Vijesti 2023. godina

SVEĆENICI BANJOLUČKE BISKUPIJE, PREDVOĐENI BISKUPOM KOMARICOM, SUDJELOVALI NA REDOVITOM DUHOVNO-PASTORALNOM SUSRETU

U Duhovnom centru sv. Josipa u Lištanima pokraj Livna, u srijedu, 17. svibnja 2023. održan je redoviti duhovno-pastoralni susret, poznat pod nazivom rekolekcija, uz sudjelovanje 25 svećenika Banjolučke biskupije predvođenih biskupom ordinarijem mons. Franjom Komaricom.

Sudionici su, nakon molitve Srednjega časa iz Božanskog časoslova, saslušali prigodno razmatranje predvoditelja mons. Ante Orlovca, dugogodišnjeg biskupova suradnika u Banjoj Luci. Podsjećajući na riječi apostola Pavla: „Jao meni ako evanđelja ne navješćujem“ (1Kor 9,16b), progovorio je o potrebi da se svećenici, prije svakog navještaja Radosne vijesti, dobro priprave proučavanjem svetih tekstova, molitvom za svjetlo Duha Svetoga i za sebe i za one koji će ih slušati. Spomenuo je i poticaje pape Franje i kardinala Roberta Saraha u tom prevažnom i prvotnom zadatku svakog svećenika.

Nakon prigode za pristup sakramentu pomirenja, mons. Orlovac je održao predavanje na temu: „Mi i naši mučenici“. „Znamo kako se prva Crkva brižno odnosila prema svojim svjedocima vjere. Eno prvomučenika đakona Stjepana, koji je postao uzorom kršćanskog mučeništva. Njegovo mučeničko svjedočanstvo uđe u Božju Objavu i u najčasniju povijest prve Crkve, u Djela apostolska. To je paradigma svakog pravog mučeništva i da se kroz povijest, a i danas, u brojnim slučajevima ponavlja isti scenarij. Pogledajmo što čini Stjepan, a što protivnici! Što čini Stjepan? Stjepan, ispunjen Božjim Duhom ‘pun milosti i snage’ (Dj 6,8) propovijeda i poučava, dakle privlači svojim riječima i primjerom ljude Bogu, čak čineći čudesne znakove Božjom snagom. Tako Bog potvrđuje da on čini ispravno. Što čine protivnici? Ali, protivnici, zapravo neprijatelji, koji tobože čuvaju pravovjerje, a nisu mogli parirati Stjepanu, odluče riješiti ga se po kratku postupku. A to je vrlo jednostavno: nađi svjedoke koji će krivo posvjedočiti, pobuni svjetinu, slaži na nedužna, a sve to opravdaj tvrdnjom da on dira u tvoje svetinje“, kazao je, između ostalog mons. Anto dodajući da je đakon Stjepan ubijenin odium fidei (iz mržnje prema vjeri) sa strane mučitelja te da sv. Stjepan baš za tu vjeru umire in amorem fidei(iz ljubavi prema vjeri).

„Eto, svih bitnih elemenata pravoga kršćanskog mučeništva: s jedne strane mržnja i progon neprijatelja, a s druge ono što nam je toliko važno: ljubav i vjernost mučenika, ali bez mržnje na progonitelje, dapače, često s molitvom i za njih. Prva je Crkva to znala duboko cijeniti. Budući da je otpad od vjere, kada su se neki u patnjama zbog straha odrekli Isusa, ubrajala među tri kapitalna grijeha (otpad od vjere, ubojstvo i preljub), ona je, mučenike za vjeru smatrala svojim najodličnijim članovima, štoviše svecima. Njihovi grobovi bili su im jednako sveti kao i oltari u crkvama, pa su na njihovim grobovima slavili svetu žrtvu, okupljali se oko njih, molili i hrabrili jedni druge da se i sami ne pokolebaju u progonstvima koja su zaredala. I još je nešto činila: čuvala im spomen, bilježila njihova imena u svoje popise, martirologije, koliko je bilo moguće i poznato, zapisivala prikaze njihova mučeništva, njihova primjera“, rekao je svećenik Anto.

Osvrćući se na stanje u današnjoj Crkvi, mons. Orlovac je istaknuo da, „kad izblijedi svijest o vrijednosti mučeništva, blijedi i sama vjera, a mučenici postaju nerazboriti zanesenjaci koji su uzalud glavu izgubili“. „Jeste li primijetili da vjera danas najbrže blijedi tamo gdje mučeništva nema ili se prebrzo zaboravlja ono kojega je još ‘jučer’ bilo? I obrnuto, da tamo jača, gdje toga mučeništva ima. A svjedoci smo onoga što i pape naših dana često ponavljaju, naime, da je upravo 20. stoljeće vrijeme najvećeg broja mučenika, a nastavlja se i u 21. Zato nas često pozivaju da ne zaboravimo svojih mučenika. Osobito je to revno činio veliki i sveti Ivan Pavao II. Ne zaboravite svojih mučenika! Načinite njihove popise i dopunite martirologije! Čuvajte im spomen!, tako nas je trajno pozivao i podsjećao“, poručio je mons. Orlovac koji se potom pozvao svećenike na razmišljanje o onima koji su podnijeli svjedočku smrt na području Banjolučke biskupije, ali i šire.

„Povijest naše Crkve prepuna je mučenika, još od turskoga vremena. Istina, po brojnim franjevačkim nekrologijima susrećemo imena, točnije spomen skupina mučenika kojima čak ni imena ne znamo ili znamo samo pod skupnim imenom: Jajački mučenici, Ramski mučenici, Sarajevski mučenici i sl… Zauzimanjem biskupa Komarice i njegovih suradnika, osobito župnika u dotičnim župama, za desetak njih održavaju se spomen-mise o obljetnicama njihove smrti. To su: Waldemar Nestor, Juraj Gospodnetić, Krešimir Barišić, Anto Dujlović; Ivan i Ratko Grgić, Filip Lukenda i s. Cecilija Grgić, Tomislav Matanović i njegovi roditelji, Kazimir Višaticki. No, ima ih još cijeli niz za koje takvoga spomena nema, primjerice: za župnika Josipa Kaurinovića i bogoslova Antuna Bilješkovića u Prijedoru, za žrtve Križnoga puta: svećenika Jerka Marijana iz Stare Rijeke, bogoslova Mirka Kovača, iz ugasle župe Šibovska te svećenici: Nikola Bilogrivić u Banjoj Luci, Zvonimir Brekalo u Bos. Gradiški. U nekim župama redovito se moli za tamošnje mučenike nakon nedjeljne svete mise, mnogi imaju spomen-ploče i spomen-obilježja, ali još nedostaje završni korak, dovršenje postupka beatifikacije“, rekao je mons. Anto.

Podsjetivši da se „upravo ove godine pada 80. obljetnica mučeništva našeg najzrelijeg kandidata za oltar sluge Božjega Ante Dujlovića, koji je ubijen 11. srpnja 1943. u ugasloj župi Gumjera u prnjavorskom dekanatu“, mons. Orlovac je kazao da su za njega pripremne radnje uglavnom već davno završene te da su najveći dio učinili Poljaci porijeklom iz nekadašnje Gumjere u biskupiji Legnica, a spisi koji su već prevedeni i na talijanski sada stoje u biskupiji. „Još su trojica svećenika za koje je postupak prije desetak godina (2014.) odobren, naime trojica susjednih župnika koji su mučeništvo podnijeli gotovo istovremeno: Nestor u Drvaru, Gospodnetić u Bos. Grahovu i Barišić u Krnjeuši.“ Naveo je gdje su sve postavljene spomen-ploče ili uređene spomen-sobe nekima od svjedoka vjere, primjerice u Drvaru, Krnjeuši, Bos. Grahovu, Prijedoru, Ravskoj, Presnačama, Bosanskoj Gradiški i u nizu drugih mjesta. „Čuvanje spomena na naše mučenike ujedno doprinosi i onomu što Crkva zove fama sanctitatis (glas o svetosti) što je također važan element za beatifikaciju i kanonizaciju. A za to se zaista svi moramo zauzimati, svaki svećenik, posebno svaki župnik“, poručio je mons. Orlovac ističući važnost molitve.

KTA

Povezani članci

Također provjerite
Close
Back to top button