Za našu jajačku Framu je hodočašće u Asiz bio veliki motiv da svoju franjevačku karizmu potvrdi na izvornim mjestima gdje je djelovao sv. Franjo. Za hodočašće spremali smo se pola godine preko molitve i rada u framinim aktivnostima i susretima, te uz pomoć dobročinitelja. Iz turističke agencije LLTravel dobili smo ponudu od Marijana Tunića koja je pored Asiza uključivala posjetu i drugim talijanskim gradovima: Bologna, Padova i Venezia. Hodočašće je zakazano za period od 17.6. do 21.6.2024. Službeni vodič ispred agencije bio je gospodin Jasminko Pupić koji nam je izložio specifične zanimljivosti za navedena mjesta. Prijevoznici na ovoj liniji bili su iz AŽ TRANS-a, Željko Saraf i Ivan Brkić.
Prvo smo posjetili Bolognu gdje se nalazi grob svetog Dominika u bazilici njemu posvećenoj. U Bologni posebno smo bili zadivljeni trijemovima – dugim ulicama koje prate stupovi. I naravno, vidjeli ono po čemu je još Bologna poznata: kompleks fakulteta kojih u tom gradu ima oko 150. Iz Bologne zaputili smo se prema Asizu, rodnom mjestu sv. Franje.
Drugi dan hodočašća odvijao se u našem glavnom odredištu – Asizu. Započeli smo svetom misom u devet sati na grobu svetog Franje gdje smo molili za naše nakane. Misu su animirali svojim pjevanjem naši framaši. U propovijedi je fra Emanuel Radić istaknuo važnost hodočašća u životu sv. Franje za obraćenje i naviještanje Evanđelja. Iznad Franjina groba nalaze se Donja i Gornja Crkva na čijim slikama se mogu prepoznati prizori iz Franjina života, od njegovih početaka pa sve do trenutka kada prihvaća sestricu smrt.
Posjetili smo i crkvu Maria Maggiore gdje se nalazi neraspadnuto tijelo bl. Carla Acutisa koji je preminuo u 16 godini od leukemije. Prozvan je Dominikom Saviom XXI. stoljeća. Njegov život prožet je pobožnošću prema Presvetoj Euharistiji za koju je napravio i web stranicu na kojoj se nalaze euharistijska čuda diljem svijeta. Također je volio hodočastiti u Asiz na franjevačka mjesta. Budući da je vješto koristio računala, predložen je za zaštitnika interneta. U tijeku je proces za proglašenje svetim.
Nastavili smo s obilaskom hodočasničkih mjesta po Asizu. U crkvi svetog Rufina vidjeli smo mjesto gdje su se krstili sv. Franjo i sv. Klara. Odatle smo se zaputili prema bazilici svete Klare u kojoj se čuva njezino neraspadnuto tijelo i originalni križ sv. Damjana. U to vrijeme se zadesila i utakmica Hrvatska-Albanija pa smo napravili kratki predah.
Popodne smo hodočastili u jedno od prijelomnih mjesta Franjina obraćenja – Porcijunkulu. To je mala crkvica posvećena Gospi od anđela u kojoj je sveti Franjo čuo riječi iz evanđelja o Kristovom pozivu na siromaštvo poradi Kraljevstva Nebeskoga. Mala crkvica smatra se majkom i glavom svih crkava Franjevačkog reda. Nad tom crkvicom podignuta je velika bazilika na kojoj se nalazi zlatni kip Blažene Djevice Marije. Mjesto je značajno i po potpunom oprostu koji je sv. Franjo dobio od pape s ciljem da hodočasnici dođu u tu crkvu i mole za dobivanje potpunog oprosta. Pored Porcijunkule nalazi se i franjevački samostan u kojem se posebno ističe vrt u kojem rastu ruže bez trnja. U vrtu je i poznati Franjin kip s vukom oko kojega se uvijek šeta barem jedan golub.
Crkvica Porcijunkula je bila naša posljednja postaja u obilasku Franjinih mjesta. Na ovom mjestu je sveti Franjo umro gol položen na zemlju. Iscrpljen od bolesti i pokore napustio je ovaj svijet pjevajući psalam: Svojim glasom vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gospodina zaklinjem. Sveti otac papa Grgur IX. proglasio ga je svetim: Na hvalu i slavu Svevišnjega Boga … određujemo, pošto smo saslušali mišljenje svoje braće i ostalih dostojanstvenika, da se preblaženi otac Franjo, kojeg je Gospodin proslavio u nebu, a kojega i mi častimo na zemlji, ima upisati u imenik svetaca.
Poslije zavičaja sv. Franje treći dan hodočastili smo u Padovu gdje smo u jednoj kapeli slavili svetu misu u bazilici svetog Ante Padovanskog. Bazilika zadivljuje svojom veličinom i kupolama, a još više relikvijama koje su ostale od sveca svega svijeta. Misu u bazilici predslavio je fra Drago Blažević koji je propovijedao o veličini sv. Ante koji je svoje nadahnuće tražio i pronašao u Svetom Pismu. Hodočastili smo i u svetište svetog Leopolda i vidjeli izloženo Leopoldovo tijelo. Leopoldova ispovjedaonica i Gospin kip ostali su neoštećeni nakon rušenja crkve u Drugom svjetskom ratu. I na posebnom mjestu u kapeli izložena je desna ruka sv. Lepoloda koja podsjeća na odrješenje od grijeha. U bazilici sv. Justine bili smo na mjestu gdje su pohranjene relikvije sv. Luke i time se prisjetili i svog zaštitnika samostana u Jajcu.
Posljednji četvrti dan posjetili smo Veneziju. Tu smo se upoznali s atrakcijama toga grada: gondole, bazilika svetog Marka, Duždeva palača, most Rialto, crkva Gospe od zdravlja, most Uzdisaja i mnoga druga zdanja od arhitektonske važnosti koja su opkoljena kanalima. Grad na vodi nalazi se na 87 cm nadmorske visine i prozvan je gradom mostova. Napustivši Veneziju polako smo se spremali za povratak. Prepričavajući događaje i zgode s hodočašća, te s pjesmom i molitvom zaključili smo naše hodočašće. Ovim putem naši framaši zahvaljuju svima koji su i molitvom i materijalno sudjelovali u tome da se hodočašće ostvari na što bolji mogući način.
Zahvalni Bogu na ovoj prilici, nadamo se da će ovo naše hodočašće uroditi plodovima i potaknuti na još veću ljubav i oduševljenje za življenje franjevačke karizme. S obzirom da naš franjevački red slavi obljetnice koje su povezane s brojem 800, ove godine je poseban naglasak na Dar rana koje je sv. Franjo primio na La Verni. Prisjetili smo se i ostalih obljetnica vezanih za sv. Franju: jaslice u Grecciu, Potvrđeno pravilo, Pjesma stvorova i Franjina smrt. Ovi događaji u Franjinom životu i danas imaju utjecaj na oblikovanje franjevačke duhovnosti, a ovim hodočašćem smo tome dali svoje vrijeme, svoje molitve, dobru volju i savršeno veselje.
Fra Emanuel Radić
