Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1864., izjavljuje: „Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha. Sav taj ‘sjaj sasvim jedinstvene svetosti’ koji Mariju ‘resi već od prvog časa njezina začeća’ dolazi potpuno od Krista: ona je ‘otkupljena na uzvišen način u vidu svoga Sina’. Više nego bilo koju drugu osobu, Otac ju je ‘blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu’ (Ef 1, 3). U njemu ju je izabrao, ‘prije postanka svijeta, da bude sveta i neporočna pred njim u ljubavi’ (Ef 1, 4).“ Blažena Djevica Marija se posebno štuje u Franjevačkom redu kao odvjetnica i zagovornica.
A jedno od mjesta u kojem se slavi Marijino bezgrešno začeće je župa Vidoši koja mu je i posvećena. Naime, na sam dan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, u nedjelju, 8. prosinca 2024., na poziv vidoškog župnika fra Ivana Kasala, okupili su se vjernici vidoške župe u najstarijoj crkvi livanjskog samostanskog područja, kako bi proslavili svoju zaštitnicu – Bezgrešno začetu Djevicu Mariju. Sveto misno slavlje u 11 sati predvodio je fra Zdenko Frljić, meštar novaka Bosne srebrene na Gorici (Livno), a s njim su bili i novaci.
U crkvi ispunjenoj djecom, mladima i starima, fra Zdenko je u svojoj propovijedi naglasio važnost ovog tekućeg vremena kojeg nam je Bog dao kao blagoslov: „Ovo su, naime, u prvom planu obiteljski blagdani. Zato tu radost osjećaju i djeca kroz mnoge primjere: sv. Nikolu i darove, sv. Luciju i sadnju pšenice, izradu jaslica, kićenje bora, pravljenje kolača, odlazak na mise zornice, ispovijed… Toliko nam se toga nudi u ovome vremenu, a sve nas to vodi i priprema za onaj slavni dan. Za dan rođenja i dolazak našega Boga u liku malenog djeteta“. Također je, osvrnuvši se na bezgrešno začeće, istaknuo Marijinu ljubav prema životu: „Od dana kada u naručje prima svog novorođenog Sina, do dana kada u to isto naručje prima mrtvo tijelo svoga Sina skinuto s križa, nije se plašila života niti onoga što joj on donosi, nego je čak i tada iz svega glasa klicala: ‘Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!’ Vrhunac ljubavi stvorenja koje se vraća Bogu jest Bezgrešna, biće bez ljage grijeha, sva lijepa, sva Božja. Ni za trenutak njezina se volja nije udaljila od volje Božje. Ona oduvijek u slobodi pripada Bogu. Upravo se u njoj događa čudo sjedinjenja Boga sa stvorenjem. Ona daruje život. Ona se ne plaši života!“
Na kraju misnog slavlja, župnik fra Ivan je zahvalio fra Zdenku na lijepo razlomljenoj i podijeljenoj Božjoj riječi, te novacima na njihovoj nazočnosti. A ono što je uslijedilo nakon toga bilo je sljedeće…
Glavna vrata crkve su se otvorila, a on je ušao. Pun sjaja i blještavila, ogrnut crvenim plaštem s bijelom bradom i starom vrećom u ruci, izmamio je osmijeh i radost na dječjim licima. Bio je to sv. Nikola. Ubrzo je nastala silna tutnjava djece koja su mu pohrlila u susret. A u njegovoj vreći, kao na nepresušnom izvoru, isplivavali su darovi kojih je bilo na pretek za sve nazočne.
Nakon završnog blagoslova, uslijedilo je zajedničko fotografiranje i druženje, a zatim je sv. Nikola morao krenuti dalje na put kako bi obišao još koju župu i usrećio još koje dijete.
Tekst: fra Marko Spajić, novak
Fotografije: fra Marin Mamić, novak
