marija Zvijezda (Uznesenja BDM). Svećenicima se kasnije pridružio i presnački župnik i biskupijski ekonom mons. mr. Ivica Božinović.
Iako je bio radni dan, ipak se okupilo lijepi broj vjernika, njih 100-ak, kako domaćih župljana tako i iz okolnih župa. Na misi su sudjelovali i društveno-politički predstavnici među kojima dr. Davor Pranjić, potpredsjednik Republike Srpske, i gosp. Zoran Piličić generalni konzul RH u Banjoj Luci.
U prigodnoj propovijedi vlč. Perica Matanović je kazao da brojne kršćanske majke nadahnjuje biblijski opis susreta Marije, majke Isusove s Elizabetom, majkom Ivana Krstitelja (Lk 1, 39-45). Obje majke do dana današnjeg postale su uzor majčinstva kao prostora otvorenosti Bogu i odgajanja djece u slobodi koju im je darovao Stvoritelj. Susret dviju svetih majki koje pod srcem nose Božji dar, koje rođenjem svoga djeteta svijetu donose, jedna proroka, a druga Spasitelja, kazao je vlč. Matanović.
Majčinstvo je neprocjenjiv Božji dar, nastavio je propovjednik, a od trenutka začeća djeteta (neki čak smatraju i ranije – od trenutka kad žena počinje tek sanjati da će postati majka) smatra se blagoslovljenim stanjem. Majčinstvo u sebi nosi toliko topline, radosti i miline da ne čudi što je glasoviti sv. papa Ivan Dobri jednom rekao da je Bog kao majka. Pojam majke uvijek u sebi nosi idealnu sliku žene koja dijete podiže na idealan način, ali na majčinska se pleća ne bi smjelo stavljati teret slike idealne majke koja je često nedostižna. Time bi se ugrozilo temeljno načelo majčinske uloge kakvu je vidi kršćanska vjera: nije majka vlasnica svojeg djeteta koja bi gospodarila njegovim životom kao nekim materijalnim dobrom pa kasnije očekivala profit. Niti bi se, s druge strane, trebala toliko trošiti da od pretjerane brige ugrozi svoje zdravlje, društvene kontakte ili zanemari svoje zvanje. Svako je dijete najprije dijete Božje, a roditeljima je povjereno da ga u slobodi djeteta Božjega odgajaju. Uloga majke stoga je iznimno zahtjevna kao Božje suradnice od koje se ne traži ništa drugo nego djelovanje oslonjeno na Božju pomoć, rekao je propovjednik.
Majčinstvo, koliko god taj pojam toplo zvučao, u današnje vrijeme proživljava najteže trenutke. U nekim dijelovima svijeta majke su doslovno zakonom prisiljene podvrgnuti se pobačaju u najvišem stupnju trudnoće. Majčinstvo postaje i sve nepoželjnija kategorija za poslodavce koji trudnicama nerijetko dijele otkaze, neke se žene čak moraju obvezati da neće začeti, naknade za rodilje su preniske, a mnoge majke su na zavodu za zapošljavanje jer se poslodavcima ne isplati radnica koja češće ide na bolovanje. Sve je više nezadovoljnih i poniženih majki, što se na kraju odražava na kvalitetu cjelokupnoga obiteljskog i društvenog života, kazao je vlč. Perica.
Neka su blagoslovljene tolike žene i majke koje život svoj potrošiše služeći samozatajno, ljubeći i žrtvujući sve svoje znanje i snage za dobro bližnjih, za dobrobit čitavoga čovječanstva. Hvala im!, poručio je župnik Mi na kraju podsjeti na poruku sv. pape Ivana Pavla II. kojima je završio svoje Pismo obiteljima 1994. godine: „Obitelj mora ponovno postati zajednica koja moli. Vratimo krunicu u obitelj, vratimo Mariju u obitelj. Sveta obitelj je slika i uzor svake ljudske obitelji, neka svakome pomogne hodati u duhu Nazareta, neka pomogne svakom obiteljskom gnijezdu da probudi vlastito građansko i crkveno poslanje prihvaćanjem riječi Božje, molitvom i životnim zajedništvom. Marija, Majka lijepe ljubavi, i Josip, čuvar Otkupiteljev, neka nas sve prate svojom trajnom zaštitom! S tim željama blagoslivljam svaku obitelj u ime Presvetoga Trojstva, Oca i Sina i Duha Svetoga.“
Uz orguljsku pratnju milosrdnice s. Ilijane Djaković pod Misom je pjevao zbor sastavljen od časnih sestara i članova zborova banjolučkih župa.
Nakon mise uslijedila je okrjepa – domjenak za sve sudionike Misnoga slavlja u crkvenom dvorištu i u župnoj kući.
Proslavi patrona prethodila je trodnevnica koju su predvodili župnik Ošap i vlč. Matanović. Prvog dana trodnevnice na svetkovinu Duhova, poslije Svete mise upriličen je orguljaški koncert u organizaciji HKD Napredak, podružnica Banja Luka, koju vodi gđa Ružica Grozdić Ševarika. Deset skladbi za orgulje, violinu i sopran izveli su: banjalučka sopranistica Albina Smajlović Tomić, tenor, violinista prof. Ivan Otašević i orguljaš iz Zagreba gosp. Edmund Andler-Borić.
Kratko iz povijesti i sadašnjosti župe.
Župa Banja Luka „broji“ svoja stoljeća koliko i sam grad Banja Luka koji se pod tim imenom prvi put spominje 1494. godine, a već 1495. spominju se u gradu redovnici, vjerojatno franjevci.
Fra Alojzije Mišić u petrićevačkom ljetopisu navodi da župa u Banjoj Luci postoji od 1503. Međutim, ukoliko je točna pretpostavka da je na području današnje Banje Luke bio Vrbaški Grad, onda je župa znatno starija. U popisu župa Zagrebačke biskupije Goričkoga arhiđakona Ivana iz 1334. spominje se i „crkva sv. Martina pod gradom”, koju povjesničar Bilogrivić smješta kraj ušća potoka Suturlije u Vrbas u Gornjem Šeheru.
Najstarije sačuvane matice banjolučke župe potječu iz 1753. Iz njih su nam poznata imena 76 župnika te župe u posljednja dva i pol stoljeća.
Župa je više puta mijenjala sjedište. Na sadašnje mjesto, nekoć zvano Latinska Mahala, preneseno je 1859., kada je tu sagrađena župna kuća i skromna kapelica. Sadašnja župna crkva sagrađena je 1891. Nakon potresa 1969., koji ju je znatno oštetio, temeljito je obnovljena, kao što je obnovljena i prije 10 godina. Inače je to najstariji vjerski objekt grada Banja Luke sačuvan u gabaritima od svoje posvete 1892. godine.
Župna kuća sagrađena je 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najveći je dio kuće nacionaliziran i nikada nije vraćen Crkvi, kao što je nacionalizirano i cijelo crkveno zemljište od 2100 m2 na kojem je sagrađena crkva i župna kuća. Jedinstveno je to, ali istinito, da ova župa ne posjeduje u vlasništvu ni zemljište na kojemu je crkva izgrađena.
Župa ima grobljanske kapelice: u Ducipolju, posvećenu sv. Josipu radniku, sa zvonom, sagrađenu 1980. a nakon rušenja je obnovljena 2005. godine; na groblju Sv. Marko; u Pavlovcu, posvećena Sv. Juraja, sagrađena 1973. i u cijelosti obnovljena 2018. godine, te trošna drvena kapelica na groblju u Rekavicama. Na području župe nalazi i katedrala Sv. Bonaventure, koja nikada nije bila župna crkva. Od 1872. na teritoriju župe djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, a od 1887. sestre Klanjateljice Krvi Kristove, jedne i druge s kraćim prekidom tijekom posljednjega desetljeća. U listopadu 2005. tu su svoju kuću otvorile i sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao sestre svete Majke Terezije iz Calcutte.
Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik od 1900. godine. Od ove je župe godine 1972. odijeljen jugoistočni dio i osnovana posebna župa Presnače (do 1977. samostalna kapelanija a onda župa sv. Male Terezije – danas biskupijsko svetište).
Broj vjernika prije posljednjega rata bio je oko 4000 tisuće a danas župnik ima kontakt s oko 500 katolika u otprilike 400, uglavnom samačkih obitelji. Godišnje u župi se krsti jedno do dvoje novorođenčadi, a sprovoda je između 50 i 70. Na župnu katehezu, u dvije grupe, dolazi 20-ero djece, a godišnje uvijek bude i nekoliko odraslih katekumena (ove godine 2). Svake godine bude slavlje Prve pričesti (ove godine 6) i Krizme (ove godine 3).
„Što se tiče pohađanja svetih misa nedjeljama i blagdanima, može se reći da, na tri mise (jedna je u katedrali) dođe oko 200 vjernika. Kada bi kao ljudi zaustavili se samo na brojkama mogli bi reći kako je to sve otužno. Ali nitko nije samo broj tako niti mi ovdje. Živimo u nadi protiv svake nade jer ona izvire iz vjere ovoga puka koji rado moli i slavi Boga i Gospu časti“, poručio je župnik Ošap.
TABB
