Pozdravna riječ biskupa Majića na predstavljanju spomen-spisa „Navjestitelj Božje riječi i franjevački odgojitelj“
Poštovani i dragi fra Marko, pomoćni biskupe banjolučki u miru!
Dok Te iskreno pozdravljam i izražavam radost što si večeras s nama, izražavam Ti i zahvalnost na daru što si ga donio: knjizi, spomen-spisu Tebi u čast koji je ove jeseni izdala Franjevačka teologija u Sarajevu. Urednik spomen-spisa, dr. fra Josip Jozić, kojega iskreno pozdravljam i zahvaljujem što je želio biti jedan od predstavljača upravo u Banjoj Luci, u predgovoru nam otkriva što je to motiviralo, kako njega tako i upravu Franjevačke teologije kao i mnoge suradnike, na izdavanje ovog spomen-spisa: „Knjiga pod naslovom Navjestitelj Božje riječi i franjevački odgojitelj posvećena je mons. dr. fra Marku Semrenu, banjalučkom pomoćnom biskupu i zaslužnom članu Provincije Bosne Srebrene u povodu njegove 70. obljetnice života. Ova knjiga je ustvari Zbornik radova kojim iskazujemo najprije poštovanje ovom čovjeku vjerniku, redovniku i biskupu, a zatim i zahvalnost za njegovu redovničku, svećeničku, odgojiteljsku, profesorsku, duhovničku, župničku i biskupsku službu, sa sviješću da su ove pojedinačne službe sa sobom nosile plural zadaća, obveza i dužnosti i ‘mnoštvo toga drugoga’, kako bi sam biskup Marko običavao kazati. Mnoštvo je službi i zadaća, ali jedno je služenje, ono Gospodinu, koje se, čini mi se, i u ovom Zborniku očituje u zajedništvu različitih autora koji svojim imenima i službama povezuju biskupije, provincije, redovničke i franjevačke kuće te visoke školske ustanove.“
U duhu iznimna poštovanja i zahvalnosti i mi se večeras rado sabiremo s Tobom u ovoj kući koju si, i iz koje si, 14 godina, sustanare u kući i vjernike Grada i Biskupije, duhom bogoljubnosti ispunjao, kršćanskom nadom hrabrio, propovjedničkom i spisateljskom riječju vjeru jačao te sve što si govorio, pisao radio, molitvom zalijevao i ljubavlju svjedočio.
Stoga, u svojstvu domaćina želim pozdraviti i sve nazočne: biskupa u miru mons. Franju Komaricu, braću svećenike i redovnike, sestre redovnice i vjernike koji su Te kroz godine Tvoga boravka u Banjoj Luci i biskupskoj službi rado imali, Tvojom se riječju hranili i zajedništvom bogatili. Posebno želim pozdraviti i zahvaliti na dolasku gosp. Davoru Pranjiću, potpredsjedniku RS-a, gosp. Zoranu Piličiću, generalnom konzulu RH u Banjoj Luci, kao i svim voditeljima i predstavnicima znanstvenih i kulturnih ustanova u Gradu. Pozdrav i zahvala svima koji su uzeli udjela u organizaciji ove večeri kulta i kulture; mons. Karlu Višatickom, koji će uz fra Josipa biti predstavljač, mons. Ivici Božinoviću za svu logistiku i vođenje programa kao i mladim umjetnicima, koji će glazbeno oplemeniti ovu večere: Eleni Ćurić i Lani Rajković.
Nije na meni da večeras predstavljam knjigu. To će učiniti vrsni predstavljači i poznavatelji Tvoga redovništva, svećeništva i biskupstva; bogatstva Tvoga duha u koji je zahvatilo oko 25 auktora koji su se rado odazvali pozivu urednika i poslali svoje priloge. Dok svima njima zahvaljujemo, vjerujem da zajedno s nama dijele osjećaje da su redci ispisani u ovaj spomen-spis samo kamenčići nedovršena mozaika. Naime, iako si vjerničkoj i čitateljskoj publici, na duhovni rast i znanstvenu prosudbu, već ponudio 14 knjiga i u raznim časopisima mjesečnicima i na portalima objavio 158 članaka, recenzija, okružnica, propovijedi i razgovora, to nije sve. Jer, tko bi to mogao popabirčiti predavanja na teologiji, izgovorene i nigdje objavljene propovijedi, nagovore i duhovne vježbe novacima, bogoslovima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, obiteljima, djeci, mladima i svim staležima, savjete u ispovjedaonicama i duhovnim razgovorima; doprinose u redovitom i izvanrednom životu Crkve na razini Provincije i Biskupije, ali i Crkve na nacionalnoj i općoj razini, „u mnoštvu službi i zadaća, ali jednom služenju, onom Gospodinu“.
U našim razgovorima često sam Ti znao reći: „Mogao si Ti izići iz samostana i postati biskup, ali samostan nikada iz Tebe nije izišao.“ Listajući knjigu koju večeras predstavljamo našao sam da ovu misao dijeli i Tvoj brat u redovništvu fra Iko Skoko: Naime na str. 486. čitamo: „Ivo Andrić je završio pripovijetku Kod kazana o fra Marku Krneti riječima ‘Ovaj je volio manastir kako svoju dušu. Da se zna.’ Ja bih svoje iskustvo susretanja s fra Markom Semrenom završio riječima: Ovaj je volio sve ljude, a posebno bogoslove kao svoju dušu. Da se zna.“
Dragi fra Marko, biskupe! Iako ćemo sutra, na najuzvišeniji način – sv. Misom zahvalnicom, zahvaliti Trojedinom Bogu na daru Tvoga aktivnoga biskupskog služenja, koristim i ovu prigodu da Ti u ime ove mjesne Crkve – biskupa Franje, svega svećenstva, redovništva i Božjega naroda – zahvalim na svakom danu Tvoga nesebičnoga darivanja i služenja ovoj Biskupiji. Neka se zna! Volio si i voliš svoje redovništvo, svećeništvo, biskupsko služenje i sve svećenike, redovnike, redovnice i vjernike ove Biskupije! Vjerujemo da ćeš se sada, oslobođen obveza koje aktivna biskupska služba sa sobom nosi, u tišini samostana sv. Petra i Pavla, još tješnje u duhu sjediniti s ovom mjesnom Crkvom uzdižući Bogu molitve kako bi se Božjom milošću nevolje i križevi ove Biskupije prekovali u radost života u kojem će prebivati ljubav, mir i jedinstvo. Bog Te u dobru zdravlju poživio, svojim Svetim Duhom jačao, kako bi nas i nadalje pratio svojom molitvom i bogatio svojom izgovorenom i pisanom riječju.
