Na 83. obljetnicu ubojstva župnika Krešimira Barišića i pokolja nad Hrvatima katolicima župe Krnjeuša, održan je 9. kolovoza 2024. molitveni spomen za sve nevine žrtve u toj uništenoj i ugasloj župi kod Bosanskog Petrovca.
Sv. misu na groblju „Kod križa“ predvodio je po prvi put novi banjolučki biskup mons. Željko Majić u zajedništvu s drvarsko-petrovačkim župnikom i upraviteljem župe Krnjeuša vlč. Davorom Klečinom, jajačkim župnikom i gvardijanom fra Vinkom Markovićem, župnikom Zavalja i ravnateljem bihaćkog KŠC-a vlč. Markom Crnjakom i župnim vikarom iz Bihaća fra Ivanom Lovrićem.
Po prvi put se tim povodom organizirano hodočastilo iz rodne župe krnjeuškog župnika Barišića, pa je u Krnjeušu pristigao jedan autobus župljana Jajca, na čelu sa župnikom Markovićem i predsjednikom Općinskog vijeća Jajce Josipom Topićem koji je za tu prigodu vozio autobus. S njima je na misu u Krnjeušu došao i fra Oliver, franjevački bogoslov iz afričkog Burundija koji preko ljetnog raspusta boravi u Jajcu. Na misi su bili i vjernici iz Bihaća, koji su dan ranije pokosili i uredili groblje u Krnjeuši, kao i oni iz Drvara, Livna i Bos. Petrovca.
Na početku propovijedi biskup Majić je istaknuo da mu je misa za žrtve u Krnjeuši sedma postaja križnog puta Božjeg naroda časne Banjolučke biskupije, nakon što je u prethodnih par mjeseci otkako je postao biskup, već imao šest molitvenih spomena za stradale svećenike i vjernike svoje biskupije u proteklim ratovima, u: Presnačama, Novoj Topoli, Gumjeri, Briševu, Drvaru i Bos. Grahovu, a kalendar stradanja svećenika i vjernika je do kraja godine predvidio još molitvenih okupljanja.
Potom je podsjetio na stradanje župnika Krešimira Barišića, koje ima sve karakteristike mučeništva iz prvih kršćanskih vremena, zato što je on od strane neprijatelja najprije zvjerski mučen zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca (Ilija Poplašen, 17; Jure Tomičić, 16 i Ivan Skender, 13 godina), a potom su svi bačeni u goruću župnu crkvu gdje su skončali život. Naglasio je da su svi ubijeni iz mržnje prema vjeri, i da su se kasnije neki partizani hvalili da su ubili mlade sjemeništarce „da ne budu popovi“.
Biskup je potom napravio poveznicu između mjesta na kojem se slavila sv. misa, na groblju „Kod križa“ i besjede sv. Pavla iz Poslanice Korinćanima o ludosti križa povezavši je sa životom i smrću župnika Krešimira Barišića. Citirao je neka pisana svjedočanstava nekolicine svećenika i vjernika, kao i bl. kardinala Alojzija Stepinca, o uzornom i krjeposnom životu župnika Barišića koji je – između ostalog – bio i veliki dobročinitelj domaćem pravoslavnom stanovništvu, te o njegovoj nasilnoj smrti koja ima prave karakteristike mučeništva.
„Stoga ovo danas nije dan tužne komemoracije, nego dan proslave Boga koji se u svojim svjedocima vjere proslavio“, naglasio je biskup Majić i pozvao vjernike da mole i za progonitelje i ubojice, ali je pozvao i na kajanje u ime onih iz našega vlastitog naroda koji su ubijali i progonili pripadnike drugih naroda, te na molitvu za njihove nevino postradale.
Biskup je zaključio propovijed sljedećim riječima: „Stoga, draga moja braćo i sestre, po primjeru naših svjedoka vjere, čuvajmo se svakoga zla, tražimo ono što je Božje; u Boga se uzdajmo i duboko vjerujmo da dobri Bog po nevinoj krvi naših svjedoka vjere ne će dopustiti da njihova žrtva bude uzaludna, da će u svoje vrijeme dati pa će i na ovim prostorima ponovo život procvasti. Molimo da Bog našoj Biskupiji podari svećenike i nova duhovna zvanja poput vlč. Krešimira Barišića i mladih sjemeništaraca čija su tjelesa u Gospinoj crkvi, zajedno s crkvom u prah pretvorena, a duše im u Bogu, duboko vjerujemo, našle mir. Ne ćete učiniti ništa protiv nauka Crkve ako ove nakane u svojim privatnim molitvama Bogu preporučite i po zagovoru ovih naših svjedoka vjere. Amen.“
Na kraju sv. mise biskup je pred spomen-križem izmolio molitvu opijela za dušu pokojnog župnika i njegovih stradalih vjernika. Nakon mise biskup je sa svećenicima posjetio lokalitet u samom središtu Krnjeuše gdje su nekad stajali župna kuća i župna crkva u kojoj je ubijen i zapaljen župnik Barišić s trojicom sjemeništaraca. Zemljište na kojem su se nalazili crkva i kuća je za vrijeme komunističke Jugoslavije nacionalizirano i podijeljeno lokalnom srpskom stanovništvu.
Podsjetimo, po izbijanju četničkog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.
Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do brojke od 278 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, više od polovice toga broja bile su žene i djeca. Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja “Križ” koje je uređeno i ograđeno prošlih godina.
Po svršetku II. svjetskog rata preživjelim stanovnicima župe Krnjeuša tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike.
O zločinu kad Hrvatima u Krnjeuši u bivšoj Jugoslaviji se nije smjelo javno govoriti ni pisati. Na komemoracije u Krnjeušu od 2015. – otkada su one pokrenute – uglavnom dolaze predstavnici Crkve, tj. Banjolučke biskupije, pojedinci i manje skupine vjernika.
TABB
