Misu je na mjestu gdje se tradicionalno krajem listopada slavi misa i moli opijelo za, između 23. i 25. listopada 1944., ubijene i u jamu bačene hrvatske vojnike i civile slavio banjolučki biskup mons. Željko Majić.
Najprije je od župne crkve u Rankovićima do Rija predmoljena pobožnost križnog puta koju je predvodio gučogorski arhiđakon i profesor na sarajevskom KBF-u mons. Pavo Jurišić.
Potom je euharistiju slavio mons. Majić u koncelebraciji nekoliko svećenika među kojima je bio i župnik vlč. Miljenko Džalto.
Kronologija zločina
Biskup Majić je u prigodnoj propovijedi najprije govorio o Misijskoj nedjelji te potaknuo nazočne da “ne zaboravimo i ovu opću nakanu Crkve: da i mi molimo za uspjeh misija, za misionare, da prinosimo žrtve te u granicama mogućnosti materijalno pomažemo misijsko djelo Crkve”.”Jer, trajna je zadaća Crkve da nastavlja poslanje samoga Krista koje je primio od Oca nebeskoga”, kazao je biskup te potom progovorio o travničkim žrtvama.
“Prema nekim procjenama, nakon što su dobili od svojih zapovjednika slobodu da u 48 sati pobiju sve na koje naiđu, a nisu njihovi pripadnici i simpatizeri, partizani su izvršili strašan zločin nad hrvatskim civilima i vojnicima po kućama, na ulicama u bolnici i skloništima. Kroničari su zabilježili da su tih dana travničkim ulicama tekli potoci krvi te da je u tri dana ubijeno više od 3000 zarobljenih i ranjenih hrvatskih vojnika i civila. Ubijen je i nemali broj travničkih Muslimana te izbjeglica kako iz Lašvanske doline tako iz drugih krajeva među kojima i brojni Kuprešaci. Ubijalo se, dakle, u posteljama travničke bolnice (više od 70 ubijenih) u gradskom skloništu gdje je na ulaznim i izlaznim vratima postavljen eksploziv (oko 800 ljudi zatvoreno i zapaljeno), sve do ovoga mjesta teškoga zločina gdje je opet, prema procjenama, ubijeno oko 300 ljudi te ubačeno u šest još uvijek neistraženih jama”, kazao je mons. Majić te podcrtao “kako smo na misno slavlje došli procesijski iz župne crkve sv. Josipa, glavara Svete Obitelji i zaštitnika hrvatskoga naroda, razmatrajući postaje Kristova Križnoga puta u kojemu smo na svakoj postaji Kristova Križnog puta promatrali i postaje Križnoga puta hrvatskoga naroda sve tamo od stoljeća sedmoga”.
Posvijestio je kako na mjesto zločina vjernik ne može doći s mržnjom nego opraštajući, poput Isusa Krista. Na kraju se zapitao “tko je prije 80 godina ovdje bio pobjednik, a tko pobijeđen; tko vječno živi, a tko s grobom umire; čije se drvo neće iskorijeniti iz zemlje živih i ime će mu se vječno spominjati, a čije kao suhe grane u vatri nestati”. Prigodni odgovor našao je Sv. Pavla iz Prve poslanice Korinćanima: “Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. A Bogu hvala, koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu. Zato, braćo moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi, puni revnosti u djelu Gospodnjem svagda, znajući, da rad vaš nije uzaludan u Gospodinu!”.
Nakon mise Udruga Glavica iz Rankovića organizirala je domjenak i druženje za nazočne na Glavici kod stare škole.
Travnik – najveće hrvatsko stratište
Podsjetimo, o zločinu u Rijama iznad sela Rankovići za vrijeme komunističke Jugoslavije, kao i o mnogim drugim partizanskim zločinima u gradu i travničkoj okolici, nije se smjelo govoriti. Zarobljenici su bili pripadnici HOS-a, ali i civili, ne samo iz Rankovića, nego i iz cijele Središnje Bosne, neki čak iz Hrvatske.
Prema Izvješću o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske, koja je djelovala od 1991. do 2002., ukupan broj vojnika, ranjenika i civila likvidiranih nakon osvajanja Travnika u listopadu 1944., ostaje nepoznat. Ipak, s obzirom na broj stanovnika tadašnje općine i kotara Travnik, zasigurno je riječ o vrlo visokom udjelu u ukupnu broju hrvatskih ratnih i poratnih žrtava na području Bosne i Hercegovine.
Spominje se brojka između 2 000 i 3 000 mrtvih te povjesničari slobodno mogu ustvrditi kako je Travnik u Drugom svjetskom ratu bio najveće hrvatsko stratište u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, dok se za negativno prvo mjesto u BiH nadmeće sa „stolačkim holokaustom“ gdje je pobijeno nekoliko tisuća ljudi.
Ž.I., KT
