Audio: Dobrodošlica banjolučkog župnika i dekana Ošapa biskupu banjolučkom Željku Majiću
Riječi pozdrava i dobrodošlice na kraju Mise i biskupskog ređenja ređenja, 2. ožujka u katedrali sv. Bonaventure u Banjoj Luci uputio je banjolučkom biskupu mons. Željku Majiću u ime svećenika, redovnika i redovnica u Banjolučkoj biskupiji banjolučki župnik i dekan preč. Vladislav Žarko Ošap. Prenosimo je u cijelosti:
Poštovani i dragi biskupe Željko,
povjerena mi je draga dužnost i čast da Ti, kao kolega po studiju i životu u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu te svećeničkom ređenju 1988., poželim u ime svih naših svećenika, redovnika i redovnica dobrodošlicu u našu mjesnu Crkvu i čestitam na biskupskom posvećenju. Uvjeren sam kako mogu, osim u svoje, također i u njihovo ime Tebi, novom pastiru ove Banjolučke crkve izraziti iskreno poštovanje, odanost i poslušnost.
Iz evanđelja nam je poznato da je utjelovljeni Bog – Isus – u svoju školu, pozvao dvanaestoricu apostola proničući svojim božanskim okom u nutrinu njihova srca. Svi, osim jednoga, postat će svjedoci Krista živoga i uskrsloga obogaćeni Duhom Svetim. I Ti se danas, neprekinutim apostolskim slijedom, uključuješ među te svjedoke kao pastir, predstojnik i namjesnik Kristov u Crkvi banjolučkoj.
Dragi Biskupe, poznata nam je ona izreka starih Latina: „Nomen est omen“ – Ime je znamen. Mi u Tvom imenu Željko čitamo: Željeti.
Želio Ti je Otac nebeski darovati život po želji Tvojih dragih roditelja u župi Drinovci pored Gruda. U toj dičnoj Hercegovini u kojoj modra i bistra Neretva huči, kamen priča dugu povijest, vino razveseljuje i najtužnije, smokva zasladi svaku gorčinu, a sunce grije jače, valjda zato što ste mu bliže.
A onda su se srele tri želje: želio Te je Krist u zboru svojih svećenika, i Ti poziv željom prihvati a Crkva željom potvrdi.
Zatim Providnost probudi četvrtu želju u srcu pape Franje koji Te pridružiti zboru apostolskih nasljednika uzdižući Te na čast biskupskog dostojanstva po rukama biskupa iz triju biskupijski sjedišta Bosne i Hercegovine: Sarajeva, Mostara i Banja Luke.
Dolaziš nam iz Mostara koji je prepoznatljiv po svom mostu – mostu koji spaja dvije obale, ljude, civilizacije, Istok i Zapad. O Bože, kako je tužno i teško kada mosta i mostova nema, a još teže kada nema môstara – čuvara mosta! U Tebi danas želimo vidjeti taj most i môstara koji povezuje nebesko i zemaljsko, božansko i ljudsko, hercegovačko i bosansko. U Tvom biskupskom grbu iščitavamo tvoju želju: Dolazim među vas, Crkvo Banjolučka, donijeti mir, povjerenje, otvorenost i sigurnost, usmjerenost prema Nebu – našoj vječnoj domovini. Kako to ne bi bile samo moje puste želje nek’ sve izvire iz vjere i ljubavi prema križu, tom spasonosnom znaku na kojem se očitovala neizmjerna Božja ljubav prema čovjeku grješniku i na vjeri u moćni zagovor Bl. Djevice Marije, majke Crkve. Nakon što smo otkrili Tvoje želje a što drugo danas reći već: Takvoga biskupa i pastira svi mi danas želimo i Bogu na ispunjenoj želji zahvaljujemo!
Zasigurno, biskupe Željko, u ovom se trenutku raduju mnogi s kojima si povezan po krvi i prijateljskim svezama. U nebu se raduje Tvoj dragi otac Mihovil. A ovdje je nazočna Tvoja draga majka Matija u čijem majčinskom srcu, osim radosti, vjerojatno tinja bojazan. Kako će njezinu sinu biti u biskupiji koja je daleko poznatija po svom stradanju nego po vedroj i svijetloj budućnosti? Dragi biskupe, danas Te u Tvojoj službi želim podsjetiti da će Te, osim nebeske vojske mučenika i drugih svetih osoba ove napaćene biskupije, pratiti molitva 23.250 živih članova biskupijske zajednice od predratnih 120.000. Danas za njih u 48 župa raspoređenih u 6 dekanata pastoralno skrbi 44 aktivnih i nekolicina umirovljenih svećenika. Kleru pripada i desetak svećenika izvan biskupije. Tu su i tri drevna franjevačka samostana s braćom franjevcima, zatim nekad slavna trapistička opatija Marija Zvijezda; te samostani sestara redovnica: Klanjateljica Krvi Kristove, Milosrdnica sv. Vinko Paulskog, Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Misionarki Ljubavi poznatih kao sestre Majke Terezije, Služavki Maloga Isusa, Misionarki Božjeg milosrđa te Karmel vječnoga klanjanja.
Tu su i brojne druge crkvene ustanove među kojima ću spomenuti biskupijski Caritas, dva katolička školska centra, jedan duhovni centar te jedno biskupijsko svetišta sv. Male Terezije u Presnačama.
Hvala Ti dragi Biskupe na svim do sada izgovorenim riječima koje su do nas došle putem različitih medija. Posebno one riječi kojima izražavaš svoju žarku želju, ostvariti istinsku povezanost sa svojim svećenicima i preko njih s Božjim narodom i svima koji na ovim prostorima žive. U ostvarenje te želje vjerujemo jer izvire iz Tvoje povezanosti s Bogom u molitvi i sakramentima.
Biskupe Željko, danas preuzimaš vodstvo biskupije od svoga prethodnika i profesora sa studija našega dugogodišnjega ordinarija mons. dr. Franje Komarice.
Dragi biskupe u miru Franjo, s nekoliko riječi želim Vam zahvaliti u ime svih, posebno svećenika, na 35 godina služenja i vodstvu Banjolučke biskupije u kojoj sam i sam svećenik od Vašeg preuzimanja. Premalen sam ja govoriti o svim Vašim djelima koje ste pokrenuli i koje traju. Znam, povijest će o Vama pisati, ali sve to sad možemo sažeti u nekoliko rečenica: biskup Franjo borio se i u dobru i zlu vremenu za obespravljene, za poštivanje osnovnih prava svakoga čovjeka ma gdje bio i kako se zvao. Bio je onaj pred kojim su mnoge maske pale ili su se stavljale; bio je onaj koji, vjerujući u Božju providnost, nije očajavao u najtežim danima i godinama gledajući ranjavanje i mučenje svoje Biskupije, naroda i svećenika. Bio je uz svoje vjernike i svećenike s ovu ili onu stranu obale Save. Cijenili su ga i vjernici i oni drugačiji. Stoga, u ime svećenika, redovnika, redovnica, vjeroučitelja i svih vjernika Banjolučke biskupije zahvaljujem Vam od srca i molimo da Vas Gospodin i dalje prati te Vam podari krepko zdravlje i bude Vaša nagrada. Živjeli!
I na kraju: dragi biskupe Željko, dok Ti obećavamo odanost, poslušnost i žarku molitvu završavam: Neka nas sve dobri Bog blagoslovi, po zagovoru naše nebeske Majke Marije, sv. Josipa, našeg zaštitnika sv. Bonaventure, sv. Deziderija (Željka), biskupa i mučenika i najdičnijeg sina Banjolučke biskupije bl. Ivana Merza.
Dok Ti hercegovačka Crkva govori: Zbogom!, Banjolučka Ti, dragi biskupe Željko, od srca kliče: Dobro došao, sveto započeo i nastavljamo zajedno: „U ime Gospodnje!“
Sad primi ovaj dar nas svećenika: biskupski križ na kojem su 4 evanđelista. Nosi ga hrabro kroz život kako bi po njemu, sa svima nama, postigao život vječni. Živio!
