Video: Misnim slavljem, akademijom i blagoslovom spomenika s. Bogoljubi sestre milosrdnice obilježile 150. obljetnicu dolaska u Livno

Svečanim Euharistijskim slavljem u franjevačkoj samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu i prigodnom akademijom u livanjskom Narodnom sveučilištu te blagoslovom skulpture „Zdenac milosrđa“ u gradskom vrtu u čast s. Bogoljubi (Lucija) Jazvo, 28. lipnja 2024., sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog obilježile su 150 godina dolaska i djelovanja u ovom gradu.

Misno slavlje, uz izravni prijenos RTV Herceg-Bosne i preuzimanje signala na Laudato TV, predvodio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt u zajedništvu s mjesnim ordinarijem biskupom banjolučkom mons. Željkom Majićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem, te pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom i biskupom banjolučkim u miru mons. Franjom Komaricom. Koncelebriralo je petnaestak svećenika među kojima generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, izaslanik nadbiskupa metropolita vrhbosanskog mons. Tome Vukšića koji se tih dana nalazio na zasjedanju predsjednika Vijeća europskih biskupijskih konferencija u Beogradu.

Na Misnom slavlju sudjelovalo je više od šezdeset sestara milosrdnica, najvećim dijelom iz zajednica Provincije Majke Divne Sarajevo na čelu s provincijalnom poglavaricom s. M. Vinkom Bilješko i zamjenicom časne Majke s. Marinom Pintar, ali i iz drugih provincija. Na Misnom slavlju bile su i redovnice drugih družbi među kojima predsjednica Konferencije redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. Željka Dramac i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Lidija Bernardica Matijević. Vjerničkoj zajednici pridružili su se i predstavnici raznih razina vlasti.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor sestara milosrdnica i članova livanjskog župnog zbora pod ravnanjem s. M. Blanke Jeličić i uz orguljsku pratnju s. Mateje Krešić.

Riječi dobrodošlice uputio je livanjski gvardijan fra Marko Ešegović. „U posebno lijepoj crkvi, i s vama – posebnim ljudima, okupio nas je Isus Krist oko svoga euharistijskoga stola. Razlog tomu je 150-ta obljetnica dolaska sestara milosrdnica u Livno. Drago mi je da ovdje mogu naglasiti da su svoje prvo utočište sestre našle baš ovdje na Gorici, kod braće fratara. Kako su ih tada braća fratri s radošću primili, tako smo se i mi – današnji fratri – s radošću odazvali sestarskom pozivu da u sklopu ‘Kulturno-vjerskih dana Naša Gorica’ obilježimo ovaj veliki događaj“, kazao je fra Marko napominjuući da je to već treći dan otkako evociraju dolazak sestara u Livno i svega što su sestre radile „kako bi kod mjesnog puka osnažile vjeru a i pomogle mu da se digne od sveprisutnog siromaštva, ponajprije kroz edukaciju djevojčica i dječaka“. „Napose riječi dobrodošlice upućujem sestri Vinki Bilješko, provincijalnoj poglavarici Provincije Majke Divne – Sarajevo, a po njoj i svim sestrama milosrdnicama. Drage sestre, uime fratara livanjskog samostanskog područja čestitam vam na ovako lijepoj – 150-toj obljetnici vaše prisutnosti u Livnu. Svi smo se u ovaj sat okupili ovdje poradi vas, da zahvalimo Bogu za svu vašu ljubav koju ste utkali u ovaj kraj i njegove stanovnike, te da molimo Onoga koji je sama Ljubav i milosrđe da blagoslovi vaš sadašnji i budući rad u njivi Gospodnjoj!“, kazao je gvardijan Ešegović.

Prigodnu propovijed na hrvatskom jeziku uputio je nuncij Chullikatt koji je na početku podsjetio da u misnom evanđeoskom odlomku toga dana evanđelist Ivan tumači „blisku vezu koja apostole povezuje s Kristom, a koja se temelji na gozbi ljubavi i milosrđa, stvarnosti koja je duboko utkana u samu bît Boga Oca“ (usp. Iv 15,9). „Doista, Bog je izvor ljubavi i tko god ljubi, poznaje Boga (usp. 1 Iv 4,7). Stoga nimalo ne čudi da Isusova najuzvišenija zapovijed glasi: ‘Ljubite jedni druge’ (Iv 15,17). Samo ljubeći jedni druge možemo u sebi osjetiti Božju ljubav koja je izvor našeg postojanja. Isus, u kome se ljubav Boga Oca prema nama utjelovila, pokazao nam je pravo lice Boga“, kazao je apostolski nuncij ističući da Isus „nije ljubio samo riječima, nego nadasve svojim životom, sve do svog posljednjeg daha na križu – a što je najuzvišeniji primjer koji smo pozvani slijediti“. „Ključ našeg nasljedovanja Isusa Krista – dobro je na to uvijek podsjetiti – sastoji se u ovome: Isusa slijedimo iz ljubavi i s ljubavlju. Dokle god ga tako slijedimo, osjećamo se od njega ljubljeni, kao što on ljubi Oca i Otac ljubi njega“, kazao je mons. Francis dodajući da su brojni „sveci i svetice u Crkvi, a među njima i osnivači redovničke zajednice sestara milosrdnica – sveti Vinko Paulski i sveta Lujza de Marillac – iskusili i živjeli bezuvjetnu i neugasivu Isusovu ljubav prema nama. Oni su živo Evanđelje Isusove ljubavi prema čovječanstvu“.

„Drage sestre milosrdnice: ljubav je kontekst u kome se danas sjećamo jedne od vaših najdražih i najvoljenijih sestara, sestre Bogoljube Jazvo, koja je svoj život posvetila ljubavi prema Bogu slijedeći stope vaših utemeljitelja. U vrlo teškim uvjetima i svim svojim snagama, sestra Bogoljuba neumorno je liječila i spašavala sve ljude u potrebi, a među njima i Židove. U to vrijeme živjelo je u Zagrebu više od 8 000 Židova. U bolnici Sestre milosrdnice u Vinogradskoj cesti u Zagrebu, kojom je s puno predanosti, velikodušnosti i ljubavi upravljala vaša Družba, sestra Bogoljuba bila je ravnateljica od 1940. do 1945., kada su je nove vlasti prisilno udaljile“, kazao je apostolski nuncij Chullikatt te ukratko podsjetio na životni put ove sestre koja je morala otići izvan domovine pa je 1948. godine nastavila djelovati u Argentini, a preminula je 1975. godine.

„Danas smo ovdje iz razloga što je sestra Bogoljuba rođena upravo u Livnu, 24. prosinca 1897., s krsnim imenom Lucija. Njezino rođenje bilo je najljepši božićni dar za obitelj Jazvo! Dok je pohađala gimnaziju u zagrebačkom samostanu sestara milosrdnica, bila je ‘obuzeta živom željom da se potpuno preda Bogu’“, kazao je mons. Francis te podjsetio na brojne aktivnosti koje su tijekom četiri stoljeća razvile sestre sv. Vinka. „Sestra Bogoljuba i sve sestre koje su služile u bolnici Sestre milosrdnice u Zagrebu pratile su, njegovale i štitile sve bolesnike koji su bili primljeni u bolnicu. Za sve njih, bolnica je bila posebno sigurno utočište ne samo zbog medicinske skrbi već i za preživljavanje strahota rata i bijeg od deportacije u okrutne logore smrti. Zajedno s drugim sestrama, sestra Bogoljuba je bolesne Židove liječila i spašavala, često i u tajnosti i uz rizik vlastitoga života. Procjenjuje se da je njezinom zaslugom i uz punu podršku blaženog kardinala Alojzija Stepinca, najmanje 309 Židova spašeno tijekom Drugog svjetskog rata. Kada je u svibnju 1943. Židovska općina prestala funkcionirati i nije više mogla financirati ‘liječenje’ Židova u bolnici Sestre milosrdnice, Katolička Crkva preuzela je troškove liječenja sve do kraja rata, po odluci samog nadbiskupa Stepinca“, istaknuo je apostolski nuncij ističući da je iz života s. Bogoljube „jasno vidi svjedočanstvo ljubavi za Krista i za njegovu Crkvu“.

„Danas smo svi zahvalni našim dragim sestrama milosrdnicama i svim Kćerima milosrđa, koje su kroz godine svog djelovanja sretno posijale plodonosno sjeme milosrdne ljubavi diljem svijeta. Stoga, svi zajedno molimo Gospodina za milost da svakim danom sve više rastemo u Božjoj ljubavi, kako bismo i mi bili spremni i otvoreni ljubiti Isusa, po primjeru nezaboravne ‘male velike’ sestre Bogoljube. Neka njezino sjećanje uvijek sja u našim srcima i srcima svih onih koji su je poštovali i voljeli“, poželio je na kraju svoje propovijedi nuncij Chullikatt.

Nakon Euharistijskog slavlja upriličena je je svečana akademija u dvorani Narodnom sveučilištu Livno, a program je moderirao gospodin Frano Ridjan.

Pozdrav apostolskom nunciju, biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i Božjem puku uputila je provincijalna poglavarica s. M. Vinka Bilješko te predstavnicima vlasti svih razina kao i američkom veleposlaniku u BiH Michaelu J. Murphyiju. Također je pozdravila druge vjerske predstavnike: predsjedniku Jevrejske opštine u Sarajevu Borisa Kožemjakina, protojereju Srđana Belenzadu i Samiru efendiju Đonlagić iz Livna. „Veliko hvala gospodinu Marku Danonu. Bez Vašega zauzimanja i neustrašivoga svjedočenja mi, možda, po pitanju života i djela blaženoga Alojzija, kard. Stepinca i s. Bogoljube Lucije Jazvo ne bismo danas bili sabrani na jednome mjestu i u tolikome broju… Časna je i sveta obaveza spominjati se života i djela naših sestara, koje u lijepi i dragi livanjski kraj dođoše služiti Bogu i narodu prije 150-t godina. Služeći svakodnevno, iz ljubavi prema Isusu Kristu, a po primjeru naše Majke Divne Blažene Djevice Marije i naših utemeljitelja, u školi, vrtiću, bolnici, vrtu, župi i svim kućnim poslovima odgajale su osobe čije misli, riječi, djela, navike i karakter ostaviše dubok trag u čovjeku ovog kraja. Život žene, redovnice, sestre milosrdnice ima jednu skrivenu ljepotu. Mnogim djevojkama ovog kraja bi dano pronaći dragocjeni biser, skrivenu ljepotu, i iz ljubavi prema Kristu postati sestra milosrdnica. Među njima su dva posebna cvijeta s. Nada Cvitan i s. Bogoljuba Lucija Jazvo koja se danas na simboličan način vrača u Livno“, kazala je s. Vinka.

Prigodno predavanje u dolasku sestra milosrdnica u Livno održala je s. M. Julijana Djaković koja je najprije ukratko prikazala nastanak redovničke zajednice sestara Kćeri kršćanske ljubavi odnosno sestara milosrdnica prije skoro 400 godina u Francuskoj. „Godine 2021. proslavile smo 150 otkako su svoju milosrdničku karizmu posijale Vinkove duhovne kćeri na tlu naše drage Bosne i Hercegovine. Danas svjedočimo Božju velikodušnu naklonost, jer nam je darovao mogućnost obilježavanja velikog Jubileja u službi milosrdne ljubavi na livanjskom tlu na kojem su točno prije sto pedeset godina sestre milosrdnice zaorale svoje prve brazde… Dolazak sestara u Livno apostolski vikar biskup fra Paškal Vuičić, već osvjedočen uspješnom djelotvornošću sestara milosrdnica, molio je superiora Družbe Fidelisa Höppergera da pošalje i u Livno tri sestre koje bi vodile žensku pučku školu. Njegovoj molbi bilo je udovoljeno, tako da su već u rujnu 1874. godine došle: s. Genoveva Horvatin, s. Kunigunda Papež i s. Hijacinta Lupšina. Božjom ljubavlju prožete, Isusovim poslanjem nadahnute i apostolskim žarom nošene, zanemarivši granice voljenog zavičaja, ne bojeći se nepoznatog, odgovorile su na zov potrebnih i krenule u ostvarenje svojih snova… Fra Filip ih je doveo u samostan na Goricu do livanjskog župnika i gvardijana fra Anđela Ćurića koji se pobrinuo za njihov smještaj. a smještaj im je bio u maloj drvenoj kućici u blizini samostana, jer kuća koju je za njih gradio franjevački samostan još nije bila gotova“, podsjetila je s. Julijana.

„Veliki napredak za sestarski školski rad u Livnu bilo je i otvorenje Više djevojačke škole u školskoj godini 1911./1912. Nažalost, ova je škola radila samo do 1918. Iako su Livnjaci jako željeli da škola nastavi s radom, vodstvo Družbe nije im moglo udovoljiti jer nije bilo dovoljno sestara učiteljica. Uz spomenuti školski rad sestre su u školskoj godini 1927./1928. otvorile dječje zabavište. Novootvoreno zabavište, kao i sve privatne Družbine škole, uživalo je pravo javnosti, jer je za svoj rad imalo odobrenje Ministarstva prosvjete. Od Družbe sagrađen samostan i nova škola, kao i nekretnine sa starom školom pripadale su sestrama i bile njihovo vlasništvo sve do 10. prosinca 1949. godine. Međutim, dolaskom komunističke vlasti 1945. god. u Arhivu Družbe nižu se dokumenti koji govore o ukidanju svih privatnih škola u cijeloj BiH: osnovne, građanske, koje su držale časne sestre različitih družbi, franjevci i isusovci. Tad je sestrama milosrdnicama u BiH oduzeto svih 12 škola, odnosno zavoda u kojima je radilo čak 166 šestara… U samom Livnu ondašnje komunističke vlasti nisu čekale da na snagu stupi novi zakon nego su već u zimi 1944. sestrama sva prava u ovoj oblasti. Sestre su bile prisiljene predati i djecu i školu partizanima i njihovim učiteljima koji su se uselili u sestarsku kuću. Tim nepravednim i nasilno izvršenim činom potpuno se gasi i prestaje 70-godišnji odgojno-obrazovni rad sestara milosrdnica u Livnu“, kazala je s. Julijana te progovorila o djelovanju sestara.

„Zbog velikog broja članica 1932. godine Družba je podijeljena na Provincije. Tad je Livno pripalo Splitskoj provinciji. Zato se tek 24. studenoga 1958. pristupilo službenom potpisivanju Ugovora o djelovanju sestara na župi Svih svetih koji su sklopili župnik fra Lovro Sučić i provincijalna poglavarica s. Celestina Jagust. Ugovor je 7. siječnja 1959. odobrila vrhovna poglavarica s. Salezija Mavrak i Biskupski ordinarijat u Banja Luci. Od tada sestre službeno djeluju u katehizaciji, vođenju crkvenog pjevanja, sakristiji i kućanstvu. Kad je prije 50 godina, tj. 1974. na području i u granicama BiH osnovana Provincija Majke Divne sa sjedištem u Sarajevu, Livno je pripalo novoosnovanoj Provinciji… Tu novonastalu promjenu župa Livno nije osjetila jer su sestre ostale djelovati u istim službama. Svojom djelotvornošću, svojim tihim i samozatajnim predanjem bile su i ostale vjerne ‘marte i marije’. Danas sestre u drugačijim životnim okolnostima u ovom gradu rade i u bolnici i u školi. Uključene su u župni apostolat kao katehistice i orguljašice. To su vrijedne s. M. Blanka i s. Maristela. Nakon 50 godišnje pauze, odnosno 1. listopada 1996. g. ponovno su otvorile ustanovu za najslađe i najmlađe, pod nazivom Dječji vrtić Sunčev sjaj. U prekrasnom zdanju koje danas nosi naziv Sestra Nada po našoj već spomenutoj s. Nadi, dakle, od tada pa do danas sestre su posijale sjeme odgoja i obrazovanja u stotine malih bića od kojih su danas neki liječnici, učitelji, profesori, a i sami su postali roditelji“, rekla je s. Julijana te podsjetila tijekom posljednje 23 godine u Livnu živi i djeluje Udruga sv. Vinka te od prije nekoliko godina Marijanska vinkovska mladež koje danas duhovno prati s. M. Blanka Jeličić. Donijela je i podatak da je, tijekom proteklih 150 godina u livanjskom samostanu, školi, bolnici, zabavištu — dječjem vrtiću i župi, u različitim službama djelovalo je oko 140 sestara.

Nakon akademije svi su pošli u livanjski gradski vrt gdje je organizirano otkrivanje i blagoslov skulptura pod nazivom „Zdenac milosrđa“ u čast sestre Bogoljube (Lucija) Jazvo, rad mag. prof. Ante Braovca. U svom kratkom obraćanju gospodin Braovac je pojasnio da je kamen iz obližnjeg fratarskog simbol čvrstoće, voda simbol života a Livanjka s. Jazvo simbol milosrđa i ljubavi te istaknuo da su oni sačuvali identitet ovog kraja. „Neka nas ovaj zdenac trajno podsjeća na velika djela velikih ljudi“, poželio je gospodin Braovac.

Zdenac milosrđa otkrili su: zamjenica vrhovne poglavarice s. Marina Pintar, livanjski gradonačelnik Darko Čondrić i djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom iz udruge “Put u život”.

Na kraju je mons. Željko Majić, biskup Banjalučke biskupije koja obuhvaća i livanjski kraj, blagoslovio Zdenac milosrđa.

KTA